|
HA�KI TRIBUNAL NIJE NIKAKAV SUD
PRAVDE Usred Beograda na tribini o tzv. Ha�kom tribunalu
ambasador SAD u Beogradu Majkl Polt rekao je 13. jula o.g. da izručenje generala
"nije obaveza koju međunarodna zajednica zahteva od Srbije, nego obaveza koju je
Srbija sama preuzela(?). Stav moje dr�ave je da kada Mladić i Karad�ić i ostali
optu�eni budu isporučeni Hagu i kada domaći sudovi postanu kadri za suđenja,
podr�imo suđenja u zemlji".
Upitan zbog čega SAD insistiraju na
dobijanju imuniteta za svoje vojnike od Međunarodnog krivičnog suda, a zahtevaju
izručenja srpskih generala, Polt je rekao da Va�ington "ne negira odgovornost
svojih vojnika" i da "mora postojati prioritet da jedna zemlja sama sudi za
ratne zločine, ako postoje kapaciteti". "SAD imaju takve kapacitete i kada to
ovde bude bio slučaj, mi ćemo to zdu�no podr�ati", dodao je. Dakle, oni imaju
kapacitete, mi nemamo kapacitete! Jedna dama, po
imenu Aleksandra Milenov, slu�benica kancelarije Tribunala u Beogradu koja je
predstavljena i kao "koorrdinator autrič programa Hačkog tribunala"(?), bila je
manje diplomatski uglađena nego ambasador SAD, rekavči da "četvoriva optu�enih
generala moraju biti uhap�eni i �to pre prbačeni u nadle�nost tribunala. Po
statutu tribunala, postoji mogućnost da se predmeti prebace u nadle�nost domaćih
sudova, ali to se neće dogoditi sve dok se ne steknu uslovi za pravično suđenje
po najvičim međunarodnim standardima". Neodoljivo podseća na jednu drugu damu,
sekretaricu ratnog zločinca Havijara Solane, koja nam je napisala ustav, to jest
Ustavnu povelju. I, naravno, po�to nismo bili sposobni da sami sebi napi�emo
ustav � kako mo�emo biti sposobni da sudimo svojim građanima koji su počinili
ratne zločine! Ne znamo koje je dama nacionalnosti, ali izgleda da nikada nije
čula za ne�to �to se zove Du�anov zakonik iz XIV veka ili Nomokanon Svetog
Save...Kao oni idioti i zločinci u Sloveniji koji nam prodaju radioaktvni sok od
borovnice, računajući da smo idioti skroz-naskroz i da nam u dr�avi ("koja i ne
postoji") ama ba� ni�ta ne funkcioni�e. A pokazalo se, eto, da čak i u Crnoj
Gori, u kojoj sve komandne poluge dr�e bezumni secesionisti, koje su stvorili
isti oni koji su stvorili i taj takozvani Tribunal, ipak radi institut koji je
bio u stanju da utvrdi radioaktivnost slovenačkog soka namenjenog Srbima.
Nastup američkog
ambasadoira i navedene dame samo je Gospode Bo�e! Pa,
u taj Tribunal vi�e niko ne veruje osim onih koji su li�eni moralnih skrupula i
koji su dobro plaćeni da propagiraju jednu instituciju koja predstavlja najveću
sramotu ne samo za međunarodno pravo nego i za najveću sramotu danađnje
civilizacije. Politički, ta
institucija je upravo suprotno od onoga radi čega je navodno stvorena � radi
stvaranja mira i pomierenja među zavađenim narodima Jugoslavije koju su
uni�tili. Bez preterivanja se mo�e konstatovati da Tribunal ugro�ava mir i
bezbednost ne samo na području biv�e Jugoslavije. Sada već svako normalne pameti
uviđa da je jedini pravi put za mir i pomirenje da se za ratne zločine odgovara
tamo gde su počinjeni, to jest da savaka dr�ava treba da sudi svojim
dr�avljanima, da odgovaraju pred narodom čije su ime ukaljali. Pa to već na
određeni način priznaje i formalni osnivač Tribunala � Savet bezbednosti UN u
svojoj poslednjoj rezoluciji prema kojoj je on nadle�an samo za "krupne ribe", a
svi ostali su u nadle�nosti nacionalnih
sudova. O tome za�to
mnogi smatraju da je reč o ilegalnoj instituciji već je mnogo toga rečeno; zlo
je u tome �to relevantni, to jest merodavni faktori neće da čuju argumente i
prave se da su gluvi. Evo kako nelegalnost i nelegitimnost Tribunala argumentuje
prof. dr Oliver Antić sa Pravnog fakulteta u Beogradu (NIN broj 2778 od
25.3.2004): 1. Povelja
OUN predviđa (čl. 29) da Savet bezbednosti mo�e da formira pomoćna tela. To
znači da je Savet bezbednosti glavno, a sud je pomoćno telo (accessorium). Prva
su�tinska stvar koja nije u redu je upravo ta, jer pravi sud ne mo�e biti ničije
pomoćno telo, jer u suprotnom ne mo�e biti niti nezavisan niti nepristrasan. To
je azbuka savremenog pravosuđa. 2. Ako Savet
bezbednosti formira pomoćno telo, onda logički sledi da je Savet bezbednosti
preneo ovla�ćenja iz materije pravosuđa na to svoje pomoćno telo, tj. na tzv.
