By Emil
Vlajki
Nedavno je izisla knjiga Milosa Vasica (M.V.) koja objasnjava Djindjicevo ubistvo. M.V. je izricit : ubistvo je izvrsila mafija ! Sto bi drugo mafija u jednom demokratskom ustrojstvu radila vec ubijala predsednike vlada. Tu je uostalom i razlika izmedju demokratskog i totalitarnog ustrojstva. Dok je totalitarac Milosevic bio na vlasti, on je, po navodima opozicije, naredjivao sva poznata ubistva ; ona su dakle bila politicka ! Odkad je na vlast dosla demokracija, âoktobarskom revolucijomâ 2000., nema vise politickih ubistava! Gavrilovica, Buhu, Djindjica i ostale je ubila mafija!
Na ovo bi neki zlobnik cinicno primjetio, kako su na vlast 2000. dosle
mafijaske strukture, ali bi to bilo apsolutno
netocno!
Zadivljen ovako nadahnutom tvrdnjom M.V. o Djindjicevom ubistvu, upitao
sam se , u kojoj se mjeri autoru ove knjige moze vjerovati? Pregledao sam svoje
arhive i nepobitno pronasao sve o istinoljubljivosti i hrabrosti M.V. koji je sa
Filipovicem, Kandickom, Biserko i inima, a u sudejstvu sa Sorosom i Bijelom
kucom, inaugurirao objektivno, angazirano, demokratsko i, posebno,
patriotsko novinarstvo. Evo i
adekvatnog primjera.
U clanku: "Ekskluzivno, ispovest vozaca hladnjace: mrtvi putuju..." ('Vreme' broj 546), nas "novinar" Milos Vasic ide dalje od Roya Gutmanna koji je na osnovu iskaza dvojice Muslimana objavio istinitu istinu o srpskim "Logorima smrti". Djavo bi ga znao. Mozda ce jednog M. V., kao i Gutmann, za ovakav tekst M.V.dobiti Pulicerovu nagradu. Tekst M. V. jasno pokazuje i zasto je Milosevic morao biti kidnapiran i predat legalnom tribunalu u Haagâu. Po tekstu koji je tragicna ispovjest rezerviste i vozaca hladnjaca Nikole (fiktivno ime), izgleda da su Srbi pobili cak dvostruko vise albanskih civila nego sto to NATO tvrdi kako bi opravdao svoju nuznu intervenciju protiv Jugoslavije 1999. godine.
Evo nekih momenata moralnog herojstva ovog
clanka.
Nas novinar M. V. pise:
"Nikola je bio mobilisan pocetkom februara 1999. kao rezervista. Kao
ratni raspored dobio je kasarnu u Boru, dakle nedaleko od mesta gde je inace
ziveo.
Posto sam u vojsci bio vozac, odmah po dolasku dobio sam kamion
hladnjacu, prazan, sa naredenjem da ga odvezem na Kosovo, u jedan vojni logor
istocno od Pristine. Moje je bilo da ne pitam, nego da vozim. Napravio sam
desetak tih tura KosovoâBor; Uvek sam vozio sa Kosova za Bor nocu; kamion sam
predavao policajcima na ulazu u topionicu bakra u kompleksu
Rudarskoâtopionicarskog bazena Bor. Cekao sam na porti da mi vrate prazann
kamion. Ubrzo sam shvatio da vozim leseve; nije tu trebala velika
pamet.
Kad sam se odlucio (da to vise ne radim, â E.V), zatrazio sam pomoc
dvojice prijatelja iz mog mesta kojima sam verovao. Dogovorili smo se da me
sacekaju na skrovitom mestu pre Bora; vozio sam brze, jer sam imao tacno
odredjeno vreme kada moram da se javim policiji na ulazu u topionicu, a hteo sam
da nista ne bude sumnjivo; ustedeo sam pola sata za ceo posao. Prijatelji su me
cekali po dogovoru i dok sam se presvlacio u civilno odelo, oni su otvorili
hladnjacu. Bila je puna leseva, do pola metra od plafona... Moji prijatelji
fotografisali su unutrasnjost hladnjace, a ja sam tada pobegao dalje. Oni su
onda odvezli hladnjacu na skrivenije mesto i pobrojali leseve. Bilo ih je 78:
uglavnom civili, medju kojima i jedna zena, ali i tri vojnika Vojske
Jugoslavije. Jednog od njih prepoznali su â bio je to decko iz naseg
mesta.".
