** *Zvonimir Trajković za „OGLEDALO" o ozbiljnosti Šiptarskih pretnji*
* * *Vojo i Borise su čim će te Miloša (Srbe)* * * *Može li se Kosovo i Metohija braniti i odbraniti pregovaračkom pozicijom utemeljenom jedino na klauzulama međunarodnog prava koje po „novim globalističkim pravilima" niko ne respektuje, ako to ne mora.* ** *U Beču se ovih dana simuliraju pregovori između Srba i Šiptara o otcepljenju KiM od Srbije po scenariju Ahtisarija i uz sveopšti pritisak naših zapadnih „prijatelja". Šiptari se ugodno smeškaju, nonšalantno odbijajući sve naše primedbe jer je već sve skrojeno prema njihovim zahtevima i samo je pitanje tehnike izvođenja. Dali će do samostalnog Kosova doći korak po korak ili u jednokratnom jurišu na nezavisnost.* * * *Koliki stepen debiliteta treba imati da nešto što je dokumentovano tvoje staviš pod sumnju, i počneš da pregovaraš sa nekim, dokazujući samim time da KiM možda i nisu tvoji. Da li je to debilitet ili nacionalna izdaja, sada i nije važno, ali mi smo na sigurnom putu da nesposobnošću naših „državnika" izgubimo 17% državne teritorije. Otići u Beč na pregovore posle onakvog predloga Ahtisarija je najblaže rečeno neodgovorno. Nije mi jasno o čemu će tamo uopšte pregovarati kada je i naša Skupština u celosti odbacila tu Ahtisarijevu paskvilu. Srpska pregovaračka pozicija utemeljena je na klauzulama međunarodnog prava koje po „novim globalističkim pravilima" niko ne respektuje, ako to ne mora. Tačnije, ako na to nije primoran (čitaj prisiljen). Taj glagol ,,prisiliti,, proističe iz imenice sila, koja je bila i ostala osnov svih realnih odnosa u svetu. Danas posebno, zbog jednopolarnog centa moći, o čemu je na samitu u Minhenu kritički govorio i ruski predsednik Putin.* * * *Srpska pregovaračka družina u Beču, ma kako jaka i ubedljiva bila na jeziku, nema glavni adut u rukama, a to je oružana sila. Tako smo došli do paradoksa da 1,5 milona Šiptar preti ratom na Balkanu, ako ne dobiju nezavisno Kosovo a mi „mudro ćutimo". Ostali smo bez tog glavnog pregovaračkog aduta zahvaljujući našem „dalekovidom" predsedniku Tadiću koji se još kao ministar odbrane dobrano pobrinuo da tu našu oružanu silu što više uništi i razoruža. Dodamo li tome da je sijaset puta izjavio da ćemo KiM braniti isključivo na diplomatskom nivou, što je u međunarodnim krugovima u Svetu a i među Šiptarima protumačeno da KiM Srbi u suštini neće ni braniti. Tadića i Koštunicu na pravu, suštinsku odbranu i vojnim sredstvima obavezuje zakletva koju su položili, ali u zemlji čuda i apsurda ni zakletva nije obavezujuća. Zakleli se, rekli pa porekli… Pragmatični Svet je sve ove „državničke" poteze sabrao i došao do zaključka da Srbima baš i nije stalo od odbrane svog dela teritorije, te da je oni prećutno prepuštaju odlučnijim i upornijim Šiptarima. Osim uobičajene priče i frazeologije nismo svetu pokazali niti najavili mehanizme koji bi bili primenjeni za slučaj da tok „Bečkih pregovora" po Srbiju krene loše.