Ha�ki tribunal. Međutim, su�tinski problem je u tome �to Savet bezbednosti nema
nikakva ovla�ćenja u materiji pravosuđa, osim pokretanja izvesnih inicijativa
pred jedinim organom OUN koji to ovla�ćenje ima, a to je Međunarodni sud pravde
u Hagu. To znači da Savet bezbednosti nema pravo da sudi ni dr�avama, a jo�
manje pojedincima. Jo� je Paulus formulisao jedno od osnovnih pravnih načela,
čije se neosporavanje meri hiljadama godina, a to je da niko ne mo�e na drugoga
preneti vi�e prava no �to ga sam ima (D. 50, 17, 120). Međunarodno pravo
predviđa samo jedan način formiranja međunarodnih sudova, a to su međunarodni
ugovori. 3. I
nepravniku je jasno da sud ne sme biti politički organ. Sud sudi po unapred
predviđenim pravilima materijalnog i procesnog prava, nepristrasno i nezavisno,
a okrivljeni i tu�ilac su pred njim ravnopravne stranke. Drugim rečima, sud ne
sme biti zavisan od ma kog političog, izvr�nog, finansijskog ili drugog tela.
Međutim, u Rezoluciji kojom je Tribunal osnovan, pored ostalog, stoji da se
osnivanje vr�i da bi se doprinelo okončanju sukoba u biv�oj Jugoslaviji - dakle
čisto politički cilj! Politički karakter Tribunala razotkriva se iz jedne
neverovatne činjenice: Tribunal nije nadle�an da sudi za zločine protiv mira
(!), a zločin protiv mira uvek prethodi svakom ratu i time i ratnom zločinu, pa
je u tom smislu i te�i i opasniji i od samog ratnog zločina! Ali, trebalo je i sakriti i osloboditi svake
odgovornosti one koji su svojim zločinačkim činjenjem gurnuli narode Jugoslavije
u građanski rat. Samo zato postoji neverovatna granica nadle�nosti - 31.
decembar 1990, a zločini protiv mira i ratni zločini ne zastarevaju! Politički
karakter Tribunala vidi se i po tome �to nije podignuta nijedna optu�nica protiv
plaćenika iz zapadnih dr�ava, od kojih su se neki javno (u sredstvima
informisanja) hvalili da su vr�ili zločine prema Srbima! Uz to polo�aj tu�ioca
je u odnosu na okrivljenog privilegovan do stepena koji je potpuno nepoznat u
savremenom pravu (najbli�e poređenje odnosi se na srednji vek, tačnije na
inkviziciju). Ono �to je ovde su�tinski lo�e nije samo očigledno, to je vri�teća
nepravda, to je najcrnje antipravo. 4. Ukoliko
postoji sumnja u pristrasnost suda, primeniće se institut izuzeća. �ta reći o
atmosferi �suđenja� koje se odigrava pod neprestanim pritiskom najmoćnijih
svetskih medija (Rafael Resandez serijski ubica u SAD koji je izvr�io 13
ubistava između 1997. i 2000. pisao je na zidu mesta zločina �Dosta vi�e Srba�),
ali i izjava uticajnih svetskih lidera, očigledno zainteresovanih da �suđenje�
ima određeni tok, koji su stvorili a priori sliku o krivici Srba, koja je, mo�e
se slobodno reći, poni�tila pravnu i civilizacijsku pretpostavku nevinosti. Ovde
izuzeće praktično nije ni moguće. 5. Institut
nadle�nosti suda jeste jedna pravno-civilizacijska tekovina. Nadle�an sud je
onaj na čijem području je delo poku�ano ili izvr�eno (forum loci delicti...)
