http://www.danas.org/article/2007/01/24/79acbc7f-5322-4b54-a196-a72522a941b3
.html

Neriješeni slucajevi zlocina iz II svjetskog rata
Enis ZEBIC

Nekadasnji madarski žandarmerijski oficir Šandor Kepiro, ucesnik zloglasne
Novosadske racije iz 1942. godine, kada je ubijeno i pod led baceno 1.400
ljudi, najviše Srba i Židova, danas 93-godišnjak, nakon 50 godina provedenih
u Argentini, slobodno vec 16 godina ponovo žvi u Budimpešti, gdje ga je
locirao Centar "Simon Vizental" iz Jeruzalema. Istovremeno, Austrija ne želi
izruciti Milivoja Ašnera, osumnjicenog u Hrvatskoj za ratne zlocine u II
svjetskom ratu. Ni istraga protiv Ive Rojnice, koji je u Argentini, još nije
dovršena, pa nema ni hrvatskog zahtjeva za izrucenje. 
Od januarske racije, u kojoj je stradalo 1.400 Novosadana, uglavnom Srba,
Jevreja i Roma, navršilo se 65 godina. A direktor Centra „Simon Vizental“ iz
Jerusalima Efraim Zurof je upravo na tu godišnjicu u Novom Sadu ponovo
pozvao vlasti Srbije da traže izrucenje jednog od odgovornih za taj zlocin –
Šandora Kepiroa – i time prekinu odugovlacenje suda u Madarskoj da ga stave
pred lice pravde: 
„Htio bih iskoristiti ovu priliku da pokušam da ubedim organe vlasti u
Srbiji da vec konacno podnesu zahtev za ekstradiciju tog zlocinca, i da na
taj nacin pokažu svoj pravi stav premaju slucaju ,Kepiro‘.“

Presuda madarskog suda protiv Kepiroa iz 1946. godine nije izvršena. Centar
iz Jerusalima je u okviru svog programa „Poslednja šansa“ podneo tužbu
madarskom sudu, a za zahtev za izrucenje Srbiji bi bio potreban pritisak, da
se ne bi odugovlacilo, pojašnjava Zurof:

„Pogotovo zbog cinjenice i ocigledne namere madarskih sudova da odugovlace
sa ovim slucajem, što je najbolji nacin da od svega toga ne bude ništa.
Odugovlacenjem i pokušajem nedonošenja odluke žele da uguše ovaj slucaj.“

Pokušali smo da saznamo da li postoji spremnost i šta se radi u Srbiji na
ovom slucaju. U Ministarstvu pravde smo dobili sledece saopštenje:

„Ministarstvo pravde Srbije u julu prošle godine stupilo je u kontakt sa
Centrom ,Simon Vizental‘ povodom tri slucaja ratnih zlocina pocinjenih u II
svetskom ratu od strane Šandora Kepiroa, Milivoja Ašnera i Ive Rojnice, i od
tada intenzivno radi na njima.“

U toku je prikupljanje neophodne dokumentacije i obaveštenja, a nakon toga
Ministarstvo pravde ce, kako se navodi, preduzeti dalje korake u skladu sa
svojim nadležnostima. 

Ministarstvo pravde je saopštilo da je podatke o Kepirou, Ašneru i Rojnici
zatražilo od Vojnog arhiva, Arhiva Srbije, Arhiva Vojvodine i Arhiva
Beograda, kao i od državnog tužioca Madarske i ambasada Srbije u Austriji i
Argentini. 

Direktorka Arhiva Beograda Branka Prpa medutim za naš program kaže:

„Da smo mi dobili taj zahtev od tužilaštva, ja bih kao direktorka to znala.
Po pravilniku Istorijskog arhiva Beograda, ja imam diskreciono pravo kao
direktor, kad su u pitanju personalna dosijea ljudi, da njihovo izdavanje
odobrim ili ne odobrim, i ja bih znala da je stigao zahtev od tužilaštva u
tom periodu u kojem oni navode da su ga uputili. Mi taj zahtev, koliko mene
secanje služi, nismo dobili.“

Ostaje tako, za sad, da se vodi kolika je zaista rešenost Srbije da saraduje
sa Centrom „Simon Vizental“ u kažnjavanju ovog ratnog zlocina. Imajuci u
vidu i pritužbe direktora Efraima Zurofa koji nije mogao da dode do
premijera Vojislava Koštunice:

„Vec nekih dva meseca postoje pokušaji da se organizuje sastanak sa
premijerom. Imao sam sastanak sa gospodinom Tadicem, sa predstavnicima
Ministarstva pravde i sa samim ministrom pravde, ali nikako nisam uspevao u
tome da se susretnem sa predsedikom vlade. Ocigledno je da je upravo on ta
osoba koja bi mogla da donese konkretne odluke po ovom pitanju, medutim
izbegava sastanak sa mnom.“ 

* * * * *

U Hrvatskoj još postoje dva neriješena slucaja osumnjicenika za ratne
zlocine još iz Drugog svjetskog rata i vremena „Endehazije“ – šefa policije
u Slavonskoj Požegi pocetkom cetrdesetih godina prošlog stoljeca Milivoja
Ašnera, i ustaškog stožernika u Dubrovniku u to vrijeme Ive Rojnice. Ašner,
kojeg se sumnjici za ratne zlocine nad civilnim stanovništvom, 1945. godine
je nestao iz Hrvatske i tajeci svoju ratnu prošlost dobio austrijsko
državljanstvo. U Hrvatsku se vratio tek nakon raspada socijalisticke
Jugoslavije. 

