ORGANSKA POLJOPRIVREDA: REALNOST ILI FANTASTIKA - piše Ivan Rajović Sa papcima na nogama ili sa sto dvadeset godina života
• Ova tema je zainteresovala i predsednika opštine dr Miloša Babića, koji je Jopsipa Malnara i zvanično primio u svom kabinetu, predložio da ovaj tekst bude objavljen u novinama, a svojim savetnicima za ovakva i slična pitanja savetovao da u Privrednoj komori organizuju što skorije predavanje Malnara, a potom i savetovanje sa lokalnim stručnjacima. Ako sve bude kako je zamišljeno, uskoro bi se možda moglo dogoditi da naš grad bude pionir u osmišljavanju uzgoja zdrave hrane, čime bi Srbi, kako tvrdi Josip, prvi mogli da budu starine sa više od 120 godina života Josip Malnar je čovek kojeg bismo, ruku na srce, mogli da smatramo i naše gore listom. Ipak, čovek je rođen u Slavoniji, došao je svojevremeno u Kraljevo, gde je počeo da radi pri tadašnjoj JNA, kao pilot. Tu je zasnovao i porodicu sa devojkom iz jedne od viđenijih porodica u gradu. Josip je karijeru pilota na braniku otadzbine okončao kao pukovnik. Trenutno žive u Nišu i bave se nekim sasvim drugačijim stvarima koje bi, opet, trebalo da posluže na dobrobit čovečanstva, a pre svega nama ovde koji smo, možda i sopstvenom krivicom, podaleko od bitnih civilizacijskih tokova u svetu. Dakle, Josip se bavi organskom poljoprivredom, za koju tvrdi da danas u svetu spada u najnovije tehnologije u poljoprivredi, i ne samo u njoj. ZDRAVA HRANA ZA KVALITETNIJI ŽIVOT - Posebno insistiram na orijentaciji mladih da se posvete primeni ove tehnologije, odnosno da se ova tehnologija izdigne na jedan nivo koji znači boljitak. Radi se o tome da će nam tako stvorena hrana poboljšati kvalitet života, zdravlja i budućnosti. U tu svrhu Josip naročito voli da citira jednu svoju krilaticu koja kaže: ,,Razmislite šta će se dogoditi u XXI veku. Samo dve solucije imamo kada je poljoprivreda u pitanju, a to je da XXI vek naš naraštaj završi s kopitama na nogama, ili sa 120 godina prosečnog života”. Izbor je upravo u poljoprivredi. - Šezdesetih godina - nastavlja Josip svoju priču u korist organske poljoprivrede - Vojvodina je po hektaru uzgajala 5-6 tona pšenice. Moglo se, po mom mišljenju, očekivati da će, kad ja budem veliki i kad se budem bavio tom poljoprivredom, hektar moći da da 12 tona ili bar približno toliko. Međutim, ono što se danas dešava jeste da smo prošlog leta ubrali samo četiri tone po hektaru, i to samo oni koji su dobro radili ili su bili srećne ruke. Prema tome, moja želja se ni izbliza nije ostvarila zato što smo mi u biti otišli jako daleko u upotrebi pesticida i herbicida. To su te hemikalije koje mogu i definitivno opredeliti ono o čemu sam govorio. Zato je organska poljoprivreda nešto što je naprosto zarazilo svet, a to je, jednostavno rečeno, pokušaj da se pronađe alternativa pomenutoj varijanti koja upotebljava hemiju. Da iznađemo nove forme i načine, a to će značiti da ćemo dobiti novi kvalitet svoje vlastite budućnosti, a to je hrana. I mi ćemo ostvariti onih 120 godina, bar tako stručnjaci kažu. TEORETSKE POSTAVKE - Pre svega, svi bi trebalo da se upoznaju sa teoretskim postavkama organske poljoprivrede. Moraju iznaći put i način da dođu do potrebnih saznanja. Moraju biti opredeljeni za takav posao. Sledeće je da pročitaju Zakon o organskoj poljoprivredi, koji prate određeni propisi i uputstva, a koji je izašao 17.06.2006. godine. Tada će im biti jasno šta su strateški elementi u tom razvoju. Takođe, jako je važno uočiti da je ovo suptilni deo poljoprivrede koji u biti traži promene. Iz zakona se moraju izučiti elementi koji su izuzetno važni