VLADIMIR PUTIN U RALJAMA MAFIJE 

Da li su ubistva Politikovskaje i Litvinjenka podmetanja Putinu?
Da li je prijem Srbije u Partnerstvo za mir deo obracuna sa Putinom?
Kako je Crna Gora postala evropski centar za pranje para rusko- izraelske
mafije?
Da li se Britanija tajno spremala da izruci Berezovskog Rusiji?
Za koga radi srspki tajkun Miroslav Miškovic?

Piše: Ivona Živkovic

http://www.ivonazivkovic.blogspot.com/

O ubistvu ruske novinarke Ane Politikovskaje i trovanju radioaktivnim
izotopom, bivšeg ruskog špijuna Aleksandra Litvinjenka, svetski mediji su
proteklih nedelja naširoko izveštavali. Iz skoro svih iznetih detalja može
se lako zakljuciti da je iza ovih ubistava neka tajna služba bliska ruskom
predsedniku Vladimiru Putinu. Jer, obe žrtve su u javnosti bile žestoki
kriticari baš njegove politike. 
Ovakav stav je prenet i u našim domacim medijima.
Ali, mnogo podataka izašlo je na videlo I preko interneta. Ove informacije
koje nisu politicki korektne, bitno odudaraju od tumacenja koje je plasirala
globalna medijska oligarhija.
Pogledajmo ciji interesi zaista stoje iza ovih ubistava, prema prema
analiticarima koji nisu podobni za globalne medije.

KAKO KOMPROMITOVATI VLADIMIRA PUTINA

Ubistvo Ane Politikovskaje u Moskvi dobilo je izuzetno veliki publicitet
širom sveta iako se radilo, kako kažu upuceni, o jednoj sasvim obicnoj
novinarki koji je pratila svakodnevna dogadjanja. Politikovskaja je cerka
bivšeg ukrajnskog diplomate, te je kao imucno funkcionersko dete citavog
života veoma udobno živela, za razliku od vecine svojih vršnjaka u Rusiji.
Rodjena je u Njujorku. Polikikovskaja je bila novinar “Novaje Gazete”, ciji
je vlasnik ruski oligarh Aleksandar Lebedev. On je raspisao nagradu od 1.250
000$ za otkrivanje ubice. 

Ana Politikovskaja misteriozno je ubijena u svom stanu u Moskvi samo
nekoliko dana pre Putinove važne posete Nemackoj, te se naglašeno medijsko
pokrivanje ovog slucaja u zapadnim medijima lako može tumaciti I nemerom da
se Putin kompromituje u zapadnom javnom mnjenju.

Bivši sovjetski predsednik Gorbacov, koji je sada deonocar “Novaja Gazete”,
napiso je u uvodniku tim povodom baš takvu konstataciju: “… oni koji su
ubili Anu P. želeli su da udare na Putina.”

Trovanje bivšeg agenta FSB /ranije KGB/ Litvinjenka i njegova smrt u jednoj
bolnici u Londonu poklopili su se sa održavanjem samita Rusija – EU. I to je
dobilo veliki medijski publicitet. Litvinjenko je umro od trovanja
radioaktivnim polonijumom 210.

LITVINJENKO I BEREZOVSKI

Litvinjenko je tvrdio da je poslat iz Moskve u London da ubije odbeglog
ruskog oligarha Borisa Berezovskog (poznatog i pod imenom Platon Elenin),
ali je on navodno odbio da izvrši naredjenje. 

Za Berezovskim je Rusija odavno raspisala medjunarodnu poternicu zbog velike
pljacke ruskih fondova i iznošenja novca u Izrael. Berezovski je uzeo
izraelsko državljanstvo i nastanio se u Londonu. Sva nastojanja Rusije da on
bude izrucen Moskvi, bezuspešna su vec godinama. 

Po izvorima bliskim americkoj NSA tvrdi se da je Rusija vršila jak
finansijski pritisak na London da Berezovski bude isporucen. Po nekim drugim
izvorima sporazum dve zemlje o obostranoj ekstradiciji kriminalnih elemenata
upravo je bio spreman za potpisivanje kada je protiv Putina krenula perfidna
kampanja sa podmetanjem krivice u pomenutim ubistvima.