Ljudsko je pravo okrivljenog da mu sudi nadle�ni sud, a to pravo je za�tićeno
pravnim sredstvom koje se (u svim pravima) zove prigovor nenadle�nosti. U
međunarodnom pravu postoji pretpostavka o teritorijalnoj nadle�nosti dr�ave.
Izuzetak mora imati valjan titulus: ili međunarodni ugovor ili običajno pravno
pravilo, a izuzeci se usko tumače. I ovo je su�tinski veoma
lo�e. 6. Op�te je
pravilo međunarodnog prava da dr�ava nije obavezna da izručuje svoje dr�avljane.
Jedan od najvećih autoriteta u toj oblasti (Stark) pi�e: �Dr�ava ima op�te
pravo, u odsustvu posebnog međunarodnog ugovora koji se na to odnosi, da odbije
ekstradiciju svojih građana...�. To isto pravilo sadr�ano je i u unutra�njem
pravu, npr. u Nemačkoj je izričito zabranjena ekstradicija Nemaca, te budući da
je to ustavni princip, dakle sa najvi�om pravnom snagom, nije bilo potrebno
posebno ga urediti zakonom, jer se zakonom ne mo�e izmeniti. Takvo pravilo
sadr�ano je u gotovo svim ustavima dr�ava članica OUN. S druge strane, neki od
na�ih ha�kih su�njeva su, doslovno, oteti i ekstradirani apsolutno bez ikakvog
pravno relevantnog osnova (i na� tada va�eći Ustav je predviđao nemogućnost
ekstradicije). To je učinjeno i sa trostrukim predsednikom dr�ave, �to je jedan
od najsramnijih precedenata u istoriji. Neki na�i dr�avljani su, pak,
ekstradirani posle dono�enja Zakona o saradnji..., pa je stvorena slika u
javnosti da su bar ti na�i građani isporučeni u skladu sa pravom. Međutim, i tu
stvari stoje, na�alost, protivpravno, jer je protivpravno (protivustavno) uop�te
doneti bilo kakav zakon koji ima povratno, retroaktivno dejstvo, a kojim se
pogor�ava pravni polo�aj okrivljenog! 7. Nema kazne
bez zakona i nema kazne bez odgovarajućeg postupka, pravila su koja se mere
milenijumima. Drugim rečima, niko ne mo�e biti osuđen bez unapred (pre učinjenog
dela) predviđenih pravila krivičnog materijalnog i procesnog prava. Ne samo da
pravila postupka (procedure) nisu bila unapred predviđena, već su se u toku
samog postupka menjala! Svaka presuda u bilo kojoj (normalnoj) zemlji bi pala
posle ovakvih povreda pravila postupka, bolje rečeno - proceduralnih
vratolomija Ovim argumentima
mogli bi se dodati i drugi. Na primer, Tribunal je osnovan 25. maja 1993.
godine, a nadle�an je za krivična dela počinjena od 1. januara 1991. godine,
znači primenjuje se retroaktivno. Rimski Statut � to jest Statut Međunarodnog
krivičnog suda usvojenog u Rimu 17. jula 1998 � sadr�i odredbu koja propisuje da
je taj Sud nadle�an samo za ona međunarodna krivična dela koja su počinjena
NAKON njegovog stupanja na snagu, to jest nakon �to ga ratifikuje 60 dr�ava, a
to je 1. juli 2002. godine. - U
vezi sa tačkom 7 gornjeg teksta prof. Antića, treba podsetiti da je tek Statut
Tribunala propisao kazne za krivična dela za koja je Tribunal nadle�an do
do�ivotnog zatvora, isključujući smrtnu kaznu. Naravno, mo�e se biti protiv ili
za smrtnu kaznu, ali ovde je stvar u tome da Savet bezbednosti nije imao pravo
da propisuje krivične sankcije i da pri tome ukida smrtnu kaznu, jer to nije
njegov posao, on jednostavno za to nije nadle�an. � U vezi tačke 5 gore, gde se
veli da je pravo čoveka da mu sudi nadle�ni a ne nenadle�ni sud, u uvodniku The
New York Times-a od 9.7. o.g. � a povodom predstojećeg suđenja Sadamu
Huseinu � se doslovno zaključuje: ""International law places great
emphasis on the principle that cases should, where possible, be resolved at a
local level - an aspiration recognized in Article 17 of the Rome Statute of the
International Criminal Court. The creation of
Ali, za mene je
najinteresantnija gornja tačka 3 u kojoj se konstatuje "neverovatna činjenica",