Iz Republike Srpske Nikola i njegova zena prebacili su se u Hrvatsku
pocetkom maja 1999, dakle skoro tri meseca posle odluke da kamion otvori.
Da li
je prica istinita ili nije? Evo
dva elokventna stava za koje bi netko rekao da su
protivurjecni:
a.M.V.: "Nikolina prica takva je kako je ovde prenesena na osnovu
njegove licne ispovesti i dopunskih iskaza "casnih ljudi i pouzdanih svedoka"
(Danilo Kis u "Grobnici za Borisa Davidovica"). Da li je i u kolikoj meri ta
prica kriminalisticki istinita, "Vreme" nije bilo u stanju da proveri do kraja
iz vise razloga, ......
b. Iduci Nikolinim tragom, "Vreme" je u Zagrebu i na jos nekim
mestima doslo do potvrda cele price, ali i do dopunskih informacija, koje su u
gornjem tekstu ispricane van znakova navoda. Na ponovljeno insistiranje vaseg
novinara, izvori iz istraznih organa Haskog tribunala â dva istrazitelja, od
kojih je jedan direktno umesan u slucaj â donekle preko volje potvrdili su da
raspolazu doticnim svedokom i da je njegova prica
istinita."
(Citaocima je jasno, da je prica istinita jer su je potvrdila dva haska
istrazitelja)
Moralna hrabrost
Ne
mozemo, dakle, sumnjati u to, da sve sto Nikola prica, je istinito: Srbi su,
eto, naveliko klali albanske civile po Kosovu, vozili do uze Srbije i tamo ih
spaljivali, bacali u Dunav i zakopavali. Sto radi Nikola sa svojom
istinitom istinom?
â Odlazi u
â Susrece se sa
predstavnicima jedne velike, zapadne sile kojima tu pricu prodaje. Kao i sve
druge velike zapadne sile, ta velika sila je ucestvovala u otkrivanju istine o
srpskoj bestijalnosti, razotkrila srpsku odgovornost o masakrima na sarajevskim
trznicama, kao dio NATOâa s pravom okupirala dio Jugoslavije, bombardirala
'Republiku Srpsku', u skladu sa medunarodnim pravom, te ponovo ucestvovala je u
bombardiranju jedne genocidne zemlje,
Jugoslavije/Srbije 1999.
â Konacno
Nikola sklapa sporazurn sa haskim tribunalom, legalnom i humanorn institucijom
koja je osnovana i financirana od SADâa, najhumanitarnije zemlje na svijetu i
ciji je jedan od glavnih zadataka da siri istinu o
Srbima.
Kao
Srbin, treba stvarno biti moralni hrabar pa sa svojom istinitom istinom
dolaziti i traziti zastitu od onih koji su dokazali da im je do istine o Srbima
stalo iznad svega.
Evo i
odgovarajuceg teksta M.Vâa.
M.V.: âlz Republike Srpske Nikola i njegova zena prebacili su se u Hrvatsku pocetkom maja 1999, dakle skoro tri meseca posle odluke da kamion otvori. Gde su bili i sta su radili u ta tri meseca, Nikola ne zeli da kaze. Od dolaska u Hrvatsku, medutim, njegov trag moze se pratiti pouzdanije: obratio se izvesnoj humanitarnoj organizaciji reformisanih hriscana, koja ga je dovela u kontakt sa izvesnim zagrebackirn advokatom, poznatim po moralnom integritetu i zalaganju za ljudska prava. Advokat je postupio veoma oprezno, kontaktirajuci sa izvesnim diplomatskim predstavnistvima za koja je pretpostavljao â ili znao â da su bliska Haskorn tribunalu. Zbog operativne bezbednosti i opravdanog nepoverenja u hrvatsku vlast i njena osecanja kad je Hag u pitanju, uspostavljanje kontakata uzelo je nekoliko dana opreznog rada.
