RATNO SARAJEVO - LOGOR ZA SRBE (5)

Masakr za trpezom
1. jul 2006


Piše: Vlastimir POPOVIÆ
ALIJA Hodžiæ, upravnik mrtvaènice na Koševu, poseæivao je sina Mirsada, 
policajca, u obližnjoj bolnici 1993. godine, na odeljenju neuropsihijatrije. 
Alija se ponosio sinom. Prijatelje nije ni morao da uverava da Mirsad nije 
lud. Svi su znali da je „normalan“, a da ga je Sud proglasio za 
neuraèunljivog, kako bi izbegao kaznu zbog ubistva šest èlanova ugledne i 
imuæne porodice Ristoviæ. Ubijeni su u naselju Velešiæi, opština Novo 
Sarajevo, 8. jula 1992. godine, dok su ruèali.
Jedan od Ristoviæa, Obren, ranjen je i prebaèen u bolnicu „Koševo“ oko 14 
èasova. Ali, upravnik mrtvaènice je bio Alija, otac ubice Mirsada i roðeni 
brat drugog ubice - Osmana Hodžiæa. Zvanièan izveštaj bolnice je bio da je 
Obren umro od posledica ranjavanja vatrenim oružjem, iskrvario... Telo je 
preuzeo Obrenov brat Todor Ristoviæ, koji nije bio u kuæi, u vreme ruèka.
Todor je zapazio modrice, podlive i otekline po telu. U policijskom 
izveštaju je napisano da je Obren dotuèen i umoren od „neidentifikovanih 
poèinilaca“. Upravnik mrtvaènice Alija, komentariše kako se velika prašine 
digla zbog „æetnika“.
Policajci stanice na Marindvoru, pripadnici Centra Službe bezbednosti 
Sarajeva - Admir Adiloviæ, Ismet Æutuk, Osman Hodžiæ, Mirsad Hodžiæ i Meho 
Ibiševiæ - kreæu oko 11 èasova 8. jula jednim kolima u pravcu Velešiæa. 
Èekaju.
- Èekali su da se okupi što veæi broj èlanova porodice - svedoèi Todor 
Ristoviæ. - Moja braæa su znala da su na meti.
RISTIÆEVI su se bojali da izlaze, od kada je zapaljena kuæa porodice Buha, u 
kojoj je izgoreo nepokretni starac Krsto Buha (92). Hleb im je stalno 
donosio Danilo Ristoviæ, deèak od 12 godina, Todorov sin. Tog dana su ga, 
nažalost, strièevi zadržali na ruèku. Došla je i jedna komšinica.
Komšinica Stojanka Mastilo je preživela, jer izgleda da i nije bila meta. 
Svedoèi:
- Bili smo za trpezom, iza podneva, kada su policajci provalili u stan i 
odmah poèeli da pucaju iz automatskih pušaka. U šoku, gledala sam kako se 
krv širi stolnjakom, kako je hleb crven... Onesvestila sam se.
Ubijeni su Petar Ristoviæ, bivši rukovodilac u „Bosnalijeku“ i narodni 
poslanik u Skupštini BiH, njegova sestra Bosiljka, njihova bolesna i 
paralizovana majka Radosava i roðaka Mila Ristoviæ. Obren Ristoviæ, ranjen i 
dokrajèen u bolnici „Koševo“ ili mrtvaènici, bio je vodeæi poljoprivrednik u 
sarajevskom okrugu. Svih šest žrtava sahranjeno je u tri zasebne grobnice na 
sarajevskom groblju „Lav“.
- Na mesto tragedije došao sam samo nekoliko minuta kasnije - govori Todor 
Ristoviæ. - Moj sin, Danilo, mrtav. Ubijen. Pa, bio je dete, majku im 
balijsku!
Todora, kao moguæeg svedoka, hapse 25. novembra pod optužbom da je izazivao 
„oružanu pobunu“ (koje nije bilo), što je kasnije preinaèeno u krivièno delo 
posedovanja oružja (koje nisu našli). Osuðen je na èetiri godine zatvora, 
razmenjen je tek 1. aprila 1995. godine.
SUÐENJE ubicama poèetkom 1993. godine. Tužilac ih nije ni okrivio za zloèin, 
veæ samo za ubistvo. Zaseda Sudsko veæe Višeg suda u Sarajevu, predsednik 
Daut Bibiæ. Jedna od sudija je Vasvija Vidoviæ, koja je kasnije postala 
oficir za vezu Vlade BiH sa Haškim tribunalom. Privedeni Mirsad Hodžiæ, 
Admir Adiloviæ i Ismet Æutuk osloboðeni su krivice kao neuraèunljivi i 
upuæeni na leèenje. Zakljuèeno je da su Osman Hodžiæ i Meho Ibrašinoviæ 
„nedostupni“ Sudu, mada su sve vreme bili u Sarajevu.
Ceo sluèaj su zataškali Fikret Muslimoviæ, šef bezbednosti Armije BiH i 
Bakir Alispahiæ, naèelnik Centra Službe bezbednosti BiH. I, svakako, niko ni 
u ovom sluèaju nije optužen za ratni zloèin protiv civilnog stanovništva. 
Nije se saznalo ko su bili nalogodavci zloèina.
U zatvorskoj neuropsihijatriji na Koševu se jula 1993. godine obreo 
Aleksandar Trniniæ (22), koji je zbog strahovite torture u logoru „Ramiz 
Salèin“, posle polomljenih rebara, grudne kosti i vilice i nagnjeèenja 
pluæa, pokušao da se ubije. Spreèili su ga drugi zatvorenici Srbi. 
Aleksandru je napisano da ima „zatvorsku psihozu“. Onda, u istoj sobi 
bolnice sa ubicom Mirsadom Hodžiæem.
- Kada je saznao da sam Srbin, Mirsad mi je pretio da æe me ubiti kad izaðem 
iz zatvora - navodi Aleksandar Trniniæ. - Detaljno mi je prièao kako je 
ubijao Ristoviæe i kako je smisao njegovog življenja da ubije što više Srba. 
Slobodno se kretao Sarajevom i pored sudski izreèene mere leèenja. Èetiri 
meseca po izlasku iz zatvora, pre nego što sam posredstvom Meðunarodnog 
crvenog krsta konaèno napustio Sarajevo 1. juna 1994. godine, bio sam u 
stalnom strahu da æe odnekud iskrsnuti Mirsad Hodžiæ.




===============
Group Moderator: [EMAIL PROTECTED] 
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net 
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 



Одговори путем е-поште