a naime da "Tribunal nije nadle�an da sudi za zločine protiv mira (!), a zločin
protiv mira uvek prethodi svakom ratu i time i ratnom zločinu, pa je u tom
smislu i te�i i opasniji i od samog ratnog zločina!". I, zaista, prosto je
neverovatno da je ne�to takvo bilo moguće, da Savet bezbednosti UN usvoji tako
ne�to! Iako se u jednoj rezoluciji Međunarodnog komiteta za odbranu Slobodana
Milo�evića iz septembar 2001. godine konstatuje da tako ne�to (isključivanje
nadle�nosti Tribunala za zločine protiv mira) normalni ljudski um ne mo�e da
prihvati, realnije je zaključiti da je to učinjeno namerno a ne iz neznanja ili
pometenosti autora Statuta Tribunala. Naime, tok događaja je potvrdio da je to
učinjeno svesno i namerno iz najmanje dva razloga: prvi, da bi se za�titilo
glavne krivce za jugoslovensku tragediju � secesionističke glave�ine i njihove
inostrane pokrovitelje koji su u zajedničkom poduhvatu izazvali i otpočeli
secesionističke ratove i prolili potoke krvi � i drugi da bi se omogućila
agresija NATO pakt na Jugoslaviju, �to znači da je ta agresija bila anticipirana
u vreme kada su pisali Statut Tribunala! Kada bi svi prigovori koji se stavljaju
Tribunalu bili neosnovani, ovaj prigovor bi bio dovoljan da ga diskvalifikuje i
pravno, i politički, i moralno! � U naju�oj vezi sa ovim je i pitanje: za�to
Tribunal nije podigao optu�nicu ni protiv jednog lica odgovornog za počinjene
ratne zločine od strane NATO-a tokom 78-dnevnog bombardovanja Srbije?! Videli
smo da za agresiju, zahvaljujući autorima Statuta, Karla del Ponte i da je htela
nije mogla podići optu�nice, ali za počinjene ratne zločine (bombarddovanje RTS,
poku�aj ubistva �efa dr�ave Milo�evića i njegove porodice, upotreba municije sa
osiroma�enim uranijumom, ubistva civila, bombardovanje mostova, itd) je morala,
a ipak to nije učinila! Zar zaista ima
jo� neko normalne pameti ko smatra da je reč o međunarodnom sudu
pravde? *** Četvorica
generala na čijem se "isporučivanju" insistira od strane Tribunala, SAD i EU
optu�eni su od strane Tu�iula�tva Tribunala, kao �to se zna, za događaje na
Kosovu i Metohiji � koje svi oni dogovorno i disciplinovano zlonamerno zovu
"Kosovo". Pored njih, kao �to je poznato, u zatvoru Tribunala i u optu�nicama za
Kosovo i metohiju su i Slobodan Milo�evič, Milan Milutinović, Dragoljub Ojdanić
i Nikola �ajnović. Svi su oni optu�eni za događanja tamo od 1. januara 1999. do
20. juna iste godine. Svi su optu�eni i po osnovu tzv. komandne odgovornosti. U
vezi sa tim pojmom komandne odgovornosti imam pred sobom, dok ovo pi�em tekst
D�ona Langlanda (John Laughland) koji je u Parizu objavio knjigu "Le Tribunal pinal international: gardien du nouvel ordre
mondial" ( u izdanju
Frangois-Xavier de Guibert, Paris, 2003). On
veli: "Ironically, Slobo has
one objective ally: the British prime minister. The possibility is now real that
a conviction of Milosevic can be secured only on the widest possible
interpretation of the doctrine of command responsibility: for instance, that he
knew about atrocities committed by the Bosnian Serbs and did nothing to stop
them. But if Milosevic can be convicted for complicity in crimes committed by
people in a foreign country, over whom he had no formal control, how much
greater is the complicity of the British government in crimes committed by the
US in Iraq, a country with which the UK is in an official coalition? This is not
just a cheap political jibe but a serious judicial conundrum: the
Po Statutu
Tribunala, da bi on uop�te bio nadle�an za suđenje, potrebno je kao prethodno
pitanje koje je apsolutni preduslov, conditio sine qua non, da je u
navedenom vremenskom periodu tamo postojalo stanje oru�anog sukoba u smislu
