Kako prevariti Srbe?

 

Šta je to »prljava kampanja« a šta objektivna odgovornost za trogodišnje

vršenje vlasti, i da li je cela buka oko toga samo način da se obmane narod.

 

 

Beograd  -  21. Maj 2004.

 

Pojavljivanje Legije i njegova predaja u predizbornoj kampanji ozbiljno je uzdrmala Tadićevu izbornu strategiju pa je iz DS-a krenula prava bujica »reagovanja« u stilu: Sa kim se Legija oko predaje dogovorio? Zašto se pojavio baš sad u izbornoj kampanji? Pa gde je bio svo ovo vreme? Ko stoji iza njega, šta on to novo može da kaže, kakve dokaze ima....... Tadiću i DS-u kao da nije najvažnije što je prvootuženi za ubistvo i organizaciju ubistva Đinđića živ, i u zatvoru. Ili im možda upravo to smeta? Kako se taj Legija uopšte drznuo da dokazuje svoju nevinost kada su oni već »odredili« ko su organizatori i ubice Đinđića.

 

Odmah je sve prebačeno na politički teren, pa je akcenat sa Legije prebačen na »prljavu« kampanju.  Tadić kao da ne shvata šta je prljava kampanja a šta odgovornost za trogodišnje haotično vladanje njegove stranke u kome je i sam dobrano učestvovao. Po njemu da bi kampanja bila »čista« nikako ne treba spominjati šta je DS u vladi Srbije sve radila. Kako se kralo i podmićivalo. Šta su sve radili Beba Popović, Janjušević, Kolesar, ministarka Rašeta, pa ministri Novaković i Vlahović, Čeda ..... Kako se sprovodila privatizacija, kako su se krali glasove u skupštini, šta su posle 05 oktobra radili »krizni štabovi« po Carini, bankama i raznim preduzećima. Ne treba spominjati u čijem je interesu Tadić pod velom reorganizacije u suštini razbijao vojsku, smenjivao i postavljao generale, da bi kao vrhunac svog podaničkog ponašanja dodelio najveći vojni orden odlazećem komandantu NATO-a Robertsonu. Predsednički kandidat DS-a je čak i Koštunicu prevazišao. O svemu navedenom on ništa nije znao iako je sve vreme bio na funkciji potpredsednika stranke, savezni ministar za telekomunikacije i ministar vojske. Tek kada je Vlada pala uspeo je da nađe Nedu Arnerić i »sazna« da ona ipak nije glasala, pa se kompletno »pranje« DS svelo na javno TV priznanje o krađi glasova u skupštini.   

Text Box: Tadiću već platili kampanju

Da bi cela stvar bila jasnija treba napomenuti da zapad na izbor predsednika i ključnih državnih ličnosti u bivšim socijalističkim zemljama odavno gleda kao na vrlo profitabilan biznis. Treba progurati svog čoveka a on će to kasnije višestruko vratiti. Zato se u taj posao uključuju, obaveštajne službe, razni eksperti i agencije, potkupljeni mediji, nevladine prganizacije......Za tu namenu u budžetima zapadnih vlada izvojeno je nekoliko desetina miliona US$ kako bi se »demokratskim« kandidatima i strankama pomoglo na izborima. S toga je sasvim razumljiva nonšalantna Tadićeva izjava da ga ne interesuje količina novca koji će u budžetu Srbije biti odvojen za kampanje predsedničkih kandidata.

Izbori na zapadu su deo biznisa, ali za Srbe oni su danas pitanje uništenja ili opstanka. S toga Srbi moraju izabrati predsednika koji će svim sredstvima štititi interese i dostojanstvo nacije, sviđalo se to mnogima ili ne. Ovo je planeta sile na kojoj vladaju jaki mudri i odlučni. Ako nismo među najjačima možemo biti mudri i odlučni u odbrani naših nacionalnih interesa. Samo se odlučne i jake ličnosti kojima zapad nije »polomio kimčmu« mogu uspraviti u odbrani naših interesa kao ravnopravni sagovornici, saradnici i partneri. Sve podaničke, puzeće, i zavisne politike vode nas u propast i nestajnje.

Svo ovo providno i galamdžisko Tadićevo zalaganje za vodjenje »čiste« kampanje je u stvari pokušaj prevare naroda, ili kratko rečeno: Kako prevariti Srbe? Bez obzira na galamu i sve ostale pomagače teško je očekivati da će birači sve ovo gore navedeno zaboraviti, gurnuti pod tepih, pa »demokratu« i miljenika zapada izabrati za predsednika Srbije.

 

U ovaj pokušaj prevare naroda zdušno su se uključili »naše« nevladine organizacije, Soroš mediji, agencije za procenu rejtinga, formalne i neformalne grupe. Svi u glas objašnjavaju kako Maršićanin nije dobro rešenje jer bi on bio predsednik svom predsedniku pa bi to stvorilo opštu zbrku formalnih i neformalnih nadležnosti. On nije dobar jer je nekako »poludemokratski« kandidat koga podržava nestabilna koalicija sa SPS-om. Sa Nikolićem je problem još veći. Nevoljno se priznaje da ima veliku podršku birača ali se odmah naglašava da nije baš po volji zapada, i ako to od zapadnih zvaničnika još niko nije izjavio. Nikolić se optužuje da nije demokrata iako niko ne navodi gde se i ko izdaje te »sertifikate« o stepenu demokratičnosti. Slušajući ove dobro plaćene zapadne podrepaše, prosto se nameće pitanje: Biramo li mi to predsednika Srbije koji treba da štiti naše ili zapadne interese, ili je možda za nas dobro samo ono što zapadu odgovara.

 

Zvonimir Trajković

www.trakjovic.co.yu





<<clip_image001.gif>>

<<clip_image003.jpg>>

<<clip_image004.gif>>

Reply via email to