* * * *Ali tu smo gde smo. Najviše što bi se u ovakvoj situaciji moglo postići je odlaganje bilo kakvih konačnih rešenja. Srpska strana ne treba da stremi brzim realizacijama, odnosno okončanju pregovaračkog procesa, sve dok se dođe do kvalitetnih rešenja, ako je do njih uopšte moguće stići. Dobra Bečka pozicija za nas bi bila da što veći broj pitanja ostane otvoren kako bi se u dužem periodu gradile pozicije u skladu sa zacrtanim ciljevima. Verbalnu fazu utemeljenu na međunarodnom pravu treba da podrže drugi oblici i manifestacije odlučnosti da bi se dostigli željeni ciljevi. Od srpskog pregovaračkog tima koji je zahvaljujući svom državnom rukovodstvu ostao bez aduta, ne treba očekivati neke impresivne rezultate. Bilo bi sasvim dovoljno da na ovim Bečkim pregovorima ne primimo previše golova i ostanemo bez izgleda na pobedu u revanš utakmici, koja će se neminovno odigrati u SB UN. * * * *Za razliku od srpske strane koja nema nastavak posle ,,praznih priča,, Šiptari su najavili i delimično pokazali čitav spektar „pretećih instrumenata". Kao prvo u stanju su da podignu široke narodne mase na demonstracije širom KiM kad to vladajuća struktura inicira. - Kao drugo, raspolažu respektivnom legitimnom vojnom silom u liku KZK spremnog da se u jednom danu transformiše u oružane snage „nezavisnog Kosova" iza koga je skrivena još masovnija nelegitimna vojna sila u liku OVK i ANA.* *- Prete radikalnim elementima koji su spremni da aktiviraju klasični terorizam i to ne samo na lokalnom već i na međunarodnom planu. Kolika je ta pretnja ozbiljna zapadni faktori ne znaju tačno ali su skloni da Šiptare izjednačavaju sa Džihad ratnicima što apsolutno nije tačno ali ih u to treba ubediti.* *- Iako se naše državno rukovodstvo prema OVK ponaša kao noj, ubeđujući sebe „da ova ne postoji" OVK itekako postoji. Ona nije tako respektivna snaga kako je neki zapadni analitičari posmatraju i porede sa organizacijom Hezbolah, koja je Izraelu održala lekciju kao niko do sada.* *Ali Zapadu je dosta ratovanja sa muslimanski fundamentalistima i rado bi izbegao gerili na Balkanu sa Šiptarima, pogotovu ako Srbi otimanje svoje teritorije posmatraju indolentno i pomirljivo. Zanimljiva je jedna navodna NATO analiza, koja pravi poređenje između OVK i Hezbulaha iz koje u skraćenoj formi navodim izvesne delove.* ** *Koje su sličnosti organizacije Hezbolah i OVK* * * *- Obe su van zakona, na listi terorističkih organizacija, s tim što Hezbulah javno deluje a OVK je u tajnosti i trenutno neaktivna.* *- Obe organizacije su nedržavne odnosno nevladine pa nema države koja snosi odgovornost za njihova delovanja i dejstva.* *- Neupravljive su i nekontrolisane od strane oficijalnih vlasti (što sa OVK nije slučaj). Vlasti tolerišu njihovo postojanje i aktivnosti u bojazni od neposrednog sukoba sa njima.* *- Imaju jasne političke i vojne ciljeve i dobre obaveštajne službe u čije se redove teško infiltrirati.* *- Dobro su ilegalno povezane sa legitimnim Vladama na bazi nacionalne pripadnosti i religioznog faktora kao i istovetnosti ciljeva. To podrazumeva da legitimna Vlada Kosova i OVK imaju iste ciljeve (što je nesporno) a to je nezavisno Kosovo. S toga imaju uticaj na zvaničnu politiku legitimne Vlade Kosova i streme participaciji u vlasti. Raspolažu agenturom ugrađenom u zvanične državne organe međunarodne snage i administraciju. (Hezbolah u UNIFIL-u a OVK u UNMIK-u i KFOR-u)* *- Obe su dobro naoružane legalno i ilegalno, imaju jasnu i efikasnu vojnu organizacijsku strukturu i hijerarhiju. Obe imaju izvore finansiranja i snabdevanja naoružanjem i vojnom opremom. Održavaju vojnu obuku i školuju kadrova u zemlji i inostranstvu, kao i regularnu popunu kadrom.