Navodna izjava Litvinjenka data medijima pred samu smrt da iza njegovog
trovanja stoje ljudi bliski Vladimiru Putinu, tumaci se kao nastojanje
neokonzervativnih (cionistickih) medija da kompromituju Putina, a
Berezovskog u javnosti prikažu kao žrtvu. Tako bi njegivim eventualnim
izrucivanjem Moskvi, ovakav potez britanske vlade u javnosti imao negativan
odjek.

Jedan ruski zvanicnik odmah je izjavio londonskom Sunday Times-u: “Ako
pitate ko je imao najviše koristi od ovih ubistava, odgovor može biti samo -
Boris Berezovski, covek koji je sopstvenom voljom van Rusije i sada u
kampanji diskreditacije Putina i Kremlja.”

I drugi ruski zvanicnici za ubistvo Litvinjenka, ali i Politikovskaje, odmah
su okrivili rusko-izraelsku mafiju, piše na svom informativnom sajtu odlicno
upuceni analiticar iz Vašingtona, Vejn Madsen. Ova mafija cesto se naziva
jevrejskom mafijom, ali nju ne cine samo ruski, ukrajnski i izraelski
Jevreji, koji najcešce i koriste Izrael kao utocište. 
Njihova mreža je razgranata po citavom svetu, a Crna Gora je postala jedan
od njenih centara za pranje novca I u stvarnosti, ne samo na filmu o Džemsu
Bondu. Tvrdi Madsen. Pipci ove mreže dosežu visoko i do americke
administracije u Vašingtonu, što Madsen kao bivši službenik NSA pomno prati.


KADA JE LITVINJENKO PREŠAO U ISLAM?

Zanimljivo je da se i na jednom cecenskom informativnom sajtu tvrdi da je
Litvinjenko preobracen u islam I da je neposredno pred smrt nad njim izvršen
obred “Sura Yasin” u skladu sa Kuranom te da ce biti sahranjen na
muslimanskom groblju. To je potvrdila i njegova porodica, ali se ne slažu u
tvrdnjama kada je on to ucinio. Njegov otac Valter je rakao je se Aleksandar
preobratio dva dana pred smrt, dok Ceceni tvrde da je to bilo mnogo ranije.
Na samrtnickoj postelji Litvinjenko je navodno zahtevao i da se u Ceceniju,
njegovoj “braci po oružju”, pošalje poruka o njegovoj mucenickoj borbi
protiv “Putinove kriminalne grupe”.
Ipak, porodica je Litvinjenka sahranila na londonskom Highgate groblju u
prisustvu Berezovskog i Ahmeda Zakajeva i mnogih drugih, dok je po izveštaju
»Associated Press« Lord Džon Ria, direktor kancelarije »Spas Cecenije«,
držao na pogrebu sliku Ane Politikovaskaje. Litvinjenko je navodno radio i
na rasvetljavanju upravo tog zlocina kada je otrovan.


VEZE SA “AL KAIDOM”

Evropski mediji izvestili su da je Litvinjenko bio umepšan u lanac
krijumcara radioaktivnim materijalom, što je potvrdio i njegov prijatelj,
italijanski “ekspert za bezbednost”, Mario Skaramela, koji je i sam ozracen
i nalazi se u ovom trenutku u bolnici. Po njemu Litvinjenko je ozracen
slucajno prilikom jednog transporta. Ova povezanost sa cecenskim
mudžahedinima, Litvinjenk dovodi i u vezu sa takozvanom “Al Kaidom”, odnosno
njenom mrežom u Evropi koja se bavila ovakvim krijumcarenjem u namri da
napravi “prljavu bombu” koja bi bila iskorišcena u nekom od teroristickih
napada u srcu Evrope.

Deo ove krijumcarske mreže je dugo bio i pod nadzorom obaveštajca CIA,
Valeri Plajm Vilson, koja je radila preko Cijine prikrivene kompanije
“Brewster Jennings & Associates”, sve dok nije otkrivena, a što je
ispostavilo se poteklo od veoma visokih cinovnika u neposrednom okruženju
americkog predsednika Buša. Ucinjeno je to kako bi se kompromitovao njen
muž, bivši ambasador u Iraku, koji se protivio americkoj intervenciji u toj
zemlji. Nakon velike afere u SAD, ona je napustila ovaj posao, a smenjen je
Bušov šef kabineta, Karl Rouv. 

