http://www.novinar.de/2007/05/20/dosije-jeremic.html Dosije Jeremic?
Kada je grof Izvolski majstorski izigran od strane grofa Erentala tokom aneksione krize 1908. godine, u sanktpeterburkim salonima ef ruske diplomatije zlurado je prozvan naim ministrom austrijskih inostranih poslova. Opaska nije bila pravedna: Izvolski je moda bio nedovoljno prepreden za svoj poloaj, ali njegova licna lojalnost caru i Rusiji nijednog trenutka nije bila dovedena u pitanje. pie: dr. Srda Trifkovic Slicna dezignacija, pak, savreno pristaje novom efu diplomatije Republike Srbije Vuku Jeremicu, inostranom ministru srpskih inostranih poslova. Njegovo imenovanje predstavlja ekvivalent poveravanja Bilu Klintonu starateljstva nad internatom punim maturantkinja. Prole su skoro dve godine od kako sam u Politici 29. juna 2005. izneo u javnost da je prilikom zavanicne posete Vaingtonu, est nedelja ranije, glavni savetnik jednog od najviih beogradskih dravnih funkcionera u neformalnim razgovorima sa svojim americkim domacinima prihvatio otcepljenje Kosova kao gotovu cinjenicu. Prema mom citatu u Politici, rekao im je da je nezavisnost Kosmeta neminovna i da je najvanije naci formulu da se ta nezavisnost sprovede na nacin da bi se sprecio preveliki politicki dobitak za radikale Proizilazi da nema dileme hoce li srpska strana prihvatiti nezavisnost, nego kako da se to zapakuje sa to manje roptanja u narodu i sa to manje posledica za pobornike opcije koja pristaje na sve. Potom sam u Glasu javnosti, Geopolitici, podgorickom Danu i drugde izneo o kom je to savetniku rec. On je od 15. maja 2007. novi ministar inostranih poslova Srbije. Da se Vuk Jeremic ni posle svojih vaingtonskih intriga nije okanio potrage za ecernom oblandom gorke kosovske pilule, indirektno je potvrdio austrijski kancelar Alfred Guzenbauer u intervjuu Rojtersu od 13. aprila koji je doveo do ostavke Leona Kojena na poloaj predsednikovog savetnika. Guzenbauerova indiskrecija bila je propracena mlakim demantijima koji nikoga nisu ubedili da se nije desilo ono ta se desilo: da su Tadicevi ljudi sa svojim austrijskim kolegama razgovarali o sprovodenju sutine Ahtisarijevog plana a ta sutina dobro je poznata. U jednoj normalnoj zemlji ovakav slucaj bi vodio ka formiranju istrane komisije sa ciljem da utvrdi cinjenice pre svega da li je ef drave ili neko iz njegovog savetnickog tima prekoracio ovlacenja, ili prekrio Ustav i zakone Republike Srbije, da ne pominjemo politicke dogovore i platforme o pitanju od ivotnog znacaja za dravu i naciju i da svoj izvetaj i preporuke podnese Skuptini na uvid i raspravu. Srbija, medutim, nije normalna drava. Umesto istrane komisije, izvetaja, rasprave i politickih konsekvenci, usledila je nagrada Borisu Tadicu u vidu spolja nametnutog koalicionog sporazuma koji je u minut do dvanaest spasao njegovu stranku debakla na novim izborima i nagrada samom Vuku Jeremicu, u vidu poloaja ministra inostranih poslova. To to ce cenu ovih odluka platiti premijer Kotunica, kroz dalji pad svog kredibiliteta i rejtinga svoje stranke, daleko je manje bitno od cinjenice da ce ceh platiti i cela Srbija kroz dovodenje na jedno od kljucnih mesta u dravi osobe nedostatnog iskustva, sumnjivog integriteta i neizvesne lojalnosti. Nije nam poznato da li je kasno da se dosije Jeremic stavi na dnevni red neke skuptinske rasprave. Ako se to ikada desi, osim njegovih pomenutih izjava i postupaka u Vaingtonu i Becu trebalo bi ispitati: Da li je tacno da su Jeremiceve studije u Londonu i Bostonu finansirane novcem tajkunsko-mafijakog porekla koji je njegov otac Miko stekao u eri sankcija kao desna ruka Jugopetrol-Tomica? Da li je tacno da ce ova porodicno-poslovna veza biti od uticaja i u predstojecoj privatizaciji NIS-a? Da li je tacno da BIA ima dosije o Jeremicevom sumnjivom ponaanju tokom kratkotrajnog slubovanja u kabinetu premijera Ðindica? Ako jeste, ta taj dosije sadri i da li se u njemu pominje ime sarajevskog mafijaa Damira Fazlica? Da li je tacno da je iz tog kabineta jedan od Ðindicevih bliskih saradnika formalno najurio Jeremica na ulicu? Da li je tacno da je Jeremic prvi vojni begunac na svetu koji je bio savetnik ministra odbrane svoje zemlje? Da li je tacno da su Jeremicevi gafovi u Ke dOrseju doveli do molbe francuskih diplomata Tadicu da ga vie ne alje u Pariz? Nesumnjivo bi poznavaoci beogradskih i inostranih prilika mogli da znatno dopune i proire ovu listu pitanja. I u svetlu nepotpune liste, medutim, ne iznenaduje cinjenica da su pobornici nezavisnog Kosova oduevljeni novom vladom Srbije u celini i imenovanjem Vuka Jeremica posebno. To imenovanje jedan od iskusnih vaingtonskih insajdera prokomentarisao nam je (pod uslovom anonimnosti) kao najlepi moguci poklon Nikolasu Bernsu. On ukazuje da su posle pada berlinskog zida tvorci americke politike bili prijatno iznenadeni do koje su se mere bivi komunisti pokazali spremnim da slede naloge iz Vaingtona, i to sa istom poniznocu sa kojom su sluali svoje prethodne gazde. Sada pak, kae na izvor, imamo na sceni novu generaciju poslunika kod kojih je teko reci gde prestaje oportunizam a pocinje licna patologija: U svakom slucaju, moemo biti sigurni da remetilacki i prevazideni koncepti poput rodoljublja i samopotovanja nece predstavljati problem. U trenutku kada se omekavanje stava Srbije prema Kosovu pokazalo teim nego to smo ocekivali, imenovanje jednog od pouzdanih predstavnika navedene politicke vrste na poloaj ministra inostranih poslova u Beogradu nesumnjivo predstavlja dobru vest. Drugim recima, zahvaljujuci Jeremicevom imenovanju pobornici nezavisnog i suverenog Kosova vide svoj cilj za nijansu lake ostvarivim danas nego pre nedelju dana. Ne po prvi put u istoriji Srbije njene vode kao da su tvrdo reili da iznude poraz, uprkos realnoj mogucnosti pobede. In English: http://www.chroniclesmagazine.org/?p=70
