OBMANA
NARODA I PREDAJA KOSOVA I METOHIJE
Ne
upućivanjem naše vojske i policije u odbranu života napadnutog srpskog
naroda,
njhove
imovine i kulturno istoriskih spomenika na Kosovu i Metohiji naše
vlasti
uputile
signal svetskoj zajednici da nisu zainteresovane za Kosovo i
Metohiju.
Zvonimir
Trajković
Petak 19 mart
2004
Šta će nam
vojska i čemu ona služi?
U momentu
opšte šiptarske ofanzive na ojadjene i nezaštićene Srbe na Kosmetu sa jedinim
ciljem da zatru i unište sve što je Srpsko aktuelne vlasti su odgovorile obmanom
svoga naroda. Na svim TV kanalima pojavila se cela armija političara, kvazi
političkih analitičara i dežurnih »mislilaca«, objašnjavajući da u odbranu
života preostalih Srba na Kosmetu naša vojska i policija nikako ne može da
učestvuje. Rezolucijom 1244 Kosovo i Metohija se nedvosleno definiše kao
neodvojvi deo Jugoslavije odnosno Srbije i Crne Gore. Samo po tumačenju naših
vlasti Vojska SiCG ne sme da brani svoje stanovništvo na svojoj teritoriji čak i
u trenutcima kada KFOR to evidentno nije u stanju. Samo u njihovom tumačenju
naše snage bezbednosti ne mogu se upotrebiti u cilju zaštiite Srba od linča
podivljalih Šiptara. Pa šta će nam onda vojska, čemu ona služi i zašto uopšte
odvajamo ogromna sredstva za njeno održavanje.
Naša vojska i
policija je morala još prvog dana šiptarskog divljanaja, već u 14 časova, da
bude na kriznim tačkama u zaštiti srpskih enklava i kulturno istorijskih
spomenika na Kosmetu. To se moralo uraditi bez ičijeg pitanja i saglasnosti ali
uz najavu UN, KFOR-u i NATO-u. da je naša vojska na Kosmet upućena sa jedinim
zadatkom zaštite preostalih Srba a kao pomoć medjunarodnim snagama. Uz jasno
definisanje zadataka zaštite, sa precizno odredjenim lokacijama na kojima će te
zaštitne mere biti sprovedene, kako se akcija naših bezbednosnih snaga ne bi
mogla tumačiti »okupacijom« Kosmeta. Depeša obaveštenja, upućena UN, NATO-u,
KFOR-u i UMNIKU morala je da sadrži i spremnost da se posle obavljenog zadatka
zaštite, u dogovoru sa UN odredi dalja uloga naših vojno policijskih snaga.
Takvu depešu na sve ove adrese morao je da uputi predsednik Marović, a nakon
upućivanja depeše morao je naložiti MO Tadiću, NG VSiCG Krgi i Ministru MUP-a
Srbije Jočiću, da svako u svom domenu bude u stalnom kontaktu sa odredjenim
komadnim strukturama kako bi akcija zaštite ljudi i objekata bila koordinirana
izmedju KFOR-a i naših vojno policijskih snaga.
Paralelno sa
ovakvom oružanom akcijom, Marović je morao da hitno pozove ambasadore svih
zemelja članica SB UN i da ih upozna sa akcijom koja se sprovodi. Dok bi
Koštunica, Svilanović i ostali vodili snažnu diplomatsku aktivnost kroz koju bi
se obrazložila neophodnost upotrebe naših vojno policijskih snaga.
Za odbranu
života svog stanovništva se ne traže dozvole jer je pravo na samoodbranu
najstarije pravo. Osim toga traženje takve dozvole se tumači više kao
provokacija jer je sasvim jasno da je ne bismo dobili jer time NATO javno
priznaje svoj poraz. Stoga je Tadićev »zahtev« čista manipulacija i ustvari
najmizernija podvala svom narodu i Srbima na Kosmetu. Nijedna rezolucija UN nije
starija od prava na samoodbranu jer se sve rezolicije SB UN i donose sa ciljem
odbrane ugoženih. Rezolucija 1244 i ne predvidja takvu situaciju pa samim tim
striktno i ne definiše krizne situacije i upotrebu naših snaga bezbednosti. U
toj rezoluciji stoji čak i odredba o kontigentu naših snaga na Kosmetu koja nam
širom otvara vrata da bar u ovako kriznim situacijama možemo da se na nju
pozovemo. Ova odredba vrlo jasno pobija i sva istupanja dežurnih »analitičara«
da bi došlo do sukoba NATO-a i naših snaga jer je samom rezolucijom 1244
predvidjeno naše vojno i policijsko prisustvo na Kosmetu, što podrazumeva
zajedničko delovanje u očuvanju mira u toj pokrajini.
Našti »veliki
državnici« su navodno čekali da NATO zamoli za pomoć jer eto najmoćnija vojna
struktura na svetu, priznaje da nije u stanju da izadje na kraj sa šiptarskim
terorističkim grupama, pa ponizno mole da im naša vojska pomogne. Iz razloga
ponosa to se neće desiti kada bi sve Srbe na Kosmetu pa i u Srbiji
povešali.
Neznanje ili
namera
Dobronamerni
bi rekli da je u pitanju neznanje naših aktuelnih vlasti da reaguje onako kako
bi sve zemlje sveta reagovale u zaštiti svog civilnog stanovništva. Ja bih rekao
da je u pitanju simbioza neznanja i zlih namera, odnosno davno preuzetih obaveza
da se od Kosmeta dignu ruke i njegova sudbina prepusti na »rešavanje« Zapadu.
