Nauka kao strast
Danijela KLJAJIĆ, 4. januar 2007 UZ ime dr Stanka R. Brankovića (37) uvek je stajao prefiks "naj": najvredniji đak u rodnom Aranđelovcu, najuzorniji student Tehnološko-metalurškog fakulteta u Beogradu, najuspešniji doktorant na "Arizona stejt" univerzitetu u SAD, jedan od najinventivnijih istraživača na američkom tlu i, konačno, više od godinu dana jedan od najboljih profesora Departmana za elektrotehniku na "Hjuston" univerzitetu. - Kada odrastete u profesorskoj porodici, uspeh jednostavno postaje sinonim za vaš život. Ja sam na fakultetu diplomirao kao prvi u generaciji, sa prosekom 9,24, iako sam svih tih godina, kao dete iz provincije, komfor i sudbinu "studentskog proletarijata" delio sa drugovima kao podstanar po domovima - seća se dr Branković. Pošto mu je stariji brat već u to vreme živeo u Čikagu, ni Branku, s obzirom na ekonomsku situaciju sredinom devedesetih, nije trebalo mnogo da se odluči na odlazak: - Amerika je tada bila najprimamljivija, pa sam odmah po dolasku u Arizonu primljen na doktorske studije u oblasti nauke o materijalima i diplomirao već 1999, a skica mog doktorata tada je objavljena u "Sajensu", najprestižnijem žurnalu u oblasti nauke u svetu. Postdoktorske studije odvele su ga u Njujork, kod našeg čoveka, dr Ratka Adžića, najpriznatijeg istraživača u oblasti elektro-katalize u svetu. Njih dvojica su uz koleginicu Jia Vang patentirali najefikasniji katalizator za gorive spregove. Uspesi su se ređali jedan za drugim, a prelaskom u "Sigetov" naučno-istraživački centar u Pitsburgu došli su i novi izazovi. Dr Branković priča: - U "Sigetu" sam vodio grupu za elektrohemijsku nanofabrikaciju i razvoj procesa za dobijanje magnetnih materijala korišćenjem elektrohemijskih metoda i smatram da je to najvažniji deo moje karijere, iako mi tada mnogo radova nije publikovano niti patentirano. Odlučivši se za još jednu promenu u karijeri, a kako kaže na nagovor svojih ukućana (supruge Tijane i sina Mihajla), dr Branković prelazi u Hjuston, gde se ozbiljnije posvetio istraživanjima u oblasti nanotehnologija: nanofabrikacija, fizika nanostruktura i nanouređaja, tanki filmovi... Ne krije da u Americi ima dosta Srba na mnogim univerzitetima i da su naši stručnjaci i te kako cenjeni: - Iako smo mali narod, unesrećen ratovima i političkom anarhijom, vrlo smo "vidljivi" na naučnom polju. Za život jednog naučnika u Americi neophodna je velika strast za istraživanjem, a novac je retko motivacija. Ne kažem, od nauke može dobro da se živi, a uz malo sreće i mudrosti možete se i obogatiti. No, ima nade, dosta je talentovane dece ovih godina stiglo "preko bare"... - poručuje na kraju naš sagovornik. DIJASPORA KADA govori o srpskoj emigraciji u SAD, dr Stanko Branković kaže: - Amerika je bezmalo "velika Srbija": ima nas sa svih strana i sa svim mogućim pogledima. Po starom srpskom običaju nismo složni i sami smo sebi najveća prepreka u pokušaju da se nametnemo američkom društvu kao koherentna nacionalna i politička zajednica. NIJE HOLIVUDSKA PRIČA - MOJ odlazak u Ameriku nije bio holivudska priča. Od početka je zahtevao mnogo rada i odricanja uz veoma skroman život. Iznenadio me je sistem studiranja, koji zahteva redovan rad ali je i mnogo efikasniji. Brzo shvatite da se od stare slave ne živi, i da nikog nije briga jeste li bili najbolji student. U Americi uvek počinjete od nule i tek treba da se dokažete. Ja sam kod mog mentora dr Adžića bio prvi Srbin, ali je posle mene došlo još četvoro, svi su doktorirali i danas se uspešno bave naukom - kaže Stanko R. Branković. http://www.novosti.co.yu/ [Non-text portions of this message have been removed]
