OBMANA NARODA I PREDAJA KOSOVA I METOHIJE
 
Ne upućivanjem naše vojske i policije u odbranu života napadnutog srpskog naroda,
njhove imovine i kulturno istoriskih spomenika na Kosovu i Metohiji naše vlasti
uputile signal svetskoj zajednici da nisu zainteresovane za Kosovo i Metohiju.
 
Zvonimir Trajković
Petak 19 mart 2004
 
Šta će nam vojska i čemu ona služi?
 
U momentu opšte šiptarske ofanzive na ojadjene i nezaštićene Srbe na Kosmetu sa jedinim ciljem da zatru i unište sve što je Srpsko aktuelne vlasti su odgovorile obmanom svoga naroda. Na svim TV kanalima pojavila se cela armija političara, kvazi političkih analitičara i dežurnih »mislilaca«, objašnjavajući da u odbranu života preostalih Srba na Kosmetu naša vojska i policija nikako ne može da učestvuje. Rezolucijom 1244 Kosovo i Metohija se nedvosleno definiše kao neodvojvi deo Jugoslavije odnosno Srbije i Crne Gore. Samo po tumačenju naših vlasti Vojska SiCG ne sme da brani svoje stanovništvo na svojoj teritoriji čak i u trenutcima kada KFOR to evidentno nije u stanju. Samo u njihovom tumačenju naše snage bezbednosti ne mogu se upotrebiti u cilju zaštiite Srba od linča podivljalih Šiptara. Pa šta će nam onda vojska, čemu ona služi i zašto uopšte odvajamo ogromna sredstva za njeno održavanje.
 
Naša vojska i policija je morala još prvog dana šiptarskog divljanaja, već u 14 časova, da bude na kriznim tačkama u zaštiti srpskih enklava i kulturno istorijskih spomenika na Kosmetu. To se moralo uraditi bez ičijeg pitanja i saglasnosti ali uz najavu UN, KFOR-u i NATO-u. da je naša vojska na Kosmet upućena sa jedinim zadatkom zaštite preostalih Srba a kao pomoć medjunarodnim snagama. Uz jasno definisanje zadataka zaštite, sa precizno odredjenim lokacijama na kojima će te zaštitne mere biti sprovedene, kako se akcija naših bezbednosnih snaga ne bi mogla tumačiti »okupacijom« Kosmeta. Depeša obaveštenja, upućena UN, NATO-u, KFOR-u i UMNIKU morala je da sadrži i spremnost da se posle obavljenog zadatka zaštite, u dogovoru sa UN odredi dalja uloga naših vojno policijskih snaga. Takvu depešu na sve ove adrese morao je da uputi predsednik Marović, a nakon upućivanja depeše morao je naložiti MO Tadiću, NG VSiCG Krgi i Ministru MUP-a Srbije Jočiću, da svako u svom domenu bude u stalnom kontaktu sa odredjenim komadnim strukturama kako bi akcija zaštite ljudi i objekata bila koordinirana izmedju KFOR-a i naših vojno policijskih snaga.
 
Paralelno sa ovakvom oružanom akcijom, Marović je morao da hitno pozove ambasadore svih zemelja članica SB UN i da ih upozna sa akcijom koja se sprovodi. Dok bi Koštunica, Svilanović i ostali vodili snažnu diplomatsku aktivnost kroz koju bi se obrazložila neophodnost upotrebe naših vojno policijskih snaga.
 
Za odbranu života svog stanovništva se ne traže dozvole jer je pravo na samoodbranu najstarije pravo. Osim toga traženje takve dozvole se tumači više kao provokacija jer je sasvim jasno da je ne bismo dobili jer time NATO javno priznaje svoj poraz. Stoga je Tadićev »zahtev« čista manipulacija i ustvari najmizernija podvala svom narodu i Srbima na Kosmetu. Nijedna rezolucija UN nije starija od prava na samoodbranu jer se sve rezolicije SB UN i donose sa ciljem odbrane ugoženih. Rezolucija 1244 i ne predvidja takvu situaciju pa samim tim striktno i ne definiše krizne situacije i upotrebu naših snaga bezbednosti. U toj rezoluciji stoji čak i odredba o kontigentu naših snaga na Kosmetu koja nam širom otvara vrata da bar u ovako kriznim situacijama možemo da se na nju pozovemo. Ova odredba vrlo jasno pobija i sva istupanja dežurnih »analitičara« da bi došlo do sukoba NATO-a i naših snaga jer je samom rezolucijom 1244 predvidjeno naše vojno i policijsko prisustvo na Kosmetu, što podrazumeva zajedničko delovanje u očuvanju mira u toj pokrajini. 
 
Našti »veliki državnici« su navodno čekali da NATO zamoli za pomoć jer eto najmoćnija vojna struktura na svetu, priznaje da nije u stanju da izadje na kraj sa šiptarskim terorističkim grupama, pa ponizno mole da im naša vojska pomogne. Iz razloga ponosa to se neće desiti kada bi sve Srbe na Kosmetu pa i u Srbiji povešali.
 
