| Utorak 5. avgust 2003. |
Broj 32236 VEK PRVI |
|
Amerikanac na BalkanuIzbor Balkana za
eventualni razmeštaj snaga SAD u vezi je sa novom strategijom nacionalne
bezbednosti, prema kojoj će SAD pokloniti veću pažnju događajima u Africi,
na Bliskom i Srednjem istoku i u centralnoj Aziji
Piše: Todor Mirković *
U sredstvima informisanja sve se češće
govori o planovima Pentagona za povlačenje snaga SAD iz centralne Evrope
(iz Nemačke) i njihovog razmeštaja na evropskom jugoistoku (na Balkanu).
Vest o planiranom premeštanju vojnih jedinica sa jednih na
druge lokacije ne bi privlačila veću pažnju kada bi to bila jedna rutinska
predislokacija vojnih snaga, bez posebnog razloga i mogućih krupnih
posledica. U ovom slučaju, međutim, u pitanju je, izgleda, i jedno i
drugo.
Planiranje povlačenja snaga SAD iz Nemačke, gde se nalazi
oko 80.000 američkih vojnika, od toga 65.000 pripadnika kopnene vojske, i
čitavi kompleksi vojnih baza, neizbežno se povezuje sa i proizilazi iz dve
bitne okolnosti: nepovoljan razvoj transatlantskih odnosa, posebno odnosa
između SAD i Nemačke, i, drugo, usvajanja nove strategije nacionalne
bezbednosti SAD od septembra 2002.
Odnosi između SAD i Zapadne Evrope nisu uvek bili idealni,
ali konfliktne situacije su izbegavane/savladavane u vreme hladnog rata
potrebom zajedničkog suprotstavljanja pretnji sa Istoka, a posle hladnog
rata – zajedničkim odgovorima na krize u neposrednom susedstvu
evro-atlantske vojne koalicije.
Međutim, u vreme američko-britanskih priprema za rat u
Iraku i u vreme tog rata, snažnije su se ispoljile razlike u gledanjima na
metode i sredstva rešavanja aktuelnih problema u pojedinim delovima sveta.
Odnosi između SAD, s jedne i Nemačke, Francuske i nekoliko drugih
evropskih zemalja, s druge strane, zaoštreni su. U takvim uslovima
Pentagon procenjuje da američki vojnici u Nemačkoj neće više uživati
gostoprimstvo kao do sada. Da bi se izbegle nepoželjne situacije Pentagon
se angažovao na pripremama izmeštanja svojih snaga iz Nemačke.
Izbor Balkana za eventualni razmeštaj snaga SAD u vezi je
sa novom strategijom nacionalne bezbednosti, prema kojoj će SAD pokloniti
veću pažnju događajima u Africi, na Bliskom i Srednjem istoku i u
centralnoj Aziji.
Izvršena je, pored ostalog, reorganizacija regionalnih
vojnih komandi i konkretnije su određene zone njihovih "odgovornosti" (za
praćenje situacije i odgovore na krize) tako da "danas ne postoji ni jedna
jedina tačka u svetu (uključujući Antarktik) koja ne spada pod kontrolu
američke vojske" (v. Svetski vojni almanah 2003). Pri tome, značajno je
proširena "zona odgovornosti" Američke evropske komande, koja sada – pored
Evrope – "pokriva" sve zemlje Zajednice nezavisnih država (bivše sovjetske
republike), Bliski istok, zapadnu i centralnu Afriku, sve do Rta dobre
nade na jugu.
Američki stručnjaci smatraju da će lakše i uspešnije moći
da prate razvoj situacije i reaguju na navedenim prostorima, sa Balkana
kao operativne osnovice, nego iz centralne Evrope. Nije poznato da li
Pentagon predviđa premeštanje i velikih vojnih komandi iz Nemačke i gde bi
one bile locirane, ali se u časopisu "Vojni i spoljni poslovi" (br.
4/2003) indikativno ističe da je "istorijski, Beograd, glavni grad Srbije
i Crne Gore, ’čvorište’ Jugoistočne Evrope".
U najavljenim namerama SAD da potraže mogućnost
stacioniranja svojih snaga na Balkanu, ne navode se konkretnije lokacije
niti stavovi balkanskih država.
Međutim, En Kler, u pomenutom časopisu navodi da je
Hrvatska naznačila da nije zainteresovana za američke baze. Prema Kleru,
to bi moglo da vodi pretpostavci o posebnom dogovoru sa Nemačkom da (ona)
permanentno ugosti nemačke snage, što bi to bilo prvi put posle
kratkotrajnog postojanja ustaške (nacističke) ’Nezavisne države Hrvatske’
(1941-1945)".
Bugarska, navodno, pregovara o uspostavljanju jedne
američke vojne baze u blizini Varne, a pretpostavlja se da će i u blizini
Konstance (Rumunija) biti uspostavljena američka vojna baza.
Što se Srbije i Crne Gore tiče, SAD već imaju svoju vojnu
bazu na Kosmetu, a postoje izvesne spekulacije o mogućnosti uspostavljanja
nekih vojnih postrojenja u Raškoj oblasti. Međutim, citirani Kler posvetio
je dosta pažnje američko-srpskim odnosima i potrebi izgradnje međusobnog
poverenja, kao bitnog uslova za uspostavljanje vojnih baza SAD na
teritoriji SCG.
"Biće neophodno", kaže Kler, "da SAD otpočnu obnavljanje
poverenja među nekim rezidentima Balkana zbog američkih političkih i
medijskih napada u vreme raspada Jugoslavije, a naročito zbog političkog i
vojnog napada NATO-a na Srbiju 1999.
"Mnogi Amerikanci – kako levi tako i desni – izgradili su
sebi karijeru kroz podršku napada na Srbe i Srbiju, mada su kasniji
događaji pokazali da su obaveštajni podaci, na osnovu kojih su napadi
preduzimani, bili potpuno virtuelno isfabrikovani od Klintonove
administracije", kaže En Kler.
Novi razvoj odnosa između SAD i vodećih evropskih sila –
članica NATO naznačava mogućnost krupnih promena na evropskom
geostrategijskom prostoru. Sporenja oko načina "rukovanja krizama" i
priprema za predislociranje snaga SAD na tom prostoru mogu, doduše, da
budu samo ružne epizode u evro-atlantskim odnosima, ali i uvod u novi
hladni rat, nove podele, novu trku u naoružanju, pa čak i kretanja koja
mogu voditi novim sukobima na različitim relacijama. Međutim, ovom krajnje
pesimističkom pogledu suprotstavlja se zdrav razum koji poziva na potrebu
unapređenja transatlantskih odnosa i dalju izgradnju savezništva na
savremenim osnovama.
Zaoštravanja transatlantskih odnosa i eventualna podela
Evrope po nekim prevaziđenim kriterijumima zasigurno nikom ne bi
koristila, a najmanje malim zemljama koje u takvim kretanjima postaju pre
objekti nego subjekti. U tom pogledu u posebno teškom položaju mogu biti
balkanske zemlje, koje već bivaju izložene pritiscima sa raznih strana,
uključujući zahteve za prihvatanje stranih trupa na svojim teritorijama.
* Savetnik Evropskog centra
za mir i razvoj (ECPD) |
