Zvonimir Trajković za Ogledalo komentariše izbor nove Vlade Srbije i sve igre u tom procesu
Nova Vlada Srbije i diletantska „igra" SRS Posle silnih natezanja i u zadnjem satu predviđenog ustavnog roka izabrana je nova Vlada Srbije po diktatu i potrebama EU ali uz vrlo kooperativno delovanje SRS. Posle dosad neviđenih prljavština i međusobnog optuživanja na površinu su isplivala tri najznačajnije karakteristike naše političke scene: • Da naša Vlada i nije baš naša pokazao nam je Solana, jasno i ni malo diplomatski prikriveno, naloživši da DS DSS i G17 odmah formiraju Vladu a da u toj podeli vlasti Tadić treba da kontroliše sve „naše" službe bezbednosti. • Da je svo dosadašnje natezanje oko sastava Vlade, kao i sve neverovatne „prevare" i obrti bili isključivo u funkciji da Koštunica za sebe obezbedi mesto premijera, ali da nekako izbegne DS. • Diletantska „strategija" i prljava igra Radikala koji su grubo izneverili svoje birače i državne interese, na koji su svi zdušno pozivali, a koji ih po svemu onome što se događalo uopšte i ne zanimaju. Dobro pamtim neka normalna vremena kada smo nešto predstavljali i imali državu. Stranim diplomatama pa i državnicima velikih sila nije ni padalo napamet da nam javno diktiraju kakvu Vladu treba da sastavimo, ko u njoj treba da bude na kojoj funkciji a još manje ko će i kako da kontroliše naše službe bezbednosti. To ne da je diplomatski drsko već predstavlja krajnje ponižavajući tretman prema nekoj državi i njenom rukovodstvu koji u takvom obliku do sada još nije zabeležen u Svetu. Ali ako za predsednika imate „ličnost" poput Tadića a za predsednika vlade lažnog patriotu tipa Koštunice onda se ophođenje Solane čak može i razumeti. Uvek je bilo da se veliki mešaju u unutrašnje stvari malih država, ali se to radilo sa mnogo takta tajnim diplomatskim kanalima i u vidu preporuka. Sve sa ciljem da se tim rukovodiocima malih zemalja ne narušava ugled u njihovim zemljama i ne budu u očima svojih birača svedeni na krpu ili otirač. Osim toga veliki znaju da i mala osica zna itekako da ubode pa da to bude neprijatno, makar i samo verbalno. Belosvetsko đubre poput Solane tu svetsku retoriku jako dobro zna, ali upravo zato što je zna, svoje je „preporuke" pretvorio u krajnje ponižavajući nalog i to upućen javno. Da bi ponižavanje Srbije bilo kompletno potrudio se da javnost obavesti i o tome da je sa Tadićem već obavio telefonski razgovor na tu temu te da se Tadić sa tim saglasio. Ako vam taj „diplomatski jezik" prevedem na srpski to bi kratko rečeno značilo: Ti potrčko Tadiću ćeš da staviš službe pod svoju kontrolu odnosno našu, jer golub prevrtač Koštunica je previše zbunjen i za nas (EU) nepouzdan. Šta u vašem Ustavu i zakonima piše nas ne interesuje, jer te službe treba da rade ono što nama treba, i mi nad njima moramo imati punu kontrolu. Moramo imati kontrolu da kada vam otmemo Kosmet neko tamo ne „poludi" i ne pravi probleme. Vi ćete te službe plaćati ali će one nama biti na raspolaganju. Ko će o vašoj bezbednosti brinuti nas ne interesuje. To je tačno po klišeu marionetskih pravila ponašanja prema režimima kojima se izdaju nalozi a od kojih se očekuje da te naloge bezuslovno sprovode. Horor Vlada za spas Srbije U sedam dana danonoćnog zasedanja Skupštine Srbije, uz neverovatne obrte, izabrana je personalno najgora Vlada od uvođenja višestranačja u Srbiji. Ispostavilo se na kraju da su sve zakulisne igre, obrti uz neviđeno međusobno optuživanje, bile u funkciji samo jedne bolesne ambicije Koštunice da ponovo bude predsednika Vlade, mada tu odgovornu funkciju ničim