EKSKLUZIVNO: TREZOR KNEZA PAVLA (24)

Zemlja pred raspadom
20. januar 2007


Piše: Miodrag Janković i Veljko Lalić
JUTRO, 14. septembar 1976. godine. 
U najotmenijem predgrađu Pariza, u Neiju, u Američkoj bolnici, u tišini, 
protiču poslednji sati života srpskog kneza Pavla Karađorđevića.
Prošlo je 35 godina od kada je 27. marta vozom napustio Srbiju. Dan kada je 
izgubio svoj položaj, svoju slavu, bogatstvo, Muzej, slike, mir, sreću svoje 
porodice...I svoju domovinu. Ali, besmrtnost mu niko ne može uzeti. 
Ona je pedantno pohranjena na Kolumbija univerzitetu u Njujorku. U šesnaest 
kutija nalazi se 12.000 vrednih dokumenata koje je arhivirao američki profesor 
Jakob Hobtner. Zato ga je zabrinulo pismo kuma i najbližeg prijatelja Časlava 
Nikitovića, koji mu piše 1975. godine: 
- Juče sam govorio s gospođom Hobtner. Ona se malo povratila od udara posle 
smrti svoga muža, koja nam je svima došla veoma iznenada. Predmet razgovora je 
uglavnom bio ko će rukovati Vašim papirima na Kolumbiji posle Hobtnera. Rekao 
sam da moramo prvo s vama da se konsultujemo, pa tek onda da tražimo pogodnu 
ličnost. Ne verujemo da bismo mogli pristati da to bude Srbin, jer ne vidim 
nikog kome bismo to mogli poveriti...
Konačno Pavlova zbirka može da se poveri svim Srbima. Ona je već mesec dana u 
Arhivu SCG. Dustupna svim našim istoričarima. Prepuna nekog odavno 
zaboravljenog “srpstva”. 
U BROJNIM prepiskama s Časlavom Nikitovićem Pavle pokazuje svoju zabrinutost za 
uništeno srpstvo. Njegov kum odgovara mu 15. decembra 1967. jednim tako 
proročkim pismom: 
“U Jugoslaviji je situacija vrlo teška. Opšte je previranje u srpskim 
krajevima, naročito u Srbiji, ali izgleda bez naročitog programa. Srbi osećaju 
da su ugroženi sa svih strana, ali nemaju pravac i ne znaju šta treba da urade 
da otklone opasnost od sebe. Stanje je veoma napeto i samo se čeka Titova smrt. 
Mase se boje njegovog odlaska s ovog sveta, jer ne znaju šta će biti posle. 
Ljudi, koji otuda odlaze, vele da on ipak ima izvestan autoritet koji sve drži 
na okupu. 
Srbi su ugroženi u Makedoniji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Metohiji, kao i 
u svim prečanskim krajevima. Situacija je takva da bi Srbi, u slučaju raspada 
Jugoslavije, došli u teži položaj od onoga u kome su bili pre Prvog svetskog 
rata. 
Hrvati se spremaju za trenutak ako do raspada dođe. Iz emigracije je otišao u 
Jugoslaviju čuveni ustaški duhovnik dr Krunoslav Draganović, koji je bio 
intelektualna desna ruka Ante Pavelića. On je amnestiran i sada radi u 
Sarajevu. Hrvati ga pozdravljaju kao mesiju i dočekuju ga svuda s 
oduševljenjem. Imam informaciju da je njegova misija da se nađe tamo u slučaju 
raspada zemlje da bi mogao prihvatiti situaciju u Hrvatskoj. Bio sam prekjuče s 
Vanjom Subotićem. On je takođe zabrinut mnogo za našu srpsku stvar. Kod njega 
je bio jedan francuski diplomata iz UN koji mu je kao srpski prijatelj poverio 
da Hrvati iz Jugoslavije već kontaktiraju Kej d Orsej za slučaj raspada 
Jugoslavije. Oni traže francusku zaštitu za sebe i Slovence, kao katolike i 
zapadnjake, a za Srbe vele da će ići sa Istokom. 
Ne bi li bilo moguće Vašem Visočanstvu da dođe u kontakt s odgovornim 
francuskim krugovima i oceni njihov stav u ovom pitanju? 
SLOVENCI su u Jugoslaviji država u državi. Sem inostrane politike i vojske, oni 
imaju sve druge nadležnosti. Na račun federacije oni su izgradili svoju užu 
domovinu. Na primer, dok u Srbiji nema uopšte privatnih ugostiteljskih radnji, 
dotle ih u Sloveniji ima više od tri hiljade. Oni čak imaju i svoju trgovačku 
avijaciju. Oni su se toliko osilili da govore o konfederaciji, jer vele da neće 
da rade za druge. U Njujork tajmsu je izašao jedan veliki članak o Sloveniji, 
iz koga se vide ove njihove težnje. Sam Krek koga odavno nisam video napisao je 
prošle godine četiri mogućnosti za Sloveniju: a)zasebna država, ali ovo nalazi 
da nije lako; b)sa Jugoslavijom; v)sa Italijom; g) s Austrijom. 
Sa stvaranjem autokefalne crkve u Makedoniji naša stvar u toj srpskoj pokrajini 
pretrpela je veliki udar. Današnji patrijarh je pristao 1959. da ustoliči 
makedonske vladike, a takođe da bude makedonski patrijarh. Kada je, pak, sada 
Tito nametnuo autokefalnost makedonske crkve, on nije mogao da bekne. Tamo su 
do punog izražaja doćli egzarhisti (bugaraši) kojih tamo nema više od 400.000. 
Turci su se iselili za Tursku, a to je za Srbe šteta, jer su oni uvek bili za 
Srbe protiv Bugara, a pogotovu protiv Makedonaca. Prošle godine posetio me ovde 
jedan ugledni bivši beg iz Skoplja, koji sada živi u Carigradu. Pričao mi je da 
nema Turčina u Makedoniji koji u slučaju plebiscite ne bi glasao za Srbiju, 
protiv Bugarske i Makedonije. Ali, kakva je vajda kad ih tamo više nema. 
NAJBOLNIJE stojimo na Kosovu, u Prizrenu i Metohiji. Favorizovani Arnauti 
postali su nesnošljivi. Ovde je stigao jedan mlad Srbin iz Vučitrna, koji mi je 
pričao da se Srbi svi otuda iseliše i odoše u Srbiju, a mnogi i u Australiju. U 
Prištini je univerzitet na arbanaškom jeziku, koji vrši veliki uticaj. Što je 
najopasnije, Arnauti se veoma množe, pa će preplaviti i čisto srpske krajeve u 
blizini. 
Srbi vide svoju ugroženost i u tome što u federalnoj vladi ima samo tri Srbina; 
Arnauta ima dva, Slovenca tri, Makedonaca na ključnim mestima tri, dok Hrvata - 
bez šefa države - ima šest. 
Kada sve ovo sumiramo, slika izgleda strašna. Verujte mi da sam više puta 
nesrećan kad o ovome mislim ili čitam nešto što o ovome govori. Znam i uveren 
sam da Vi zbog ovoga patite i da nemate duševnog mira zbog strašnih događaja 
koji nas prate od zlokobne 1941. “
Na samrtnom odru u Neiju, u Američkoj bolnici, pak, kako je zabeležila njegova 
Olga u dnevniku, Pavlu u mislima nije bila 1941. godina. 
Poslednje reči koje je izgovorio čvrsto joj stežući ruku bile su: 
“Ne! Ne, nemojte ih ubiti...”
Olga Karađorđević nežno mu je šapnula:
“Pejsi, to je samo onaj tvoj košmar”. 
Ona je znala da njen muž često sanja ubistvo kralja Aleksandra Obrenovića i 
kraljice Drage 1903. Jer, kao što je mnogo puta govorio: tada je sve počelo.