Podsetimo da je takozvana “Al Kaida” sa svojim Mudžahedinima dugo i
nesmetano delovala na prostoru BiH kao i na Kosmetu, a brojni dokazi
pokazuju da je bila obucavana i finansirana preko pojedinih agenata CIA. Sve
ovo sa americkim nacionalnim interesima nije imalo mnogo veze.

Koliko je ova mreža uticajna govori i podatak, koji Madsen takodje iznosi, a
to je da postoji pisana informacija koju je FBI dobio u dva navrata, marta i
juna 2001. godine gde se upozorava na moguc teroristicki napad velikih
razmera. Naime jedan oficir izraelske vojske je na jednom jevrejskom groblju
u Nju Džersiju cuo razgovor na hebrejskom u kome se pominjao napad “na
bliznakinje” koji ce “Amerinakce nauciti pameti”. Obavstio je o tome pismeno
FBI, ali ništa nije preduzeto… 


ZAŠTO RUSKI OLIGARSI BEŽE U IZRAEL?

Madsen veruje da je Litvinjenko verovatno bio dvostruki agent. On je preko
Turske stigao u Britaniju gde je dopratio poslednju isporuku radioaktivnog
materijala ukljucujuci cezijum 137, radijum, iridijum, strontijum 90,
uranijum, torijum i plutonijum 239, a što je sve rusko-izraelska mafija
prodala onima koji su ponudili najvecu cenu. 

Nije slucajno, tvrdi Madsen, što Turska podržava ovu
mrežu za cecensku gerilu, dok je jedan od njenih lidera, Ahmed Zakajev,
blizak saradnik Berezovskog, i u vezi sa Litvinjenkom.
Kao agent FSB (Federalne Službe Bezbednosti) Litvinjenko je prosledio neka
tajna dokumenta u Izrael nanoseci ogromnu štetu ruskim liderima. Dokumenta
je preneo rusko -izraelskom biznismenu, Leonidu Navzlinu, bivšem izvršnom
direktoru “Yukosa”, za kojim je ruska vlada izdala potrenicu zbog ubistva,
pronevere i utaje poreza. Nevzlinov bivši šef u “Yukosu”, Mihail
Hodorokovski, nalazi se u ruskom zatvoru zbog utaje poreza. 

Nevzlin je i bivši predsednik Ruskog Jevrejskog Kongresa, a trenutno živi u
Tel Avivu pod zaštitom izraelske vlade. Nevzlinov kolega, takodje u
izbeglištvu, Vladimir Dubov, glavni je “Yukosov” deonicar kao i bogataš
Vladimir Gusinski. Svi ovi bivši “Yukosovi” funkcioneri I ruski tajkuni, za
kojima su izadete poternice, vezani su i za britanskog bankara i biznismena
Jakoba Rotšilda, tvrdi Madsen. Zanimljivo je i da su vodeci clanovi ove
danas najmocnije dinastije u svetu (koja je osnivac i prakticno najveci
zemljišni vlasnik Izraela), bili na proglašenju nezavisnoti Crne Gore.

Kontrolni paket akcija koji je u “Yukosu” imao Mihail Hodorokovski od 13.5
milijardi dolara, nakon njegovog hapšenja pripao je Jakobu Rotšildu, po
osnovu njihovog tajnog sporazuma koji je navodno nacinjen samo nekoliko dana
pre hapšenja Hodorokovskog. Rotšild i Hodorokovski su se poznavali vec dugo,
a povezala ih je “obostrana ljubav prema umetnostima” i zajednicki
filantropski rad(!), objavio je tada “Sunday Times”.
Litvinjenkova dvostruka igra ogledala se i što je kao agent FSB upravo imao
zadatak da se ubaci u krijumcarsku mrežu koja je išla iz Cecenije i otkrije
njene kanale do Bele Kuce u Vašingtonu. Litvinjenko je ocito znao previše.


KOGA SE PLAŠE AMERIKANCI?