nije zaslužio. Ako objektivno analiziramo učinak od 2000-te godine do danas, sada već evidentno tog bolesnika, možemo konstatovati samo poraze. Koštunica je kao predsednik Jugoslavije neustavno ukinuo državu na čijem je čelu bio i stvorio fantomsku zajednicu Srbije i Crne Gore. Da bi samo tri godine kasnije kao predsednik Vlade Srbije nemo posmatra kako se i ta njegova tvorevina raspada. Nije bio „obavešten" kada je Milošević hapšen, i ilegalno izručivan u Hag…. Devet puta je u domenu svojih nadležnosti prekršio Ustav a broj prekršenih zakona je neutvđen. Ne postoji političar koga nije do sada prevario, čak u većini slučajeva potpuno bespotrebno. Ako se umešnost političara meri brojem prevara on je bez konkurencije danas u Srbiji po tome najbolji. Neki to smatraju veštinom ali je to vrlo pogrešno posmatranje političkog delovanja svojstveno samo uličarima i onima koji neznaju šta je politika. Vlada koja je ovoga puta sastavljena je skup osvedočenih lopova, tajkuna, njihovih izaslanika i direktnih stranih eksponenata, što se svuda u svetu zove špijuna. Zamislite samo susret Lavrov-Jeremić. Kako će to biti „ravnopravan" susret dvojice ministara spoljnih poslova i „pametna" razmena mišljenja u pravcu odbrane Kosmeta. A te susrete treba održavati što češće ako se već hvatamo za slamku koja se zove ruski veto u SB UN. Koliko će balavandera, i …. Jeremića u EU, a i u ostalim zemljama shvati ozbiljno i autoritativno ne treba ni naglašavati? Kakva država takav i ministar spoljnih poslova. Da ne govorimo o susretu Ivanov-Šutanovac dva civilna ministra odbrane. Stepenu poverljivosti tog razgovora kao i o „razmeni" važnih informacija značajnih za odbranu obeju zemalja. Biće vrlo intrigantno zaviriti i videti sa kojim će „uvažavanjem" Šutanovca primiti Jan de Hup Shefer, generalni sekretar NATO-a, ili komanda Kfora na Kosmetu koja treba da odbrani Srbe, pošto naš predsednika Tadić stalno ponavlja da ih mi vojno nećemo braniti. Posebne dve vedete nove Vlade su Božidar Đelić i Mlađan Dinkić. Prvi je zadužen za „Evropske integracije" a drugi za „Ekonomiju i regionalni razvoj". Sa skupštinske govornice se 20 puta čulo da su jedan i drugi samo u deonicama kod raznih firmi teški po oko 11 miliona evra a ostala imovina kao i keš nisu utvrđeni. Niko od njih to nije demantovao a sve je „pošteno" zarađeno baš u periodu od 2000-te, dok su bili na vlasti. Posebno je interesantna zvanična biografija Đelića na sajtu Vlade Srbije gde je navedeno da je Đelić u periodu dok je bio ministar finansija u Vladi Srbije ujedno bio i guverner za Srbiju i Crnu Goru pri „Evropskoj banci za obnovu i razvoj", kao i viceguverner „Svetske banke". Kako je to spojivo i za koga je on stvarno radio, „nezna se". Ako se svemu ovome doda da je od 1993-2000 bio partner u dve zapadne konsultantske firme a ujedno bio i savetnik Vlade Ruske Federacije u oblasti privatizacije i reforme bankarskog sektora. Pa ujedno i savetnik premijera Rumunije za makroekonomske reforme i savetnik Vlade Poljske u oblasti privatizacije i makroekonomskih reformi, potpuno je jasno kako i je koga savetovao i ko je na tim savetima profitirao. Još jasnije će vam biti ako na sve ovo dodam da je iz tih zemalja proteran i da je tamo persona non-grata. E taj Miki Maus „genije" (Đelić) će nam dogovarati privredne ekonomske i finansijske aranžmane sa EU. Tu se nema šta dalje reći osim, blago nama. Drugi „genije" Mlađan Dinkić je dobio „Ekonomiju i regionalni razvoj", što u prevodu znači da će kontrolisati čitavu ekonomiju, privatizaciju preostalih preduzeća, nove investicije, zapošljavanje i naravno ogromna finansijska sredstva, ali i još po nešto (zasad se nisu dogovorili). Ovde ti stane dah, prekrstiš se, i kažeš: Bože pomozi. Biću malo uviđajan i neću vam više analizirati vodeće „ličnosti" Vlade jer vam toliki procenat mazohizma može i zdravstveno štetiti. Pomenuću samo još jedan „veseliji" segment. U novoj Vladi petorica ključnih ministara zajedno sa Predsednikom nema decu, a trojica su još neoženjena. od četiri žene, samo jedna ima decu, a dve su još neudate. Kad saberete pola vlade je oslobođeno neke nasledne odgovornosti za svoje ponašanje na vlasti. To je na zapadu kome mi težimo nedopustivo, i nikada neće biti izabran predsednik koji nema i tu roditeljsku odgovornost koja ga čini uzdržanijim jer uvek ima na umu da njegovu hirovitost mogu ispaštati njegova deca. Pogrešna strategija SRS ili igra novca i ustupaka??? Na forumu sajta www.srpskapolitika.com vodila se žučna rasprava kako SRS treba da pristupi januarskim izborima i dali je njihova politička strategija dobra. Preovladalo je mišljenje da su Radikali još pre izbora sebi postavili nedostižne ciljeve da osvoje 50%+1 glas, što se na izborima i potvrdilo. Bilo je logično da oni bar posle izbora naprave korekciju u svojim stavovima i pokušaju dogovor sa DSS („narodnjaci" DSS-NS-JS). Ne, na protiv, oni su tvrdo ostajali pri svome da sa Koštunicom ne treba praviti nikakvu koaliciju i da u Vladu sa njim neće. Uz sve ono što sam o Koštunici gore napisao to je donekle i logično, ali na stolu imate oskudan broj jela pa ako nešto od toga ne izaberete ostaćete gladni. Ili srpski rečeno nužda zakon menja, pa se i SRS mora prilagoditi trenutnim prilikama na političkoj sceni Srbije, pogotovu što su iz DSS-a stizali vrlo jasni signali da bi oni radije sa SRS nego sa DS i G17. Radikali su ostajali uporni u svome odbijanju koalicije sa DSS i ako im je moralo biti jasno da će ovakva Vlada koja je sada napravljena biti pogibeljna za Srbiju. Pa ako su patriote morali su, progutati gorku pilulu i radi budućnosti Srbije takvu koaliciju napraviti ma koliko im ona bila neprijatna. U ostalom to je od njih očekivalo 1,3 milona glasača, a bilo je i pritisaka uglednih i politički veštih ličnosti da je neophodno da se u takav aranžman uđe. Rukovodstvo SRS je sve te dobronamerne sugestije bez nekih jačih argumenata odbijalo iako se krajnji rok (15. maj) za sastav Vlade približavao. Dani velikih obrta i iznenađenja Nastupa iznenadni obrt. Na sednici Skupštini Srbije 07. maja SRS odlučuju da Nikolića predlože kao kandidata za predsednika Skupštine. Toj kandidaturi Nikolića prethodi ekspresni „dogovor" SRS-SPS-DSS („narodnjaci" DSS-NS-JS) da se Nikolić podrži u izboru za predsednika Skupštine. Objašnjenje je da Skupština kao najvažnija institucija treba da bude formirana s obzirom na probleme oko Kosmeta, što je sasvim logično. Ali kako je Nikolić na prečac, na bazi jednog telefonskog razgovora mogao da poveruje prevarantu Koštunici, za koga 6 meseci uporno govori da sa njim ne želi nikakvu koaliciju i bili kakav dogovor. U politici se nekad i preko takvih izjava kave je SRS davala mesecima mora preći. Zbunjujuće je bilo, ako je već stvoren „dogovor" između SRS i DSS za izbor predsednika Skupštine (to je već ozbiljna politička koalicija) jer je i mesto predsednika Skupštine vrlo ozbiljno mesto, zašto se nije išlo i korak dalje. Napraviti „dogovor" i o Vladi, što je sasvim normalan sled događaja. Sva ostala objašnjenja su neprihvatljiva jer je dogovorenom podrškom od strane DSS stvorena koalicija SRS-DSS. U politici je svaki „dogovor" stranka