U ovom dijelu
teksta se nikako ne radi o crnom humoru.
M.V. :
 Oko 20. maja 1999. Nikola ulazi u ambasadu jedne velike sile u centru
Zagreba. Razgovor koji je usledio odigrao se u posebno zasticenoj "gluvoj
sobi  ambasade, uz prisustvo jako naoruÃanog i uniformisanog obezbedjenja.
Nikola je ispricao svoju pricu i pokazao svoje fotografije, ali iz njegove
ruke", kako deca kazu, bez ustupanja; sagovornici su trazili nekoliko dana da
provere autenticnost fotografija pre nego sto Nikoli daju garancije za licnu
bezbednost i izvuku ga iz Hrvatske u neku trecu zemlju. Nikola je trazio da
njega i zenu prvo izvuku iz Hrvatske, pa ce im tek onda dati sve detalje i slike
i odgovoriti na sva dopunska pitanja kojih je bilo
mnogo.
Natezanje je
trajalo neko vreme, da bi na kraju predstavnici te velike sile pristali na
Nikoline uslove; izgleda da su fotografije bile suvise uverljive. Tiho i
diskretno Nikola i njegova zena izvuceni su u jednu zemlju Evropske unije i tamo
zive pod zastitom inace veoma efikasne tajne sluzbe te zemlje Â.
(Ozbiljnost
teksta M.V., netko bi rekao: za maloumne, se nastavlja : Nikola ne daje
dokumente iz ruke !, strana sila ozbiljno provjerava Nikolinu pricu !;
oni su, naravno, ozbiljno
provjeravali sve istinite svinjarije koje su se o Srbima pisale u to doba,
Nikola postavlja uvjete stranoj sili !, i konacno, strana sila kapitulira
pred Nikolom jer su fotografije SUVISE
uvjerljive !)
SAD, novinar M. V., Milosevic i Hag.
Citaoci ce primjetiti, da nas novinar M.V. u svom tekstu posebno, preko
Nikole, istice cinjenicu, da su Srbi skoro svakodnevno i masovno klali
(masakrirali, ubijali) albanske zene, djecu i starce PRIJE nego sto je NATO napao
Jugoslaviju.
To, naravno, nije sporedan detalj. Putem njega se dokazuje, kao sto to i prosrpska haska
optuznica kaze, da je Milosevicev rezim, posebno u 1998. i na pocetku 1999.
godine, cinio masovne zlocine prema Albancima , pa je NATO, jasno je, morao
humano intervenirati kako bi spasio albansku populaciju od istrebljenja. VrIo
lijepa koordinacija M.V., Nikole i Hagâa, zar ne? Upravo za
Pulitzera!
Malo nevjerovatne koincidencije nikad ne
skodi. Kreativna masta je nesto cega M.V., americke psiâsluzbe i nas Nikola
imaju, izgleda, u obilju. Tako Nikola veli da od tri mrtva jugoslavenska vojnika
u hladnjaci, da je jedan bio iz njegovog mjesta!!!. Bravo, to se zove
koincidencija! Od pedesetak hiljada vojnika koji su u februaru 1999. godine bili
na Kosovu i kada skoro da medju njima nije bilo mrtvih, da jedan od rijetkih
poginulih bude upravo iz njegovog mjesta i da bude upravo te noci
pronadjen!!!
Naravno, samo
bi zlobnici mogli pitati sto su tri mrtva jugoslavenska vojnika radila medu
"mucki ubijenim albanskim civilima", i zbog cega bi jugoslavenske vojnike
trebalo spaljivati sa ostalim albanskim ljesevima. Ubijedeni smo, da ce nas
novinar M.V. i tajanstveni Nikola to objasniti jednog lijepog
dana!
Napad
na zlocinacku jugo-vojsku. Citaoci
ce primjetiti da je Nikola, kao rezervista, angaziran od vojske. Isto ce tako
primjetiti da je "jedan generalâ naveo Nikolu na zlocinacku djelatnost
razvozenja albanskih ljeseva. Dakle, jugoslavenski vojni vrh je znao i navodio
na zlocine.