SRPSKA TRAGEDIJA
Dr Časlav M. Nikitović, “Posle deset godina”, Dokumenti o Jugoslaviji, Istina o 
25. i 27. martu, Pariz 1951. Piše:
“Plemeniti narodni pokret otpora protiv okupatora, pod vođstvom pukovnika 
Mihailovića, čiju je popularnost htela da iskoristi pa ga je imenovala 
ministrom vojske, ova vlada je potpuno upropastila. Ona nije bila kadra čak ni 
da održava direktnu vezu sa štabom vođe pokreta niti da mu politički i 
materijalno pomogne. 
Ostavljen sam sebi, bez pomoći emigrantske vlade ni u kome vidu, klevetan od 
protivnika, napadan od saveznika, podrivan od izvesnih nedisciplinovanih 
pripadnika, ovaj pokret je imao tešku sudbinu da baš, u trenutku kad je mogao 
reći da je 90 odsto naroda uz njega, pretrpi potpuni nezaslužen krah, koji je 
koštao zemlju gubitka nacionalne nezavisnosti i političkih sloboda, a narod 
najvećih žrtava. 
Neka se dobro zamisle odgovorni članovi emigrantskih vlada, krivci za strašnu 
bosansku tragediju, kroz koju je prošao nacionalni pokret otpora i koja je 
koštala života na stotinu hiljada cveta srpske nacionalne omladine! Neka se 
dobro zamisle nad tragedijom đenerala Mihailovića i njegovih drugova i nad 
tragedijom cele nacije koja je njihovim radom bačena u najveće ropstvo!
Ustoličenje Tita na vlasti u Beogradu rezultat je rada emigrantskih vlada. 
Celokupan njihov rad išao je u pravcu stvaranja jedne situacije, koja omogućuje 
najveća iznenađenja, kao što je za zemlju bilo iznenađenje stvaranje 
komunističke vlade u Beogradu zajedno sa članovima pučističke i emigrantskih 
vlada.
Sve ove nesreće koje je narod pretrpeo za poslednjih deset godina posledica su 
nepromišljenog koraka od 27. marta. Sve nesreće koje mogu još doći u novom 
svetskom sukobu biće takođe njegova posledica. Taj dan ostaće u istoriji 
najsrećniji dan komunističke partije i ustaškog pokreta, a najtragičniji dan 
srpskog naroda i jugoslovenske države”.
KRAJ


 
____________________________________________________________________________________
Yahoo! Music Unlimited
Access over 1 million songs.
http://music.yahoo.com/unlimited

[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште