Donatorski rucak u Novoj Gracanici, za postradale u železnickoj nesreci kod 
Bioca, okupio mali broj dobrotvora, dok na slicnoj akciji u klubu "Sveti Sava" 
nije skupljen ni dolar
PODELE I UVREDE TRESU DIJASPORU
* Naš stalni dopisnik Mirko VOJVODIC 

       Nedavno okupljanje Srba Cikaga u kulturnom klubu “Sveti Sava” na dan 
slave, bila je dobra prilika da se, osim dužnog poštovanja prema žrtvama 
železnicke nesrece kod Bioca, prikupe sredstva za pomoc porodicama nastradalih. 
Nastojanja predsednika kluba i poziv prisutnima, kojih je bilo u pristojnom 
broju, nažalost nisu naišli na ocekivani odziv. Niko nije priložio ni 
“prebijeni” dolar.
       Valjda je “srecna” okolnost bila što je tog dana prošla i trodnevna 
nacionalna žalost, pa su prisutni mogli da se malo i opuste uz muziku, ali ce 
ostati zapamceno nedolicno ponašanje nekoliko prisutnih. Izvesni profesor Ivan 
Cvetanovic, poreklom iz Niša, tokom noci je zabavljao goste slave na razne 
nacine, od igranja nalik na ruski kazacok, do delirijuma posle izvodenja 
muzickih numera Nenada Milosavljevica - Neše "Galije".
       Obzirom da su Crnogorci na ovom skupu bili u ogromnoj manjini, zajedno 
sa onima iz Bosne i Hercegovine, uglavnom su se opredelili za neutralnu 
poziciju, jer im tih dana zaista nije bilo do nekog velikog veselja i svi su na 
ovaj ili onaj nacin bili dirnuti tragedijom. Jednom clanu uprave kluba su 
poginuli clanovi najuže porodice, pa je i to bio jedan od razloga za malo više 
poštovanja i vodenja racuna kako da se obeleži Sveti Sava, koji je, uzgred budi 
receno, kao i dinastija Nemanjic, poreklom upravo sa prostora sadašnje Crne 
Gore. Pomenuti profesor “kazacok”, ocigledno je celu noc tražio najbolji 
trenutak da Crnogorcima “skreše u brk”, i onako javno, pred svima, pri tom i 
glasno rekao: "Pun mi je ... Crnogoraca. Šta cete vi uostalom u srpskom klubu?"
       Samo jedna dilema je visila u vazduhu, da li je doticni dostojan da se s 
njim uopšte raspravlja ili da mu se dozvoli da ipak ode i saceka jutro, koje je 
uvek pametnije od noci. Prevladalo je ovo drugo, jer je razlog okupljanja jedna 
od najvecih srpskih slava. Otud i nije nikakvo cudo što se te noci niko nije 
uhvatio za džep, i makar simbolicno dao znak drugima da slede primer. Zabava je 
mogla da pocne. I bila je zabava, ali i nedolicno ponašanje “uvaženog 
profesora”, iza kojeg se kako smo saznali, kao mentori nalaze neka uvažena 
imena.
       Za razliku od pomenutog kluba, kulturnog dabome, Srpska pravoslavna 
crkva je tokom svih ovih godina uspevala da na dostojanstven nacin okupi ljude, 
organizuje bezbroj dobrotvornih akcija, i preko svojih veza prikupljenu pomoc 
pošalje do onih kojima je najpotrebnija. Pod kupolama manastira Nova Gracanica, 
od dolaska vladike Longina, nikada nije postavljano pitanje koliki je ko Srbin 
ili vernik, niti kojoj politickoj opciji je naklonjen. Svi Srbi su uvek bili 
dobro došli, a odziv na pokrenute humanitarne akcije sam po sebi govori da je 
našem narodu potrebno malo da se složi i omnoži, kako rece vladika jednom 
prilikom.
       Kada to okolnosti zahtevaju, a tragedija u Crnoj Gori još odzvanja u 
ušima svih pravih patriota, vrata hrama se širom otvaraju... Manje je važno 
koliko ce sredstava biti prikupljeno, jer ni ovde ne žive svi u izobilju, i 
svaki prilog ce imati desetostruko vecu težinu ako se zna kome je to namenjeno 
– deci i porodicama nastradale dece – buducnosti Crne Gore.