Eto, sto je nemoralnost, nepatriotizam. Jugoslavenska vojska,
predvodjena svojim oficirima, vodila je zlocinacku borbu protiv 19
najpravednijih zemalja svijeta, umjesto da shvati svoju krivicu, da bez otpora
dopusti bombardiranje vlastite zemlje, pa cak i da sama sebe
bombardira!
Neka citaoci vide dio teksta M.V.- Nikoline price gdje se simbolicki i
konkretno stavlja u u pitanje ovakva vrst vojske i njen
vrh:
M.V.
âTo sto sam u vojsci bio vozac, odmah po dolasku dobio sam kamion hladnjacu,
prazan, sa naredenjern da ga odvezem na Kosovo, u jedan vojni logor istocno od
Pristine. Cim sarn stigao, jedan general me je odveo na stranu i poceo da me
ispituje. Skoro pun sat pitao me je o mojoj proslosti, politickim
opredeljenjima, jesam li putovao u inostranstvo i vec celu tu pricu â jesam li
patriota, zelim li da branim zemlju i te stvari. Posto sam odsluzio vojni rok,
znao sam odgovore na ta pitanja od ranije. Dok smo mi tako razgovarali,
hladnjaca je bila natovarena i zapecacena negde âne znam gde, nikada me nisu
pustali blizu â i dovezena natrag. Moje
je bilo da ne pitam, nego da vozim".
Cudno je, da na Kosovu jos uvijek ima
albanske populacije. Mozda je ipak najoriginalniji dio teksta naseg M.Vâa
onaj koji je implicitne prirode. Naime, Nikola tvrdi kako je maltene svake noci
vozio u Bor po jednu hladnjacu punu albanskih ljeseva. U
hladnjaci moze stati 80 ljeseva. Prema
tome, u deset tura, Nikola je odvezao 800 albanskih ljeseva na spaljivanje.
Logicno je, medjutim, za pretpostaviti da Nikola to nije sam radio. Recimo da je
bilo samo desetak takvih vozaca koji su svaki dan odvozili mrtve Albance. To
znaci po 800 "mucki ubijenih civila" svaki dan, odnosno 24 000 mjesecno!!!
Recimo, da se u doba NATOânapada srpska zlocinacka represija prema kosovskirn
Albancima pojaca1a, sto cini, otprilike, 100. 000 za februar, mart, april i maj
1999. godine. Eto, to su prave implikacije
clanka N.Nâa, odnosno Nikoline price.
Pored svega, pazljivi citaoci ce primjetiti
da to upravo odgovara cifri od vjerovatno mucki pobijenih 100 000 albanskih
civila od strane Srba, koju je Predsjednik Clinton iznio prilikom humanitarnog
napada NATOâa na Jugoslaviju. I tako se krug
zatvara. Svi su tu: Clinton, zapadne sluzbe za psiholoski rat, zapadni mediji,
nasi istinoljubljivi mediji tipa M.V., nasi hrabri i istiniti svjedoci kao
Nikola, ogromne albanske zrtve, haski tribunal, optuzba protiv Milosevica i
vojske i s pravom demoniziran srpski narod. Jer, nemojmo se zavaravati time da
su samo Milosevic i par ljudi u pitanju. U ocima Zapada, masovna ubistva
Albanaca ukljucuju sve one (vojnike i policajce) koji su ta ubistva radili,
vojnu i policijsku komandu, vozace 1jeseva, one koji su te 1jeseve spaljivali,
izvjestan broj administrativaca, itd.; sve u svemu, skoro svi Srbi. Jedini koji
su stvarno izuzeti iz srpskih zlocina su nas novinar M. V., njegov Nikola i
njima slicni cestiti ljudi.
Nakon ovog teksta, citaocima je jasno, da sve ono sto M. V. kaze ili napise, da je to apsolutna istina. Prema tome, Djindjica je stvarno dala ubiti mafija, a tadasnje politicke strukture i njihovi americki prijatelji nemaju a ma bas nikakve veze sa navedenim zlocinom!