Mladi istraživac Alen Budaj zainteresirao se za njegov slucaj i istražio ga
u sklopu projekta „Posljednja šansa“, a Centar „Simon Wiesenthal“ dostavio
je prikupljene dokaze hrvatskoj policiji, medutim Ašner je uspio pobjeci i
skloniti se kod sina u Austriji. U Hrvatskoj je protiv njega podignuta
optužnica i zatražen pritvor, temeljem hrvatske policijske tjeralice i
Interpol je raspisao medunarodnu tjeralicu, ali – kako nas je izvijestio
Budaj – Austrija ga ne želi izruciti Hrvatskoj:

„On je trebao biti izrucen Hrvatskoj, medutim Austrija i dalje odbija
njegovo izrucenje. Navodno, po najnovijim saznanjima, oni se vade na to da
je Milivoje Ašner u slabom zdravstvenom stanju.“

Prema optužnom prijedlogu, Ašner je naredivao uhicenja i slanje u logor
Židova, Srba i Hrvata antifašista, njihovo zlostavljanje, pljacku i
protjerivanje. Budaj kaže kako nikome nije jasno austrijsko odbijanje da
izruce Ašnera Hrvatskoj:

„S tim problemom su cak upoznati i Evropska unija i State Department i tako
dalje, no izgleda da ne samo Austorija, nego i sve zemlje srednje i istocne
Evrope, recimo Madarska i tako dalje, ne žele rješavati slucajeve
nacistickih ratnih zlocinaca. Jednostavno cekaju da im presudi vrijeme. A to
znaci da njihovi zlocini zapravo ostaju nekažnjeni, odnosno ostaju kao
krivica na narodu tih država.“

Slicne su optužbe i na racun prvog covjeka ustaškog pokreta na dubrovackom
podrucju Ive Rojnice, sada emigranta u Argentini, a u prvoj polovici
devedesetih osobe koja je cesto posjecivala Hrvatsku. Iako je temeljem
nalaza Zemaljske komisije za utvrdivanje zlocina okupatora i njihovih
pomagaca Narodne Republike Hrvatske proglašen ratnim zlocincem još lipnja
1946. godine, sredinom devedesetih protiv njega je pokrenut istražni
postupak. Istraga još traje, nema optužnice, pa nije moguc ni zahtjev
Argentini za njegovim izrucenjem. U Argentini je koncem devedesetih vodena
istraga protiv njega, koja je obustavljena bez ikakvih rezultata. U istragu
u Hrvatskoj ukljucio se i Alen Budaj:

„Trenutno radim na prikupljanju dokumentacije, skoro sam pri kraju. Na neki
nacin je moj angažman oko slucaja Rojnica doveo do toga da je ponovo
otvorena istraga od strane Državnog odvjetništva u Hrvatskoj. Do sada je
istraga bila stala i Državno odvjetništvo je baratalo sa svega dva papira.“

„On pretpostavlja da je opsežna dokumentacija, koja je postojala o
Rojnicinom djelovanju za vrijeme NDH, sklonjena iz arhiva ili uništena
pocetkom devedesetih. Kopije istražnih dokumenata iz srbijanskih arhiva o
slucaju Rojnica dostavljene su hrvatskom Državnom odvjetništvu i u obradi su.

=========
http://www.danas.org/news.aspx
Vesti , 24. januar, 2007

NOVI SAD

Direktor Centra "Simon Vizental" iz Jerusalima Efraim Zurof (Zuroff) izjavio
je danas da vlasti u Srbiji ne cine ništa konkretno u vezi sa podnošenjem
zahteva za izrucenje trojice nacistickih zlocinaca iz Drugog svetskog rata, 
koji su odgovorni za stradanje Srba, Jevreja i Roma. 
Zurof je dodao da su mu predsednik Srbije Boris Tadic i ministar 
pravde Zoran Stojkovic pre nekoliko meseci obecali da ce biti 
ucinjeni konkretni koraci na tom planu i naveo da ga premijer Srbije 
(Vojislav Kosstunica) "na sve moguche nacine" izbegava u poslednja 
dva meseca. On je istakao da ga to cudi jer je rec o "nacistickim zlikovcima
koji su zlocine cinili nad Srbima". 
Zurof je precizirao da bi srpske vlasti trebalo da zatraže 
izrucenje Šandora Kepira (1914), madjarskog žandara iz Drugog 
svetskog rata, koji je, prema njegovim navodima, ucestvovao u 
sprovodjenju Novosadske racije, januara 1942. godine, kada je pod led 
Dunava baceno 1.400 Srba, Jevreja i Roma. 
Zurof je rekao da bi vlasti u Srbiji trebalo da zatraže i izrucenje 
ustaških zlikovaca, Milivoja Ašnera i Iva Rojnice, koji su 
organizovali deportaciju Srba, Jevreja i Roma u ustaški logor 
Jasenovac i likvidaciju u regionu Dubrovnika.

Одговори путем е-поште