Episkop backi o "lošoj paradi"

„Arogantna i primitivna satanisticka seansa"

Niti ja niti iko iz moje okoline nije unapred, ni službeno ni na bilo koji
nacin, bio obavešten o nameri organizatora spomenute „ulicne predstave" da
je izvole prirediti na prostoru koji nesumnjivo mora biti poštovan zbog
neposredne blizine hrama Božjeg i mira episkopske rezidencije i svih koji u
njoj borave i rade, a pogotovu nas niko nije pitao da li smo sa njihovom
namerom saglasni. Pitam se: ko im daje to pravo? Da li veruju da su Srpska
Pravoslavna Crkva i njeni sveštenoslužitelji i vernici i danas bespravne
društvene parije, lica van zakona? Da li oni kojima ništa nije sveto imaju
pravo na iživljavanje nad onima koji svesno žive za svetinju hrišcanske vere
i Crkve? Zašto tu krajnje neukusnu i nakaradnu „predstavu" nisu organizovali
u svojim dvorištima ili pod svojim prozorima? Zar zaista ne znaju da su u
Evropi - i u kulturnom svetu uopšte - hramovi i njihova okolina zakonom
zašticeni ne samo od svetogrdnih nego i od obicnih, ali neprilicnih sadržaja
i manifestacija? Da ne misle možda da samo vernici - a posebno pravoslavni
hrišcani - ne uživaju nikakva ljudska prava i nikakve gradanske slobode? 

Nisam naivan, pa da ocekujem da najvažnije hramove i crkvene centre kod nas
danonocno cuvaju naoružani ljudi iz organa javnog reda i mira, kao što biva
u mnogim zemljama Evrope i sveta, izmedu ostalih i u vecinski muslimanskoj
Turskoj, o cemu svedocim kao ocevidac, ali ocekujem da budemo slobodni i
ravnopravni u našem društvu i da se naša uverenja uvažavaju, a naše svetinje
ostave na miru. Jer, i mi poštujemo svacija slobodno izabrana uverenja,
makoliko eventualno razlicita od naših sopstvenih, uvažavamo svetinje svake
veroispovesti i priznajemo slobodu savesti i ljudsko dostojanstvo i našim
sugradanima koji se deklarišu kao ateisti, agnostici ili pak verski
ravnodušni. 

Kad ovo spomenuh, podsecam na cinjenicu da prema poslednjem popisu
stanovništva u našoj otadžbini devedeset pet odsto ukupnog stanovništva jesu
vernici, cetiri i po procenta se nisu izjasnili, a samo pola odsto (0,5) su
izricito izjavili da se ne osecaju pripadnicima bilo koje religije. Kad bi
bilo obrnuto, tojest kad bi vernici sacinjavali samo 0,5 odsto stanovništva
zemlje, a ateisti devedeset i pet odsto, zar i tada - u demokratskom
društvu, naravno - ne bi bilo neophodno uvažavati prava i dostojanstvo
hrišcana i ostalih vernika? Sada se, nažalost, dešava da šacica ateista kod
nas bukvalno vrši medijski teror nad ogromnom vecinom sugradana vernika i
cak pretenduje na medijski monopol, sve pod plaštom demokratije, moderne
sekularne države i „evropskih standarda", o kojima ustvari pojma nemaju ili
ih, pre ce biti, svesno ignorišu, falsifikuju i njima necasno manipulišu. 

Istovremeno, legitimni zahtev vernika da budu slobodni i ravnopravni sa
onima koji to nisu, odnosno da imaju isti društveni status koji imaju u
zemljama Evropske Unije, ni bolji ni gori, proglašavaju - preko samozvanih
„analiticara" i lažnih „sociologa religije" - za težnju ka klerikalizaciji
ili teokratizaciji društva, odnosno ka politizaciji Crkve i njenoj tobožnjoj
težnji ka prevlasti nad državom, a pricaju i gore gluposti, cesto i ne
prikrivajuci ostrašcenost i mržnju koja ih pokrece. 