međunarodnog humanitarnog prava. Za Tribunal nije bilo ničega jednostavnijeg
nego da napi�u u optu�nicaama protiv svih navedenih srpskih funkcionera: "U
periodu od 1. januara do 20. juna 1999. na Kosoviu je postojalo stanje oru�anbog
sukoba"! Ustvari, Tribunal demantuje samog sebe time �to ni protiv jednog
�iptarskog borca nije podigao optu�nicu, iako i danas po novinama mogu da se
vide fotografije kako teroristi nasmejani dr�e odsečene glave srpskih organa
bezbednosti! Dakle, bez stanja
oru�anog sukoba Tribunal nema nadle�nosti u pogledu onoga �to se događalo na
Kosovu i Metohiji. Kao �to je poznato, SR Jugoslavija je sved do 5. oktobra
2000. godine čvrsto stajala na stanovi�tu da je na Kosmetu bila reč o situaciji
koja se ne mo�e karakterisati kao "stanje oru�anog sukoba u smislu međunarodnog
humanitarnog prava", već da je reč o oru�anoj pobuni, terorističkim aktima, u
jednom delu svoje teritorije gde dr�ava ima pravo nego i du�nost da uspostavi
red i zakon. Većina dr�ava manje-vi�e nađe se u sličnoj situaciji (Severna
Irska, Čečenija, zapadna Makedonija i slično). Pravno, te i takve situacije su
"pokrivene" stavom 2 člana 1 Dopunskog protokola II �enevskim konvencijama koji
veli da situacije unutra�njih nemira i zategnutosti, kao �to su pobune, izlovani
i sporadični akti nasilja i ostali
akti slične prirode nisu oru�ani sukobi u smislu međunarodnog prava. Svaka
dr�aava takve situacije re�ava po svojim unutra�njim propisima i međunarodno
ratno odnosno humanitarno pravo nema tu �ta da tra�i. Na Kosmetu pred kraj 1998.
godine teroristička OVK je bila praktično pora�ena, i na Kosmet je do�la � iako
ne ba� u skladu sa suverenitetom Jugoslavije � Verifikaciona komisija OEBS-a od
2.000 članova! da kontroli�e i obezbeđuje red i pravni poredak na Kosmetu. Uz
taj i toliki broj "verifikatora" OEBS postavlja se pitanje za�to je do�lo do
NATO agresije? Sigurno ne zbog toga �tto je tamo do�lo do ugro�avanja �iptarskog
stanovni�tva, već iz drugih razloga koji su danas sasvim jasni � imperijalna
okupacija dela Jugoslavije zbog prirodnih bogatstava Kosmeta i drugih
geostrate�ki računica. Brisanjem
kvalifikacije toga sukoba kao stanje "rata" svi ti navedeni su�nji Seveningena
koji tu godinama čame bili bi na slobodi. Dakle, uz malo po�tenja i političke
volje moglo se izbeći kvalifikovanje tog sukoba kao ratnog sukoba između
Jugoslavije i dela �iptarskog stanovni�tva u toj srpskoj i jugoslovenskoj
autonomnoj poktajini, i čitavu stvar, uz aktivnu već ostvarenu saradnju sa
OEBS-om, re�iti bez uplitanja Tribunala sa njegovom ratnom filozofijom. Upravo u
tom smislu su, u postupku protiv Slobodana Milo�evića pred Tribunalom, tzv.
"prijatelji suda" ("amici curiae") zahtevali
prekvalifikovanje pravne prirode sukoba na Kosovu i Metohiji između
jugoslovenskih organa i dela �iptarskih pobunjenika, iako oni nisu
advokati-branitelji Milo�evića. Mora se reći da su oni to učinili dosta
nevoljno, nestručno i slabo argumentovano � dakle pravi "prijatelji suda". Po�to
se Tu�ila�tvo suprotstavilo, raspravno veće Tribunala se priklonilo shvatanju
Tu�iula�tva, ali su ostavljena otvorena vrata za dokaze da na Kosovu i Metohiji
nije bilo nikakvog "oru�anog sukoba", nikakvog "rata", u smislu međunarodnog
ratnog odnosno humanitarnog prava, već legalna i legitimna akcija organa reda na
jednom delu svoje teritorrije zahvaćene pobunom i terorizmom jednog dela
stanovni�tva, na osnovu svojih unutra�njih propisa, �to naravno uključuje i
krivično gonjenje (do čega je i dolazilo i dolazi) protiv onih koji su pri tome
počinili krivična dela po Krivičnom zakonu Jugoslavije i Krivičnom zakonu
Srbije. Dr Milan
Tepavac, |