       Neuspeli pokušaji da se organizuje prikupljanje pomoci za unesrecene u 
Crnoj Gori od strane raznih organizacija i udruženja, samo potvrduju vec 
proverenu istinu da se narod sve više okuplja oko SPC u koju izgleda jedino ima 
poverenje...
       Nažalost, želja SPC, uz blagoslov patrijarha Pavla da sve eparhije 
prikupe što više sredstava za pomoc postradalima, nije naišla na ocekivani 
odziv, i velika sala za svecanosti kraj manastira Nova Gracanica ostala je da 
zvrji poluprazna (oko cetrdesetak prisutnih), pa je donatorski rucak, u 
nedelju, obavljen u pregradenom delu male sale.
       Razloge neodazivanja pozivu patrijarha srpskog, ne treba tražiti u 
nerešenim pitanjima izmedu SPC i nepriznate CPC. Problem je ocigledno u 
organizaciji, jer se ovdašnja crkva uglavnom oslanja na jedan izvor 
informisanja, koji iz dana u dan gubi na važnosti zbog “opservacija” i otvorene 
politicke obojenosti, pa i neskrivenih napada na zvanicnu crnogorsku vlast i 
favorizovanje SNP-a, ciji se clanovi cesto javljaju da u etar puste što više 
optužbi na racun premijera Đukanovica (predsednika Vujanovica niko ne pominje).
       Stvaranju takve klime medu inace malobrojnim Crnogorcima, i na ovom 
humanitarnom okupljanju doprinela je politizacija. Miloš Pantovic, koji kaže da 
ovde živi 36 godina, okupljenima je (preko razglasa) “saopštio” da je putem 
interneta saznao, kako su vlasti iz Podgorice porodicama svih poginulih uputili 
jednokratnu pomoc od 2.000 eura, ali pod uslovom da su stanovnici glavnog grada 
Crne Gore. Za one druge, iz Mojkovca, Kolašina, Bijelog Polja, Berana i ostalih 
mesta, upuceno je po 500 eura. Na primedbu dopisnika “Svedoka” da ovo nije 
politicka tribina vec humanitarni skup, pa sve i da je tacno to što je rekao, u 
šta je teško poverovati, ionako mali broj okupljenih je trebalo poštedeti 
takvih informacija, Pantovic je nešto promenjenim glasom nastavio da prica o 
svom “internet otkricu” i o - mržnji.
       Kroz šta je pomenuti gospodin prolazio u narednih pola sata dok su našem 
stolu prilazili ljudi uz izvinjenje za uvredu, ne može se naslutiti...
       - Pod ovom kupolom nece me videti dok god ovakvima budu davali mikrofon 
u ruke - rekao nam je covek slicnih godina kao pomenuti Pantovic.
       Da se ne bi desilo, mada je sve u božjim rukama, da se sledeci skup 
održi u foajeu sale za svecanosti pri Novoj Gracanici, uprava manastira bi 
trebalo da razdvoji svetovno od duhovnog i da se odrekne usluga onih zbog kojih 
je na ovom donatorskom rucku bilo manje od deset Crnogoraca (ukljucujuci i 
dopisnika "Svedoka" sa suprugom), a reci vladike Longina “svi smo mi poreklom 
Crnogorci” valjda ce biti nauk nekim “dobro informisanim brdanima”.



PROBIJALI I SANKCIJE
      Podsecanja radi, u vreme sankcija, kada sa americkog kontinenta nije 
mogla da se pošalje ni igla, a kamoli humanitarna pomoc, SPC je odigrala 
presudnu ulogu u doturanju pomoci, jer su ovdašnje vlasti zatvarale oci samo 
kada su njihovi kontejneri i konvoji išli ka unesrecenom narodu. Prakticno, 
eparhija novogracanicka, bila je jedino mesto okupljanja i jedina veza sa onima 
u zavicaju.
        



http://www.svedok.co.yu/




[Non-text portions of this message have been removed]



===============
Group Moderator: [EMAIL PROTECTED] 
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net 
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 


Одговори путем е-поште