PLAČI JAČE, MANIJAČE!
Predrag
LUCIĆ
14 kolovoza 2003
Bacanje suzavca na Bačvicama primljeno je kao normalna splitska pojava. Jer znalo se i glasno se najavljivalo da će na Bajaginom koncertu hrvatski Split pokazati kako diše. A kad hrvatski Split ispusti svoj hrvatski dah, to vam domoljubno zračno strujanje tjera dušu na nos i suze na oči
Mladež HDZ-a je prva shvatila da je nastup srpske pop-zvijezde na Bačvicama bogomdana prigoda za bučan početak kampanje pod nazivom “Pokrenimo Hrvatsku”. Stoga je koncert Sanaderove estradne uzdanice Dina Dvornika zakazan za istu večer i isti sat kada i Bajagina svirka. Budući da Mladež HDZ-a svoju veselicu ipak nije mogla utrpati u isti prostor gdje se trebao održati Bajagin koncert, odlučila je postaviti pozornicu na najbližem mogućem mjestu, niti pedeset metara zračne udaljenosti od bine ljetnoga kina Bačvice. Sve je to napravljeno s plemenitom nakanom da se, nakon decibelskoga duela, ona nacionalno zdrava Hrvatska, zdrava ko metadonska terapija, pokrene prema onoj izdajničkoj koja šapuće “Zažmuri”, slinavi “S druge strane jastuka” i tuli kako je “život nekad siv, nekad žut” u isto vrijeme dok Dino Dvornik bigliše kako “žuti žutuju, a crveni putuju”.
Shvativši da takva večer “ne miriše na rakove i školjke” nego na krv i nevolju, Bajaga je pomaknuo termin svoga koncerta s petka na ponedjeljak i Bačvice prepustio Dvorniku. Na koncert u organizaciji Mladeži HDZ-a došlo je toliko publike da su novinski izvjestitelji, unatoč pribrajanju gostiju okolnih kafića, jedva nategnuli cifru od tisuću posjetitelja. Skužila ekipa da je ostala bez jedinog razloga zbog kojega bi došla na HDZ-ov tulum, da od pokretanja istinskih Hrvata, koji u nedostatku Ćaće slušaju Cecu, Dina i Sanadera, na one izrode koji “ne iđu na cajku u Srinjine nega na Bajagu usrid Splita” neće biti ništa, pa je u velikom broju zaobišla Bačvice.
A onda je došao i taj ponedjeljak, 11. kolovoza 2003. – novi zlatni datum za spomen-knjigu splitskoga divljaštva. Kad se već nije dogodio veliki derbi s pjevanjem, pucanjem i makljanjem, pa da Bajagini fanovi u izravnom srazu vide kako Split diše i koga ima više, priređen im je respiratorni tečaj iz gušenja i plakanja. Unatoč brojnom osiguranju, u ljetno je kino Bačvice bačeno nekoliko suzavaca i koncert je naposljetku prekinut. Zanimljivije od svega bilo je ponašanje policije i redara. Umjesto na hvatanje idiota koji su direktno ugrozili živote tisuću i pol ljudi, policija se koncentrirala na šamaranje i cipelarenje posjetitelja koncerta koji su bili toliko drski da pitaju – zbog čega ih se ne zaštiti od bacača suzavca?! Redare nije imalo smisla pitati bilo što: oni su se nakon početka koncerta preodjenuli u majice s ogromnim slovom U, e kako bi i najnaivniji shvatili da ih se neće tretirati kao publiku nego kao – taoce. To je bilo potpuno jasno i bez naknadnog ciničnog obrazloženja koje su U-niformirani redari ponudili organizatoru koncerta, a kazali su da su svoje U-shirts navukli “za slučaj da izbiju nekakvi sukobi, kako bi redari imali veći autoritet”. Autoritet prema kome? Prema onima koji su bacanjem suzavca došli izazvati kaos u kojemu samo čudom nije bilo mrtvih? Ili prema onima koji su platili ulaznicu za koncert a zapravo kupili svoje mjesto na prisilnom tečaju splitskoga disanja?