Izveštaj o njegovoj umešanosti u rad izraelskih bosova organizovanog
kriminala objavio je ranije i “Washington Post”. To je bila prica o
falsifikovanim banknotama od po 100$ koje je štampala grupa iz mreže
stacionirana u Južnoj Osetiji i koja je imala operativne veze sa kriminalnim
šefovima stacioniranim u Gruziji i Izraelu. 
Evo koja saznanja ima Madsen: 
“27. oktobra 2004. jedan kurir ove falsifikatorske družine, Hazki Hen, sreo
se sa jednim prikrivenim agentom “Tajne Službe” u hotelu “Linthicum”, u
Merilendu u blizini Medjunarodnog aerodroma Baltimor-Vašington. Hen, koji je
upravo stigao u Tel Aviv, ponudio je razmenu 230 000$ u lažnim “Ben
Franklin” apoenima za 80000 u pravim novcanicama. Hen se, takodje, složio da
snabde sa dodatnih 1,5 miliona US dolara u lažnim apoenima od po100 $ i
razgovarano je o mogucoj isporuci od 10 miliona dolara u lažnim apoenima za
ubuduce. 
Hen za ovo delo nije optužen od strane americke federalne vlade sve do
novembra 2005. Onda je tvrdio da je bolestan da bi podneo sudjenje, pa mu je
dozvoljeno mu da se vrati u Izrael(!?)”

Rusko-izraelski kriminalci su takodje krivotvorili American Express
Traveler's Checks u Istocnoj Evropi.

”Slucaj Hen je”, dodaje Madsen, “još jedan primer kako americka vlada
propušta da sudi izraelskim kriminalcima, špijunima i ostalima koji
predstavljaju pretnju za nacionalnu bezbednost SAD. Isti scenario je odigran
sa “Al Kaidinim” finansijerom Yehuda Abrahamom, njujorško –izraelskim
dilerom dijamanata, koji je prao novac za rusko-izraelske kriminalne bosove
i kao Malezijac bio povezan sa “Al Kaidinom” podružnicom ‘Jemaah Islamiya’.

Tu je i Asher Karni, Južnoafrikanac i Izraelac koji je prevozio nuklearne
upaljace iz SAD u A.Q.Khan mrežu u Pakistanu. I mnogi drugi izraelski
špijuni uhvaceni su oko osetljivih vojnih postrojenja u SAD, koji su se
predstavljali kao studenti umetnosti, prolaznici, turisti…”


MREŽA IZ RUSIJE VODI DO IRAKA I VAŠINGTONA

Britanska policija je otkrila tragove polonijuma 210 i u kancelariji Borisa
Berezovskog u Londonu. Mada je policija cuvala kancelariju Berezovskog, on
je rekao “Guardianu” da ne zna ništa o tome i odbio svaki dalji komentar. 

Guardian je izvestio i da su radioaktivni tragovi nadjeni u 7 Down Street u
londonskom distriktu Mayfair. 

Internet pretraga pokazuje da je kancelarija “Interpark House”, na toj
adrsi, kao i štab za ugalj, naftu i skriveni energetski fond firme
“Starsupply Tullett Energy”. Tu su i kancelarije “Metro International”,
globalne medijske firme; “Nichiei, Ltd”, japanske konsultantske firme;
“Capitol Corporations pls”, koji poseduje tri kazina u Londonu, “Crockfords”
i “Colony Club” u Mayfair, i “Cromwell Mint” u Kensingtonu.

Scotland Yard je pronašao i tragove polonijuma 210 u jednoj kancelariji u
londonskom West End-u, u zgradi koja pripada poslovima obaveštajne firme
“Titon International Ltd”, i "Erinsys UK Ltd. Ova poslednja je privatni
vojni ugovarac koji posluje u Iraku. 

“ABC News” je izvestio da je portparol “Erinsys” potvrdio da je Litvinjenko
posetio njihovu kancelariju “po stvari sasvim nevezanoj za trovanje”, ali je
odbio da saopšti detalje.

Dakle, pored povezanosti sa rusko-izraelskom mafijom, Madsen je vec ranije
pisao da “Erinsys” ima veze sa irackim agentom za uticaj Ahmadom Calabijem,
što znaci i sa irackim naftnim biznisom i vojnom okupacijom Iraka.