* *- Imaju ideološku, religioznu i psihološku pripremu ljudstva, visoku motivaciju i borbeni moral. Na sve ovo se nadovezuje značajna podrška iz inostranstva, kao i veze sa inostranim faktorom, po nacionalnim, religioznim, i političkim ciljevima. Za ostvarivanje ovih ciljeva, imaju svoje dobro uigrane lobiste u centrima moći, kao i medijsku podršku.* *- Oslanjaju se na podršku mesnog stanovništva, koje ujedno čini i glavnu logističku podršku na terenu.* * * *S obzirom da sam do svoje 35 godine živeo u Prištini i da perfektno poznajem mentalitet, hrabrost, organizacione sposobnosti i mogućnosti Šiptara kao ratnika, teško bih mogao da se složim sa ovom upoređujućom „analizom". Srbija čak i sa ovako razorenom Vojskom, pregazila bi tu „šiptarsku velesilu" kao plitak potok, ali je za tako nešto potrebno stvoriti neophodne političke uslove. Jedan od glavnih uslova je da na vodećim državnim funkcijama u Srbiji imamo ljude koji znaju šta je Vojska, njenu pravu vrednost i kako se oružana sila koristi. Oružana sila pre svega služi kao sredstvo odvraćanja od agresije, ali i kao produžena ruka odnosno završna reč u diplomatiji. Niko se ne plaši Buša ili Kondolize Rajs, već američke vojne sile pa zato Američki „predlozi" imaju težinu na koju se mora obratiti pažnja. U ovakvim Bečkim naklapanjima ta sila predstavlja dodatni, a ponekad i ključni adut za pregovore. Ali u Beču miš preti a mačor ni da zucne.* * * *Šta treba preduzeti? Kao jaka podrška verbalnoj fazi pregovaračkog procesa pozvati rezervni sastav u lokalnim garnizonima i izvesti vojnu vežbu u blizini administrativne linije sa KiM, nivoa najmanje brigade. To bi bila najblaža demonstracija sile. A kao spremnost na upotrebu iste, treba izvršiti pokret trupama i koncentraciju snaga u blizinu granice sa KiM. Što je jasno razumljiv jezik za sve političare u svetu kao i za same Šiptare na KiM i Albaniji, šta će im se dogoditi ako i dalje prete ratom na Balkanu. To je jedini celom svetu razumljiv gest odlučnosti da se brani svoja teritorija. Međutim, aktuelno rukovodstvo Srbije nema hrabrosti ni za vežbu a kamoli za neku ozbiljniju vojnu pretnju. Takvi pokreti trupa se ne mogu tumačiti kao pretnja NATO-u, već Šiptarima koji hoće nasilnim metodama da otcepe deo Srbije. Uostalom NATO je KiM i prisutan u funkciji očuvanja mira i stabilnosti pa mu naša Vojska u tome samo pomaže. Jedino kombinacijom aktivnog političkog delovanja, čiji je sastavni deo odbijanje i pomisli o našem prihvatanju odvajanja KiM od Srbije i pokretima vojnih snaga kao manifestacija odlučnosti može se zaustaviti ovaj Ahtisarijev lov u mutnom.* * * *Mi sve to možemo, samo je pitanje hoće li to naš politički vrh ili će pomirljivo sagnuti glavu pred zapadnim nalogodavcima, prihvatajući njihove sugestije u nadi da će ih Zapad održati na vlasti. Treba samo da znaju da posle gubitka KiM neminovno na red dolazi neki novi 05 oktobar. Ako su izvukli pogrešne zaključke, treba da znaju da je Milošević pao zato što je rasprodavao srpske teritorije i nacionalne interese, a ne zato što je bio diktator.* * * *Zvonimir Trajković* *politički analitičar* *www.trajkovic.co.yu* <http://www.trajkovic.co.yu/> * * . [Non-text portions of this message have been removed]
