Kako prevariti
Srbe? Šta je
to »prljava kampanja« a šta objektivna odgovornost za
trogodišnje vršenje
vlasti, i da li je cela buka oko toga samo način da se obmane
narod. Beograd -
21. Maj 2004. Pojavljivanje
Legije i njegova predaja u predizbornoj kampanji ozbiljno je uzdrmala Tadićevu
izbornu strategiju pa je iz DS-a krenula prava bujica »reagovanja« u stilu: Sa
kim se Legija oko predaje dogovorio? Zašto se pojavio baš sad u izbornoj
kampanji? Pa gde je bio svo ovo vreme? Ko stoji iza njega, šta on to novo može
da kaže, kakve dokaze ima....... Tadiću i DS-u kao da nije najvažnije što je
prvootuženi za ubistvo i organizaciju ubistva Đinđića živ, i u zatvoru. Ili im
možda upravo to smeta? Kako se taj Legija uopšte drznuo da dokazuje svoju
nevinost kada su oni već »odredili« ko su organizatori i ubice Đinđića.
Odmah
je sve prebačeno na politički teren, pa je akcenat sa Legije prebačen na
»prljavu« kampanju. Tadić kao da ne
shvata šta je prljava kampanja a šta odgovornost za trogodišnje haotično
vladanje njegove stranke u kome je i sam dobrano učestvovao. Po njemu da bi
kampanja bila »čista« nikako ne treba spominjati šta je DS u vladi Srbije sve
radila. Kako se kralo i podmićivalo. Šta su sve radili Beba Popović, Janjušević,
Kolesar, ministarka Rašeta, pa ministri Novaković i Vlahović, Čeda ..... Kako se
sprovodila privatizacija, kako su se krali glasove u skupštini, šta su posle 05
oktobra radili »krizni štabovi« po Carini, bankama i raznim preduzećima. Ne
treba spominjati u čijem je interesu Tadić pod velom reorganizacije u suštini
razbijao vojsku, smenjivao i postavljao generale, da bi kao vrhunac svog
podaničkog ponašanja dodelio najveći vojni orden odlazećem komandantu NATO-a
Robertsonu. Predsednički kandidat DS-a je čak i Koštunicu prevazišao. O svemu
navedenom on ništa nije znao iako je sve vreme bio na funkciji potpredsednika
stranke, savezni ministar za telekomunikacije i ministar vojske. Tek kada je
Vlada pala uspeo je da nađe Nedu Arnerić i »sazna« da ona ipak nije glasala, pa
se kompletno »pranje« DS svelo na javno TV priznanje o krađi glasova u
skupštini. Svo
ovo providno i galamdžisko Tadićevo zalaganje za vodjenje »čiste« kampanje je u
stvari pokušaj prevare naroda, ili kratko rečeno: Kako prevariti Srbe? Bez obzira na
galamu i sve ostale pomagače teško je očekivati da će birači sve ovo gore
navedeno zaboraviti, gurnuti pod tepih, pa »demokratu« i miljenika zapada
izabrati za predsednika Srbije. U ovaj
pokušaj prevare naroda zdušno su se uključili »naše« nevladine organizacije,
Soroš mediji, agencije za procenu rejtinga, formalne i neformalne grupe. Svi u
glas objašnjavaju kako Maršićanin nije dobro rešenje jer bi on bio predsednik
svom predsedniku pa bi to stvorilo opštu zbrku formalnih i neformalnih
nadležnosti. On nije dobar jer je nekako »poludemokratski« kandidat koga
podržava nestabilna koalicija sa SPS-om. Sa Nikolićem je problem još veći.
Nevoljno se priznaje da ima veliku podršku birača ali se odmah naglašava da nije
baš po volji zapada, i ako to od zapadnih zvaničnika još niko nije izjavio.
Nikolić se optužuje da nije demokrata iako niko ne navodi gde se i ko izdaje te
»sertifikate« o stepenu demokratičnosti. Slušajući ove dobro plaćene zapadne
podrepaše, prosto se nameće pitanje: Biramo li mi to predsednika Srbije koji
treba da štiti naše ili zapadne interese, ili je možda za nas dobro samo ono što
zapadu odgovara. Zvonimir
Trajković |
<<clip_image001.gif>>
<<clip_image003.jpg>>
<<clip_image004.gif>>