| Kolumne, komentari: <<< Natrag |
|
|
| NATO u brišućem padu
|
|
|
S NATO-om, međutim, stvari stoje drukčije. U odnosu na prije šest mjeseci podrška ulasku Hrvatske u ovu političko-vojnu organizaciju pala je za 7,7 posto, odnosno s nešto preko 61 posto podrške došla na 53,3 posto, s očitom tendencijom da se spusti ispod razine koja bi na eventualnom referendumu omogućila članstvo Hrvatske u NATO-u. Zašto postotak podrške ulasku u NATO pada? Čini se da je tomu komuvao cijeli niz razloga. Prije svega, početak američko-savezničkog rata u Iraku bez podrške UN-a te različita razmišljanja o tom ratu unutar samog NATO-a, koji se u svjetskoj javnosti uglavnom ipak doživljava kao produžena ruka SAD-a, bacila su sjenu na samu organizaciju i njene posthladnoratovske perspektive. Drugo, američko inzistiranje na potpisivanju sporazuma o neizručivanju američkih državljana Međunarodnom kaznenom sudu ili će u protivnom Hrvatska ostati bez milijuna dolara za modernizaciju vojske, s diskretnom najavom usporavanja približavanja NATO-u, svakako je utjecalo na raspoloženje dijela građana. Treće, svoju ulogu tu igra i strah od NATO-vih vojnih baza ili stacioniranju vojske u Hrvatskoj, te od slanja Hrvatske vojske u vojne operacije u svijetu. Četvrto, Ministarstvo obrane, kao i Ministarastvo vanjskih poslova odnosno Vlada u cjelini često pričaju o Hrvatskoj u NATO-u, ali se u tim tijelima vlasti nitko nije sjetio činiti ono što čini Ministarstvo za europske integracije (MEI) kada je u pitanju Europska unija. Oni se praktički »šlepaju« uz MEI i uz političku formulu o euroatlantskim integracijama (pa i kada je riječ o istraživanjima stavova građana, što govori i o ozbiljnosti pristupa ovoj temi u MORH-u), smatrajući valjda da ne trebaju nikakvu posebnu propagandu ili skup dodatnih informacija svojim opredjeljenjima za ulazak u NATO, te da će to ići po inerciji s opredjeljenjem građana za priključenje EU. Time potcjenjuju svoje birače koji su, eto, u ovom istraživanju pokazali da i te kako razlikuju EU i NATO. I peto, možda ključno a svakako povezano s prethodnim, još uvijek s najviše državne razine nemamo relevantnih informacija kakva je cijena, odnosno koliki su troškovi hrvatskog priključenja NATO-u. Ne znamo, jasno predočeno i obrazloženo, što bi Hrvatska time dobila, te kakvi bi joj bili prava i obaveze. Čak ni zamjenik ministrice obrane Zlatko Gareljić u jučerašnjem razgovoru za naš list nije ponudio niti jedan ozbiljni i valjani argument zašto bi Hrvatska trebala hitati u NATO, osim što se navodi tobože neupitni sigurnosni interes. Zbog svega toga nije čudno da veliki broj građana ima dojam da bi ulaskom u NATO Hrvatska morala puno davati a malo dobiti, pa mu se zato i protive. Možda bi premijer Ivica Račan i Vlada ovaj put zaista trebali poslušati Dražena Budišu i zatražiti pomoć od NATO-a za gašenje požara. Takva konkretna pomoć zasigurno bi, bar privremeno, povećala postotak onih koji zagovaraju ulazak u NATO. |
Title: Message