Unatoč tome što nije ni spriječila ni uhvatila bacače suzavca, unatoč tome što novine vrve svjedočanstvima o brutalnim obračunima policajaca i redara s onima koje su trebali zaštititi, a eto nisu, splitska policija tvrdi da je njezin posao korektno obavljen. Pitanje je samo: što je bio njezin posao? Da pokaže kako hrvatski Split diše, kao što se to uoči koncerta na Bačvicama moglo čuti od pripadnika MUP-a? Da se prema koncertnoj publici ponaša kao prema “izazivačima visokorizičnog okupljanja” koji su vraga tražili pa vraga i dobili? Da pokaže kako bacanje suzavca u masu od tisuću i pol ljudi nije pokušaj ubojstva nego da je bježanje od dima koji grize za oči i grlo pokušaj izazivanja organa reda?
Znalo se da će na ovom koncertu onaj barbarski dio Splita pokazati koliko je vitalan, znalo se i da će po krčmama i crkvama biti onih koji će likovati nad pothvatom bacača suzavca, kao što se uostalom zna da se onima koji javno iskazuju svoje oduševljenje nad plinom koji je Bajaginoj publici zagorčao večer neće dogoditi ama baš ništa. Zato je i moguće da se nekakav kemijski tehničar (!) slika za novine i pod punim imenom i prezimenom kaže: “Ja sam zadovoljan što su mu bacili suzavac. Još se naša krv nije ni ohladila, a on dolazi pjevati. No, još je i gore što su posjetitelji, nakon prekida koncerta, izlazili i ushićeno pjevali u grupama, umjesto da pognu glavu i zasrame se.” Suzavac je, dakle, nedovoljna lekcija. Možda bi naš kemijski tehničar posegnuo za zyklonom B? Ako bude popravnoga, naravno.
Mladi nam pak konformist, akademski kipar, u istoj novinskoj anketi kaže kako ne treba kriviti one koji su bacili suzavac među tisuću i pol ljudi nego one što su na Bačvice dovabili žrtve: “Krivi su organizatori jer Bajagu nisu trebali ni dovesti u Split. Kada netko iz Srbije dolazi u sredinu u kojoj Thompson puni stadione, onda se ekscesi moraju očekivati. Meni osobno Bajaga ne smeta, neka svira ako ga netko hoće slušati, ali u svakom slučaju nije ga bilo pametno zvati u kraj koji je većinom desničarski nastrojen.”
Ma bravo! Ekscesi se na nekim koncertima, dakle, mogu očekivati, a spriječiti ih se može samo tako da tih koncerata ne bude?! Kome je do koncerata u Splitu i ovom “desničarski nastrojenom kraju”, eno mu Poljud i na Poljudu Thompson. Riskantno je u takvom ozračju ići i na koncerte manje “provokativnih” izvođača od Bajage, jer eto – i u Sinju na koncertu politički i nacionalno korektnih Rajka Dujmića, Vlade Kalembera i družine, publiku je zapahnuo suzavac i još su je izbužali geleri. Pa se poslije utvrdilo da je policija u Sinju svoj posao odrađivala revnije nego na Bačvicama: tamo policajac nije samo šamarao publiku nego je, bijesan što mu je gazda diskoteke otkazao redarsku faturetu, osobno bacio suzavac!
Nakon svega ne bi nas iznenadila ni sociološka ekspertiza najnovijih uspjeha splitskih barbara u kojoj bi nam netko objasnio: “Ma to ti je Split, brale! Mi smo ti takvi: vatreni i temperamentni! Ol nismo bacili suzavac na Poljudu znajući da time štetimo našem Hajduku, našoj svetinji?! Ol nismo na tom istom Poljudu iskopali simbolične grobove da u njih legnu naši ljubimci?! Pa šta bi onda bili tolerantniji prema nekakvom Bajagi?!”
A ne bi nas iznenadilo ni to da se oglasi Mladež HDZ-a ili njezin frontman “novoga đira” Dino Dvornik. Pa da kažu kako im je jako žao što je ovoga ponedjeljka moralo doći do suzavca na Bačvicama. Ali tko je kriv tom Bajagi i njegovim fanovima što su propustili priliku da se sve dogodi još u petak... Da ih taj braleći Split dohvati za grkljane, pa da vide hoće li disati onako kako se ovdje ne diše. Da vide hoće li – daleko im lijepa pluća! – ovdje uopće disati!
________________________________
Copyright ©
1993 - 2003 Feral Tribune. All rights
reserved.
get_img?NrArticle=4934&NrImage=1NrSection=1&NrIssue=935&IdPublication=1
Description: Binary data