Evo šta je sa tim u vezi napisao 16. oktobra 2006:
“U vezi poslednjeg irackog krvoprolica civlia i policajaca zaninmljivo je
napomenuti komentar koji je dao iracki Ministar za unutrašnje poslove u vezi
osumnjicenih strana za koje se tvrdi da su odgovorne za masakr. Jawad
al-Bolani, na pres konferenciji održanoj u petak u Bagdadu, odbacio tvrdnje
Bušove administracije, u kojoj preovladjuju neokonzervativci, da je najveci
broj mrtvih zbog delovanja irackih pobunjenika koji su se infiltrirali u
vojsku i policiju Iraka. Al Bolani smatra da odgovornost za mrtve, kao i
užasna odsecanja glave civilima, pocivaju na saradnji Koalicije Privremene
Vlasti i Servisa za zaštitu postrojenja - Facilities Protection Service
(FPS). To je jedna neregularna vojska koju cini 150 000 stranih placenika
koji imaju ugovore sa privatnim službama bezbednosti.
Oko 14 000 clanova Irackog personala za bezbednost je iz «Irackih Slobodnih
Snaga«. To je milicija lojalna neokonzervativcu, irackom Šiitu, Ahmadu
Calabiju. 
Ove snage imaju jednu od najtežih beleški o kršenju ljudskih prava u svetu:
kao bezbednosne snage koristio ih je južnoafricki aprthejd, baš kao i
kolumbijska, salvadorska i cileanska vlast za svoje anti-gerilske
paramilitarne snage. Iste placenike koristili su u Velikoj Britaniji, SAD,
Nepalu, Fidžiju, Izraelu i Filipinima.
Odrubljivanja glave, koja su vidjena u Iraku, karakteristika su nepalskih
gurki, od kojih mnogi i danas rade pod ugovorom kao obezbedjenje privatnih
kompanija u Iraku«.
Glavni privatni ugovarac povezan sa “Irackim Slobodnim Snagama” je “Erinsys
Ltd”. On je jedini dobio ugovor od iracke privremene vlade da pruža
“sigurnosne usluge” potrebne “naftnoj infrastrukturi” u Iraku. 
Samo u Bušovom Iraku zaštita naftnih postrojenja je važnija od ljudskih
života, napominje Madsen. 

“Erinsys” je povezan sa Calabijem kroz partnerstvo sa firmom “Nour USA Ltd”,
registrovanoj u severnoj Virdžiniji, maja 2003. od strane Abul Huda
Farukija, jordanskog Amerinakca koji je vec imao više dobrih ugovora sa
americkim Ministarstvom odbrane (Pentagonom). Faruki je pocetni novac za
posao dobio od “HIFinance”, a koji opet potice iz novca “Petra International
Banking Corporation”, koji je u sastavu “Bank of Credit and Commerce
International”. BCCI je jordanska podružnica kojom je upravljao Mohamed
Calabi, necak Ahmada Calabija. Zastupnik i advokat irackog “Erinsys-a” je
Salam Calabi, drugi necak Ahmada Calabija i poslovni partner advokatske
kancelarije “Feith and Zell”. Ova kancelarija ima sedište u Jerusalimu, a
suvlasnik joj je Daglas Feit, bivši visoki funkcioner Pentagona. Kancelarija
ima predstavništva i u Moskvi i Vašingtonu. 
Daglas Feit je sa svojom politickim mentorom, koji ga je i uveo u Pentagon,
Ricardom Perleom, bio glavni finansijski operativac u finansiranju bosanskih
Mudžahedina, kojima je preko vašingtonske “Rigs banke” i “Bosanskog
Odbrambenog Fonda” dostavljao novac koji je u arapskim zemljama prikupljan
kao “pomoc muslimanskoj braci” u Bosni, napadnutoj od strane velikosrpskih
okupatora. 

Ricard Perle je u više navrata bio i na sastancima mocne Bilderberg grupe i
važi za veoma uticajnog i mocnog neokonzervativca u Vašingtonu. I Feit i
Perle su americko- -izraelski državljani.
Partner Berezovskog u poslu je i Nil Buš, brat predsednika SAD, i firma
“Silverado Savings & Loan”. Nil Buš i Berezovski su se sreli u Rigi 2005.
Nil Buš je vidjen i u privatnoj loži Berezovskog na jednoj fudbalskoj
utakmici u Londonu.
Berezovski je glavni investitor i u softverskoj kompaniji “Ignite” koja se
bavi edukacijom. Suinvestitori su Barbara i Džordž Buš stariji. Poslovni
partneri Berezovskog su i: Badri Patarkatsišvili, nekad omladinski lider
komunistickog gruzijskog Komsomola, predsednik Gruzijskog Olimpijskog
Komiteta, medijski mogul, i glavni investitor u fudbalske klubove u
Britaniji, Gruziji i Brazilu; tu je i kuvajtski finansijer Mohamed Al Sadah;
kineski kompjuterski tajkun Vinston Vong. 
Za Patarktsišivilijem Rusija je raspisala poternicu, ali ga štite gruzijsko
i izraelsko državljanstvo. Obe države ne dozvoljavaju njegovu ekstradiciju.
I drugi investitori u »Ignite« su zanimljivi. Tu su brojne tajne korporacije
registrovane na Devicanskim ostrvima i u neizbežnom Dubaiju, dok Vejn Madsen
tumaceci neka cesta putovanja Nila Buša na Filipine i Tajvan, ne iskljucuje
mogucnost da je i poglavar Unifikacione Crkve, kontroverzni San Majung Mun,
poslovni partner iste korporacije