Predstava italijanske trupe Teatro dei Venti nije bila nikakav „igrokaz" u
izvodenju nestašnih mladih vetropira nego, nažalost, jedino i iskljucivo
arogantna i primitivna satanisticka seansa. I ja se vidam sa delegacijama
grada Modene kada dolaze u Novi Sad i znam da ovo nije ni jedino ni najbolje
što Modena može da nam ponudi. Odgovornost, uostalom, i ne pripisujem Modeni
nego ovdašnjim, duhovno ubogim naruciocima ove odvratne „mrzosti pred
Gospodom" i onima u Novom Sadu koji su dali dozvolu za nju, osramotivši grad
koji zbog svog duhovnog i kulturnog profila svojevremeno bi prozvan Srpskom
Atinom. 

Tu nije bilo „bajke za decu, a pouke za odrasle", kako je lažno tvrdio jedan
novinar (ne iz Gradanskog lista), nego je to bila maskarada u kojoj je jedan
iz grupe, odecom i maskom, izigravao samog satanu, a ostali ucesnici demone.
Recima, bolje reci užasnim kricima i urlicima, velicali su necastivoga, koji
ih je jedini i mogao nadahnuti na ovaj izopaceni „obred". Sve su to pratili
užasno preglasni bubnjevi i divlja muzika, a gestikulacijom u pravcu Saborne
crkve pokazivali su da im je bogohuljenje i vredanje verskih osecanja vecine
Novosadana bio glavni cilj. Zato su, uostalom, i došli baš ovamo, pred
Sabornu crkvu i pred Dvor. Kada su posle krenuli Zmaj-Jovinom, u istom
izdanju, u nekakvom morbidnom demonskom transu, nevina decica su plakala,
vrištala i bežala, o cemu posedujem svedocenje ocevidaca. 

Cak i da nije bila posredi satanisticka demonstracija sile nego tek neumesna
i neukusna igrarija nevaspitanih i obesnih mladih ljudi, jedno je više nego
izvesno: teatra u pravom smislu, te plemenite i drevne covekove umetnicke
veštine, ili bilo kakvog umetnickog i kulturnog sadržaja, tu nije bilo.
Ovakav ispad se desio po prvi put u casnoj i ponosnoj istoriji našega grada.
Novi Sad nije samo osramocen nego i ponižen. Znam da ce ovo što cu sada reci
lako poslužiti zlobnim komentatorima iz redova bogomrzaca i profesionalnih
klevetnika Srpske Pravoslavne Crkve kao povod za podsmeh, ali cu reci ono
što je istina: ne samo što sam dao nalog da se dugim zvonjenjem svih zvona
Sabornoga hrama izrazi protest Crkve zbog ovoga svetogrda i varvarstva nego
sam iduceg jutra dao nalog da se citav prostor pokropi osvecenom vodom, uz
odgovarajucu crkvenu molitvu.

Kada je divljanje pred crkvom i pod mojim prozorima pocelo, morao sam
prekinuti zapoceti telefonski razgovor jer se više ništa osim izbezumljenih
krikova i besomucnog bubnjanja nije moglo cuti. Sledeci nepuni sat vremena
svi mi u Vladicanskom dvoru bili smo izloženi neželjenoj i neocekivanoj
torturi, ataku na naše duše i na naš mir pod sopstvenim krovom. Mi, dakle,
nikom ništa ne branimo; jedino branimo sebe, na svome, od najezde onih koji
nas brutalno provociraju i ne daju nam mira na koji imamo pravo. I nije rec
samo o nama: rec je o svim stanovnicima novosadskog centra. Imamo, izmedu
ostalog, i sacuvane telefonske poruke naših vernika kojima mole svog
episkopa da ih nekako odbrani i izbavi od ove napasti. 

Zaista nije bilo drugog izlaza osim obracanja policiji za pomoc i zaštitu.
Posle drugog poziva, kad je necastiva „fešta" uglavnom vec bila završena,
patrola se pojavila, ali su „vrli umetnici" iz Italije i njihovi domaci
obožavaoci bili drski i prema zakonitim cuvarima javnog reda i mira i nisu
bili skloni da ih poslušaju.