i, što je veoma bitno, sasvim drugačiji od takozvane konvencionalne poljoprivrede sa kojom smo se do sada susretali. Ovo je pravi izazov za one ljude koji žele da uđu u nove tehnologije, a njih, bar za sada, slabije prate instituti i druge institucije i službe. Uostalom, gospodin Malnar kaže: - I ja se već desetak godina bavim time, a nisam stručnjak u tome, bar ne u onom smislu koji taj pojam u svakodnevnom razgovoru koristimo. Ja sam samo sebi to stvorio kao stručnu materiju, a voleo bih da sutra to rade instituti, i da se to onda razvija. Onda će sve to, da tako kažem, propratiti nauka, a u tome je suština. Budući da se radi o novim tehnologijama, može se očekivati da sve strukture, od lokalne vlasti do stručnjaka, kojih ovde ima iz oblasti koje smo pominjali, jednostavno pomognu da organska poljoprivreda dobije status nekakve ozbiljne poljoprivrede. Prosto rečeno, ovde se radi o sredstvima za uzgoj biljaka. To su sredstva koja nemaju hemiju u sebi, ni u jednom jedinom miligramu, sredstva kojima se može odraditi celokupna poljoprivreda. Mi smo uglavnom pominjali biljke, ali u organsku poljoprivredu spada i uzgoj u ribarstvu, zatim u stočarstvu (krave, mleko i sve što uz to ide), pčelarstvu, a i uzgoj pilića se može raditi ovom metodom. Ti proizvodi su danas u Srbiji jako potrebni, to je alternativa koja je, ako baš hoćemo, daleko veća za izvoz, koji nam je i te kako neophodan. U Kanadu i Švedsku, pre svih. Zato je sasvim logično da bi i lokalna vlast trebalo da bude zainteresovana da ovaj grad to uradi i da on bude nekakav faktor u tom hlebu koji Srbija može na planu organske poljoprivrede da napravi. Mislim, pošto jako dobro poznajem ovaj region, da to može da bude nešto što će ceniti svi učesnici u organskoj poljoprivredi. ĐUBRIVO KOJE I LJUDI MOGU DA PIJU - Ove godine ću sa svojim saradnicima doći i biti u ovom regionu i imaćemo nekoliko pokaznih oglednih mesta u svim aspektima. Ovde se mora naći praktičan interes svih, jer mislim da nam je svima pružena ista šansa i da bi trebalo da to iskoristimo. Potreba za zdravom hranom je velika i sa stanovišta onih koji je konzumiraju i onih koji bi da njome trguju. Bogati svet je uhvatio strah od svih mogućih bolesti za koje se zasigurno zna da im je uzročnik nezdrava ishrana. A što se prihrane za biljke po ovom metodu tiče, odnosno veštačkog đubriva kako se to u konvencionalnoj poljoprivredi zove, ovde je ono u takvom obliku da ga i ljudi mogu piti, što najslikovitije govori o dometima poljoprivrede bez hemije ili, organske poljoprivrede, kako kaže moj sagovornik. Inače, ova tema je zainteresovala i predsednika opštine dr Miloša Babića, koji je Malnara i zvanično primio u svom kabinetu, predložio da ovaj tekst bude objavljen u novinama, a svojim savetnicima za ovakva i slična pitanja savetovao da u Privrednoj komori organizuju što skorije predavanje Josipa Malnara, a potom i savetovanje sa lokalnim stručnjacima. Ako sve bude kako je zamišljeno, uskoro bi se možda moglo dogoditi da naš grad bude pionir u osmišljavanju uzgoja zdrave hrane, čime bi Srbi, kako tvrdi Josip, prvi mogli da budu starine sa više od 120 godina života. To bi možda moglo da nas svrsta u red dobročinitelja čovečanstva, naročito onih koji dolaze. Mada, iskreno rečeno, prosečan Srbin ni sa ovim kratkim i jadnim životom ne zna ša da čini i kako najbolje da ga upotrebi. Ali, to je već neka druga tema i ne spada u oblast naučne fantastike koja, iskreno rečeno, vrlo lako može postati i realnost. Od vas zavisi. http://www.kraljevo.com/ibarskenovosti/default.htm [Non-text portions of this message have been removed]
