Srbiji preti ustavna kriza?!
Politički analitičar Ognjen Pribićević ocenio je u izjavi “Dnevniku” da
način donošenja novog ustava Srbije predstavlja najveći problem na srpskoj
političkoj sceni danas, te upozorio da bi “nepostizanje konsenzusa između
ključnih demokratskih snaga u tom procesu moglo otvoriti ustavnu krizu”.
-
Umesto da se najviši pravni akt donosi konsenzusom bar između najvećih
demokratski orijentisanih stranaka, kako sad stvari stoje, doneće se prostom
parlamentarnom većinom. Samim tim, taj ustav i rok njegovog trajanja biće jako
ograničen. Mislim da je to prosto izraz nerazumevanja kako treba da se vodi
politika u demokratskoj zemlji - ističe Pribićević.
Ukazujući da se “ustav u
normalnom sistemu može doneti isključivo konsenzusom bar najvećih demokratskih
stranaka”, naš sagovornik tvrdi da da bi “u našem slučaju bilo dovoljno da samo
DSS ne učestvuje u donošenju novog ustava, pa da dođe do velike nestabilnosti u
zemlji”.
|
Tanak kredit - Ne očekujem da će se izbori desiti u doglednom periodu, već da
ćemo ući u redovnu izbornu godinu. Kakve će biti posledice? Mislim da će u
tom periodu Vlada i dalje trošiti svoj kapital i otvarati prostor za
stvaranje nekih novih opcija u Srbiji, jer je očigledno da su ljudi ovde
sve više nezadovoljni i sa opozicijom i sa pozicijom - kaže
Pribićević. |
- Ako se o ustavu bude odlučivalo prostom većinom u republičkom
parlamentu, taj “posao” će proći isto kao i predsednički izbori u Srbiji. To
znači da se neće dobiti podrška na referendumu za ustav, a što nužno vodi u novu
krizu, samo ovaj put još ozbiljniju - ustavnu krizu - ističe Pribićević.
On
dodaje da bi takav sled događaja vodio daljem slabljenju svih institucija u
zemlji, “a time i ponovnom povećanju nesigurnosti u zemlji, što opet znači da
nema investicija i nema povećanja standarda”.
Komentarišući sve učestalije
zahteve opozicionih stranaka za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, a
prvenstveno onih koje su se u međuvremenu našle van tabora DOS-a, DSS-a i G17
Plus, on ocenjuje da one “nemaju objektivno snagu da izazovu parlamentrane
izbore pre njihovog redovnog roka”. Pribićević smatra i da postojeći sukobi na
srpskoj političkoj sceni vode daljoj eroziji stranaka i na jednoj i na drugoj
strani demokratskog bloka”.
On napominje i da vladajuća elita trenutno
nedovoljno sagledava kao realnu opasnost i to što je sve veće nezadovoljstvo
ljudi životom i standardom koji imaju, ocenjujući da “vlast nije čak u stanju ni
da sagleda razmere nezadovoljstva i razmere velike socijalne bede do koje je
dovela postojeća ekonomska politika, koja se očigledno pokazala pogrešnom - jer
ne daje rezultate koji su bili očekivani, za razliku od Mađarske, Poljske i
Češke gde su ti rezultati dostignuti”. Pribićević zaključuje da će se takva
politika, na kraju, vratiti vladajućim strankama kao bumerang, jer će vremenom
na budućim izborima ekonomski kriterijum postajati sve
dominantniji.
B. Dragović