Vlika je zabluda ako Srbija očetuje da će se Marović, Svilanović, Tadić,
Labus.... žestoko založiti za odbranu Kosmeta kao i neke Kandićke......, iz
nevladinih organizacija pod kontrolom Zapada. Ili možada Vojin Dimitrijević sa
gupom dežurne »misleće inteligencije«. Svi oni su već odavno od strane Zapada
dobro instruisani ( a i situirani ) kako bi ovom narodu »objasnili« da se oko
Kosmeta ništa ne može uraditi i da mi treba nemo da posmatramo progon naših
sunarodnika. Treba ubediti narod da je Kosovo i Metohija izgubljeno te da na tom
planu se sa vojne tačke ne može i ne sme ništa preduzeti. U tim objašnjenjima se
svi pozivaju na negativno iskustvo Miloševićevih ratova iznoseći sasvim pogrešne
činjenice pa samim tim i namerno stvorene pogrešne zaključke. Milošević je
izgubio sve ratove jer se igrao rata i u stvari bežao do njega kada se pobeći
nije moglo. Njije valjda već zaboravljeno da je Milošević stalno kao papagaj
ponavljao da Srbija nije u ratu iako su Srbe napadali. Da nikada u Srbiji nismo
imali više od 10-30 hiljada angažovanih vojnika u odbrani Srpstva. Da je stalno
sprovodio taktiku stani-kreni, vrati se, zaključivajući neka primirja u kojima
je stalno činio ustupke na račun srpskih etničkih prostora. Odnosno da je isto
kao i današnja vlast prodavao srpske interese za rad svoje fotelje pa samim tim
i »gubio« ratove. Gubio pod znacima navoda jer ništa nije učinio da ih dobije
iako je to bar na početku sa lakoćom mogao.
Za plasiranje
ovih sasvim iskrivljenih zaključaka i obmanu javnosti na svim medijima od
Soroševih do Vladinih, koriste se danas kvazi analitičari koji nemaju ni dana
političkog iskustva ili predhodnog učešća u političkom odlučivanju. Defiluju
ministri, aktuelni političari, Soreševa i Fulbrajtova kvazi inteligencija kako
bi se narod dezinformisao, zbunio i na kraju prevario. Odbijene su sve moje
inicijative da svojim velikim iskustvom pomognem Vladi ili u medijima iznesem
drugačije vidjenje i rešenje problema. Oni sve znaju iako mnogi od njih nikada
na Kosmet nisu ni kročili. Vrhunac tog cinizma u zbunjivanju naroda i
antisrpskom delovanju je današnja protestna šetnja u javno proklamovanoj
organizaciji Vlade Srbije. Svuda u svetu narodi protestvuju vršeći pritisak na
svoje Vlade da nešto konkretnije preduzme u rešavanju odredjenih problema.
Protestvuje se protivu rata, globalizacije ili terorizma.... u organizaciji
raznih nevladinih organizacija, udruženja .... koje Vlada može prećutno da
podrži ili pomaže. Jedino će naša Vlada biti na čelu protesta (verovatno u formi
nevladine organizacije) samo se nezna protivu koga protestvuju i na koga vrše
pritisak. Verovatno na sebe pošto su oni dužni da obezbede sigurnost svim
gradjanima pa i onima na Kosmetu.
Propuštena je
prilika da se slanjem naših bezbednosnih snaga svetu pokaže odlučnost da ćemo
Kosovo i Metohiju braniti svim pa i vojnim sredstvima. Da je to sastavni deo
naše zemlje i da ga niko ne može poklanjati bilo kome. Bila je prilika da kroz
ovaj nemio dogadjaj stavimo da znanja Šiptarima da od nezavisnog Kosova nema
ništa i da u toj iluziji ne žive. Na ovoj planeti sile granice se odredjuju
snagom oružja i sposobnošću nacije da svoju teritoriju brani i odbrani. Ako
nismo u stanju da svoje teritorije i zivotni prostor vojnim i političkim
sredstvima odbranimo od 1,2 milona Šiptara, 1,5 milona Muslimana ili 4 milona
Hrvata, mi kao nacija moramo da nestanemo. Koga će mi to vojno da pobedimo i od
koga ćemo biti u stanju da se odbranimo ako Tadić tako revnosno »reoganizuje«
Vojsku i svede je na 25-30 hiljada.
Propuštena je
prilika da nova Vlada Srbije pokaže odlučnost, sposobnost i dozu neophodnog
patriotizma kako bi narod u nju počeo da veruje. Bez tog poverenja ona ne može
iskoračiti u sredjivanju ostalih nagomilanih problema. Dali je u pitanju
neznanje, strah za pogrešno povučen potez ili udvoričko ponašanje u odnosu na
Zapad radi očuvanja fotelja i ličnih interesa sada i nije najvažnije. Najvažnije
je da Srbi gube najzančajniji deo svog etničkog prostora, gube genetski kod svog
postojanja.
U Prištini u
kojoj sam rodjen, proveo detinjstvo i mladost, danas više ne žive Srbi. Spaljena
je crkva u kojoj sam kršten i u čijem se dvorištu nalazi grob mog rodjenog dede,
Trifuna Trajkovića - čuvenog Trifka Komite. Draga braćo, sugradjani, moji dragi
Kosovari, mundijalistička, korumpirana i vazalna vlast vas je izdala, Srbija
nije.
|