Tako se formira citav intersni krug: Berezovski, Calabi, Litvinenko, Abul
Huda Faruki, Mohamed Calabi, Salem Calabi, Daglas Feit, Ricard Perle,
porodica Buš itd...
Dakle, može se videti i ko su neki od profitera iz americkog rata u Iraku.
Jer, americki narod sigurno nije. Naprotiv, americki marinci i njihove
porodice samo su žrtve. 

Sada neokonzervativci u Vašingtonu pokušavaju da se distanciraju u javnosti
od svojih gnusnih akcija i “politike Džordža Buša”. Plen u Iraku je
ugrabljen, pranje ruku je u toku. Krivac je, naravno, Predsdenik.

Berezovski i Litvinjenko zajedno su radili na obaranju administracije
Vladimira Putina. Razlog je namera Putina da slomi velike ruske oligarhe
koji su opljackali ogromno bogatstvo i izneli ga uglavnom u Izrael, i to
udruženi sa cecenskim teroristima koji su povezani sa bombaškim napadima
izvršenim u Moskvi i drugim ruskim gradovima. 

Vašington još nema tu snagu. SAD tek treba da dobiju predsednika koji ce
biti vodjen iskljucivo nacionalnim interesima Amerikanaca. Ako takav ikada
dodje na vlast demokratskim putem.

Dakle, lanac u koji je povezana mafija, globalni korporativni biznis,
državna tehnokratija mnogih zemalja sa svojim korumpiranim politicarima,
medjunarodne lobisticke grupe, kao i delovi obeveštajnih službi, vojske i
policije, danas, na žalost, cine sve jacu okosnicu svetske politike koja
podstice terorizam i ratove samo u cilju sticanja profita. Najvece žrtve
ovakvog medjunarodnog kriminala su male države koje nisu u stanju da se
zaštite, jer korporativni biznis odavno vec barata kapitalom koji premašuje
bruto društveni proizvod i mnogo jacih država. 
Strah patriotske Amerike da se sa ovim mocnicima obracuna, jasno pokazuje
kolika je njihova snaga. 

Istorijski gledano vreme u kome živimo danas bice ispisano kao vreme
vladavine globalne mafije. 


IZNENADNI PRIJEM SRBIJE U PARTNERSTVO ZA MIR

Meta ove intersene mreže trenutno je Vladimir Putin. Udarac koji je u istoj
kampanji Putinu nanet svakako je i naglo primanje Srbije u vojni savez
Partnerstvo za mir. Dakle, nije u pitanju nikakva »pobeda demokratskih i
evro-atlantski orijentisanih snaga u Beogradu« (kako to domaci politicki
diletanti opisuju) , vec jasno vojno odsecanja Srbije od tradicionalnog
saveznika, što predstavlja direktan šamar Rusiji i pokušaj stvaranje novih
tenzija u odnosu Istok- Zapad.


BEREZOVSKI IZA MIŠKOVICA?

Po pisanju nedeljnika »Tabloid«, poslovni partner Berezovskog je i srpski
tajkun Milorad Miškovic, koji trenutno nesmetano pljacka Srbiju po istom
principu kako su ruski tajkuni pljackali Rusiju. Novac iz Srbije Miškovic
iznosi direktno u London, preko veza i kontakata koje mu ocigledno pravi
Berezovski. Vlada Srbije na celu sa Vojislavom Koštunicom se ovom domacem
oligarhu uopšte ne suprostavlja. Zato sa Rusijom ima sve lošije odnose.

 



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште