|
SLOM
2
(ili:
Banana-republike i banana-naucnici) By Emil
Vlajki Ovo nije nikakvo moje vracanje tretiranju problematike SiCG. Radi se tek o nastavku , kompletiranju prethodnog clanka. Ovdje ce se samo pokazati, u svom uzasavajucem stanju, zbog cega skoro neminovno mora doci do daljnje dezintegracije Srbije. Ova je zemlja neizljecivo bolesna posto su njeni intelektualci kvislinzi kakve svijet jos nije upoznao. Oni nastoje, ne samo da bace u blato svoju domovinu, nego i da zatruju generacije buducih akademskih gradjana, da i od njih stvore nove kvislinge. Prije cetiri godine, objavljen mi je clanak 'Treror i prostitucija u Jugoslaviji'. Tamo sam dao primjer udzbenika za djake 8. razreda, gdje se na jedva prikriven nacin pravdala NATO agresija na ovu zemlju. Sada se vracam na istu temu, samo sto se ovaj put radi o univerzitetskom udzbeniku namijenjen srpskim studentima. U njemu jasno pise da su Srbi genocidan narod i da u tom pogledu stoje uz bok Hitleru i Musoliniju! Takvog primjera vjerovatno nema u svjetskoj povijesti. Ali, prvo nesto o banana-republikama u sto se savrseno uklapa nepostojeca drzavna zajednica Srbija i Crna Gora. Banana-republika ima kao naziv preteno afričku i jos vise junoameričku konotaciju. Naziv je skovan u Americi i njime su se podrugljivo etiketirale latinoamericke republike podlozne Sjedinjenim Drzavama. Banana-republika znaci prividno samostalnu drzavu bez suvereniteta, uglavnom ceremonijalne, operetne i ritualne drzavnosti. Banana-republike stvarnu politicku slabost zakrivaju uniformiranim politickim kicem, demokracija zapadnog tipa im je formalna i groteksna, a stvarnu vlast posjeduju uski sloj mafijaskih klanova, strane kompanije i Amerikom predvodjena medjunarodna zajednica. Socijalne razlike u banana republikama su ogromne. Nezaposlenost se krece od 30 % i vie. Kriminal je u stalnom usponu, a represivni aparat hipertrofiran. Bogatstva tih kvazi-drzavnih tvorevina se rasprodaju u bescijenje medjunarodnim korporacijama, a nacionalna valuta cesto je bezvrijedna (osim ako se njen kurs izvana umjetno ne odrzava). Kako bi se narod anestezirao, vladajući slojevi igraju na kartu klerikalizma i nacionalizma. Vidljivo je, da je bilo kakva samostalna politika u ovakvim tvorevinama nepostojeca. Forme politickog djelovanja egzistiraju, ali posto su na vlasti marionetske ekipe koje odradjuju posao za strane gospodare, onda je postojeca politika u tim drzavama, transmisija politike stranih gospodara. Intelektualne elite banana-republika jednako su prostituirane kao i politicke elite. Izgubile su osjecaj za stid i u stanju su da duhovno gaze po vlastitom narodu. Evo primjera. 2004. godine, izisao je u CLIO izdanju udzbenik 'Politika'. Impresinantan po obimu (oko 900 strana), sluzi, dakle, vec dvije godine studentima Fakulteta politickih nauka u SiCG. Autor je, Amerikanac, Endru Hejvud (Andrew Heywood), a njegovo objavljivanje je podrzala ambasada SAD u Beogradu. Udzbenik je, sto se nauke tice, americki povrsan i ideoloski krajnje tendenciozan, ali to je i za ocekivati, a i nije predmet rasprave (ubrzo ce, u mojoj knjizi 'Uvod u politiku', biti podosta napisano o tome). Rijec je, s jedne strane, o bahatom ponasanju SAD-a, novih gospodara svijeta i njegovim naucnicima, a, s druge strane, o prostituiranosti srpskih naucnika. Elem, iako Hejvud zna da ga Srbi prevode, mogao je, barem iz kurtoazije izbjeci da Srbe optuzi za genocid, ali njegova bahatost ocito nije razlicita od bahatosti njegove vlade koja je, najvjerovatnije, Univerzitetu u Beogradu nametnula taj udzbenik. Hejvud se u svom teorijskom udzbeniku, izuzetno objektivnom, kako to i prilici pravom naucniku, vise puta osvrce na genocidnost Srba. Citiram: I kao sto su nacisti, a kasnije bosanski Srbi shvatili, jedini siguran nacin da se stvori politicko i kulturno jedinstvo nacionalne drzave jeste program etnickog ciscenja. (podvukao Hejvud); (Hejvud, strana 219.) Drugi svetski rat u najvecoj meri bio je rezultat imperijalnog sirenja, inspirisanog nacionalizmom, koji su sprovodili Japan, Italija i Nemacka. Polednji najrazorniji primer ovog oblika nacionalizma u Europi, bilo je nastojanje bosanskih Srba da stvore 'veliku Srbiju'. (Hejvud, strana 223.)
Umesto da uspostavi svetski poredak zasnovan na postovanju pravde i ljudskih prava, medjunarodna zajednica je u bivsoj Jugoslaviji stajala po strani i, dok nije izbila kriza na Kosovu, dozvoljavala je Srbiji da vodi rat za prosirenje teritorija i sprovodi politiku genocida koja je licila na onu iz Drugog svetskog rata. Ali kao sto pokazuje intrvencija na Kosovu 1999, koja je preduzeta radi okoncanja srpske okupacije, ova nova uloga (NATO-a) ipak zahteva sposobnost za vodjenje rata. (Hejvud, strana 279. Dakle, zahvaljujuci Hejvudu, koji uvodi novu interpretaciju velikosrpskog genocidnog nacionalizma u teoriju politickih doktrina, sada smo, napokon, prosvijetljeni:
1.Bosanski Srbi su ti koji su htjeli 'Veliku Srbiju'; 2.Oni su kao i nacisti vrsili politiku etnickog ciscenja kako bi stvorili politicko i kulturno jedinstvo nacionalne drzave; Ovom je potreban dodatni komentar: a) Citaoci ce primjeti da objektivni naucnik kakav je Hejvud komparira bosanske Srbe (dakle kao citav narod) sa nacistima (politickom strankom), a ne, recimo, sa Nijemcima! Srbi su, prema tome kao narod genocidni, a Nijemci to nisu bili nego jedino njihova nacisticka partija. b) Samo neki povrsan (da ne kazem priglup i rasista) Amerikanac moze napisati da su nacisti pobili sest milijuna Jevreja kako bi ostvarili politicko i kulturno jedinstvo nacionalne drzave (nota bene, za vrijeme nacisticke Njemacke, u toj zemlji je bilo manje od jedan % Jevreja). 3.Srbija je, prije intervencije humanitarne intervencije NATO-a, okupirala Kosovo i tamo sprovodila politiku genocida koja je licila na onu iz Drugog svjetskog rata! Ako je i od velikog americkog naucnika Hejvuda, previse je. A sto na ovo vele srpski univerzitetski profesori koji su knjigu preporucili za objavljivanje? U pogovoru knjige se istice: Hejvudov rad pripada onima koji nastoje da objektivno istraze i prikazu nam politiku kao pojavu i njene osnovne elemente, i to je i razlog sto je ova knjiga odabrana da se prevede i objavi. (Pogovor Hejvudovoj 'Politici', strana 829.) Slicne, sramotne izjave nalaze se u cijelom pogovovoru od 32 strane! Nisu Aristotel i Hegel uzalud tvrdili da je svijest robova (slugu) ustvari svijest njihovih gospodara. Ipak, ovako nesto se ne moze naci u citavoj svjetskoj povijesti, da kvislinzi jedne zemlje onima, svojim gospodarima, koji citav njihov narod (dakle ne, na primjer politicku stranku ili grupu ljudi iz tog naroda) naucno i objektivno proglasavaju genocidnim, da oni takvu ocjenu javno prihvate i da takvo vrijedjanje citavog jednog naroda proglase sjajnim udzbenikom! Ali to nije sve! -Do sada je na stotine srpskih studenata moralo uciti po ovoj knjizi, dakle uciti da pripadaju genocidnom narodu. Da li se je, u ovih par godina neko od studenata usprotivio ovakvim stavovima, da li je organiziran bojkot ovakvog udzbenika? -Da li je netko od profesora pokusao javno ukazati na ovu udzbenicku svinjariju? -Sto je sa ministarstvom kulture Srbije koje je, takodjer, ovakav udzbenik moralo odobriti? -Zar od svih srpskih intelektualaca koji se bave naucno ovom materijom, mora jedan ne- Srbin, pa makar on bio i Emil Vlajki, da ukaze na ovakvu svjetski nevidjenu sramotu! -Mislite li, da bi, na primjer, Hrvati (ili bilo koji drugi narod) ikada dozvolili da se objavi takav udzbenik po kojem bi ovaj narod bio okarekteriziran kao genocidan? -Da li ce povodom ovog mog napisa, sada kada je sve jasno dokumentirano, puknuti bruka? Hoce li biti javne polemike, i hoce li se ovaj udzbenik povuci iz opticaja? Dakle, nisu samo banana-naucnici, prostituirane osobe, koji su ovakav udzbenik odobrili za stampanje, krivi za stanje u SiCG. Tu su jednako krivi studenti, nastavnici, nadlezna ministarstva, citava jedna akademska infrastruktura! Zato slom koji ce nadoci i koji prijeti totalnim komadanjem Srbije, ima za jedan od glavnih uzroka duhovno, kulturno unistenje nacije, sto je, i sa ovim primjerom krajnje transparentno. Vlajki
Emil
|