Pitate me koji je „verski obred" bio prekinut ovim necuvenim postupcima.
Vreme u koje su se svesni ili nesvesni poklonici satane izvoleli pozvati
nama u goste jeste redovno bogoslužbeno vreme kada se u pridvornom
paraklisu, što ce reci u kapeli Vladicanskog dvora, vrši svakodnevno
vecernje bogosluženje i, u nastavku, služba zvana povecerje, što sve traje
od pola osam do devet i petnaest uvece, nekad i malo duže. Ðavolosluženje
pred Dvorom zaista je onemogucilo da se nesmetano vrši bogosluženje u Dvoru.


Dozvolicete mi da, s tim u vezi, navedem dva stava iz 31. clana važeceg
Zakona o Crkvama i verskim zajednicama: „Crkve i verske zajednice obavljaju
bogosluženje, verske obrede i ostale verske delatnosti u hramovima, drugim
zgradama i prostorima u njihovom vlasništvu ili u iznajmljenim prostorima. -
Bogoslužbeni prostor i vreme su zašticeni i nepovredivi, u skladu sa Ustavom
i zakonom i autonomnim pravom Crkava i verskih zajednica." Zakon je u ovom
slucaju najgrublje prekršen, verska sloboda osporena, identitet ne samo
vecinskog srpskog naroda nego i svih drugih etnickih zajednica izvrgnut
ruglu, a najdublja osecanja pravoslavnih i ostalih hrišcana, kao i vernika
uopšte, oskrnavljena na krajnje bestidan nacin.

Vernike Srpske Pravoslavne Crkve vec sam pozvao na duhovnu budnost i na
molitvu za prosvecenje zabludelih ucesnika u satanisticki „osmišljenoj",
inace nekulturnoj i estetski neprihvatljivoj maskaradi, kao i za duhovno
zdravlje i istrajnost samih vernika na putu dobra i ljubavi. Bracu i sestre
iz ostalih hrišcanskih Crkava ovim putem javno molim za solidarnost i
molitvenu podršku. (I njih cekaju ista iskušenja, a vec ih možda i imaju.) 

Kada je u Danskoj bila objavljena zlobna karikatura na racun istorijskog
osnivaca Islama, muslimanskog proroka Muhameda, i kada su stotine miliona
muslimana širom planete opravdano izišle na proteste i demonstracije, Srpska
Pravoslavna Crkva je Islamskoj zajednici u Srbiji uputila poruku
solidarnosti i podrške, uz napomenu da ce i nama hrišcanima u obezboženim
sredinama Evrope vrlo brzo zatrebati njihova solidarnost i podrška. Za
Eparhiju backu i za mene licno trenutak te potrebe vec je nastao. Stoga
ocekujem solidaran stav Islamske zajednice, a ne manje i Jevrejske
zajednice, sa cijim uglednim predstavnicima sam sasvim nedavno stajao na
Keju žrtava racije, gde smo se, svako na svoj nacin, molili za žrtve i za
žive.

Ko zna, uostalom: možda su i mladi nadobudni satanisti na kraju krajeva
žrtve odraslih, a blaziranih, koji ne služe Živome Bogu pravde, istine i
ljubavi nego mamonu profita po svaku cenu?

Znam kako ce na ovo moje objašnjenje reagovati dežurni „sveznajuci" i
„nezavisni" komentatori na raznim forumima i sajtovima, ali se zbog toga ne
uzbudujem. Samo ih iz dna duše žalim.

Vas pak molim da ovaj moj dopis objavite u integralnom obliku. Vi ste ga
tražili, a ja sam ga dao, ostavivši druge, možda znacajnije poslove. NJegova
opširnost jeste spontana, ali nije slucajna.

Unapred blagodarim.




www.pcnen.cg.yu/







[Non-text portions of this message have been removed]



===============
Group Moderator: [EMAIL PROTECTED] 
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net 
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 



Одговори путем е-поште