Neznanje ili namera   
 
Dobronamerni bi rekli da je u pitanju neznanje naših aktuelnih vlasti da reaguje onako kako bi sve zemlje sveta reagovale u zaštiti svog civilnog stanovništva. Ja bih rekao da je u pitanju simbioza neznanja i zlih namera, odnosno davno preuzetih obaveza da se od Kosmeta dignu ruke i njegova sudbina prepusti na »rešavanje« Zapadu. Vlika je zabluda ako Srbija očetuje da će se Marović, Svilanović, Tadić, Labus.... žestoko založiti za odbranu Kosmeta kao i neke Kandićke......, iz nevladinih organizacija pod kontrolom Zapada. Ili možada Vojin Dimitrijević sa gupom dežurne »misleće inteligencije«. Svi oni su već odavno od strane Zapada dobro instruisani ( a i situirani ) kako bi ovom narodu »objasnili« da se oko Kosmeta ništa ne može uraditi i da mi treba nemo da posmatramo progon naših sunarodnika. Treba ubediti narod da je Kosovo i Metohija izgubljeno te da na tom planu se sa vojne tačke ne može i ne sme ništa preduzeti. U tim objašnjenjima se svi pozivaju na negativno iskustvo Miloševićevih ratova iznoseći sasvim pogrešne činjenice pa samim tim i namerno stvorene pogrešne zaključke. Milošević je izgubio sve ratove jer se igrao rata i u stvari bežao do njega kada se pobeći nije moglo. Njije valjda već zaboravljeno da je Milošević stalno kao papagaj ponavljao da Srbija nije u ratu iako su Srbe napadali. Da nikada u Srbiji nismo imali više od 10-30 hiljada angažovanih vojnika u odbrani Srpstva. Da je stalno sprovodio taktiku stani-kreni, vrati se, zaključivajući neka primirja u kojima je stalno činio ustupke na račun srpskih etničkih prostora. Odnosno da je isto kao i današnja vlast prodavao srpske interese za rad svoje fotelje pa samim tim i »gubio« ratove. Gubio pod znacima navoda jer ništa nije učinio da ih dobije iako je to bar na početku sa lakoćom mogao.
 
Za plasiranje ovih sasvim iskrivljenih zaključaka i obmanu javnosti na svim medijima od Soroševih do Vladinih, koriste se danas kvazi analitičari koji nemaju ni dana političkog iskustva ili predhodnog učešća u političkom odlučivanju. Defiluju ministri, aktuelni političari, Soreševa i Fulbrajtova kvazi inteligencija kako bi se narod dezinformisao, zbunio i na kraju prevario. Odbijene su sve moje inicijative da svojim velikim iskustvom pomognem Vladi ili u medijima iznesem drugačije vidjenje i rešenje problema. Oni sve znaju iako mnogi od njih nikada na Kosmet nisu ni kročili. Vrhunac tog cinizma u zbunjivanju naroda i antisrpskom delovanju je današnja protestna šetnja u javno proklamovanoj organizaciji Vlade Srbije. Svuda u svetu narodi protestvuju vršeći pritisak na svoje Vlade da nešto konkretnije preduzme u rešavanju odredjenih problema. Protestvuje se protivu rata, globalizacije ili terorizma.... u organizaciji raznih nevladinih organizacija, udruženja .... koje Vlada može prećutno da podrži ili pomaže. Jedino će naša Vlada biti na čelu protesta (verovatno u formi nevladine organizacije) samo se nezna protivu koga protestvuju i na koga vrše pritisak. Verovatno na sebe pošto su oni dužni da obezbede sigurnost svim gradjanima pa i onima na Kosmetu.
 
Propuštena je prilika da se slanjem naših bezbednosnih snaga svetu pokaže odlučnost da ćemo Kosovo i Metohiju braniti svim pa i vojnim sredstvima. Da je to sastavni deo naše zemlje i da ga niko ne može poklanjati bilo kome. Bila je prilika da kroz ovaj nemio dogadjaj stavimo da znanja Šiptarima da od nezavisnog Kosova nema ništa i da u toj iluziji ne žive. Na ovoj planeti sile granice se odredjuju snagom oružja i sposobnošću nacije da svoju teritoriju brani i odbrani. Ako nismo u stanju da svoje teritorije i zivotni prostor vojnim i političkim sredstvima odbranimo od 1,2 milona Šiptara, 1,5 milona Muslimana ili 4 milona Hrvata, mi kao nacija moramo da nestanemo. Koga će mi to vojno da pobedimo i od koga ćemo biti u stanju da se odbranimo ako Tadić tako revnosno »reoganizuje« Vojsku i svede je na 25-30 hiljada.
 
Propuštena je prilika da nova Vlada Srbije pokaže odlučnost, sposobnost i dozu neophodnog patriotizma kako bi narod u nju počeo da veruje. Bez tog poverenja ona ne može iskoračiti u sredjivanju ostalih nagomilanih problema. Dali je u pitanju neznanje, strah za pogrešno povučen potez ili udvoričko ponašanje u odnosu na Zapad radi očuvanja fotelja i ličnih interesa sada i nije najvažnije. Najvažnije je da Srbi gube najzančajniji deo svog etničkog prostora, gube genetski kod svog postojanja.
 
U Prištini u kojoj sam rodjen, proveo detinjstvo i mladost, danas više ne žive Srbi. Spaljena je crkva u kojoj sam kršten i u čijem se dvorištu nalazi grob mog rodjenog dede, Trifuna Trajkovića - čuvenog Trifka Komite. Draga braćo, sugradjani, moji dragi Kosovari, mundijalistička, korumpirana i vazalna vlast vas je izdala, Srbija nije.
 
 
 

Reply via email to