neka vrsta koalicije na višem ili nižem nivou u cilju zajedničkog delovanja ili samo podržavanja. Cele noći odnosno 18 sati vodi se više nego žučna rasprava gde su se čule sve vreste uvreda i sve se na kraju završava izborom Nikolića za predsednika Skupštine uz 100% podršku SPS i „narodnjaka" (DSS-NS-JS). Toma prima čestitke, ljube se Radikali…. DS, G17 i „Čeda prašak"…. demonstrativno napuštaju salu smatrajući da je sve izgubljeno i da će iste stranke dogovoriti i o Vladi. Već sutra Nikolić daje seriju katastrofalnih izjava. Mi sa DSS-om nećemo u Vladu!!! Kako sad to razumeti??? Vrlo teško. Možda kao, ne želimo da se prihvatimo odgovornosti da sa Koštunicom (kao vrbovim klinom) stvaramo Vladu i da posle za neuspehe te Vlade odgovaramo. Ali je potpuno imbecilna izjava da SRS neće podržati čak ni manjinsku vladu DSS-SPS koji su zdušno podržali Nikolića za predsednika Skupštine. Iako bi takva Vlada bi faktički bila u „rukama" SRS i mogla bi da vuče samo one poteze sa kojima se i SRS slaže. Time bi SRS izbegla direktnu odgovornost a držala bi Vladu pod potpunom kontrolom. Ovakvi stavovi Nikolića Koštunicu su naterali na jedinu moguću varijantu da ode i pokloni se DS i G17, uz prihvatanje svih njihovih ali i Zapadnih uslova i ultimatuma. Nikolić je morao da zna da ako on ni u kojoj varijanti neće sa Koštunicom, DSS će nevoljno morati da Vladu pravi sa DS i G17 jer su sve analize pokazivale da novi izbori „demokratama" a i Srbiji ne odgovaraju s obzirom na obaveze koje nas očekuju. Kao šlag na tortu Nikolić potpuno bespotrebno uvodi u „igru" priču o vanrednom stanju, koja dodatno unosi paniku kod svih stranaka, kao i na Zapadu. Računajući da je dogovor (koalicija) SRS-DSS postignuta pojavljuje se i ambasador Rusije da Nikoliću čestita izbor. Pre desetak dana ambasador Rusije je sedeo u Jagodini pored Šešeljeve supruge na svadbi Palminog (Dragoljub Marković) sina koji je u „narodnjačkoj koaliciji". Sve je odavalo sliku da se SRS i DSS približavaju, a prethodne izjave ćemo već zaboraviti. Ambasador Rusije nije došao da čestita Tomi da bi ovaj bio tri dana predsednik Skupštine i SRS je na svoje drugačije planove Ambasadora morala da upozori. On je zvanični predstavnik jedne velike zemlje sa čijim se ugledom ne smemo poigravati, pogotovu ne sada kada tražimo čak i njihov veto u SB UN. Posle tri dana Nikolić podnosi ostavku na mesto predsednika Skupštine naglašavajući da je od Koštunice grubo izigran. Vrlo je diskutabilno ko je koga u ovom slučaju izigrao i zašto? Za izglasavanje ovakve vlade rukovodstvo SRS snosi najveću odgovornost, jer su od početka išli sa nerealnom i potpuno pogrešnom strategijom. Ako nisu nikako želeli koaliciju sa Koštunicom onda su morali da idu na varijantu novih izbora. I ta mogućnost im je bila potpuno ostvarljiva jer je za izbor Vlade ostalo isuviše malo vremena. Samim brojem svojih diskusija, a sve u skladu sa skupštinskim poslovnikom oni su mogli da onemoguće izbor Vlade u predviđenom ustavnom roku i nateraju Tadića da kao predsednik raspusti skupštinu i raspiše ponovne izbore. Ne, oni su odustajući od diskusija direktno pomogli da se ovakva Vlada izglasa samo 30 minuta pre isticanja ustavom obavezujućeg roka, što opet jasno govori da nisu hteli ponovljene izbore. Nameće se jedno krucijalno pitanje? Šta to SRS hoće i zašto su se u celom ovom „dramskom scenariju" ponašali mimo svojih ali i državnih interesa. Koji su to u stvari njihovi interesi i dali se oni zavitlavaju sa svojim biračkim telom. Svima je jasno, pa i njima da ne mogu pobediti sve stranke i osvojiti nadpolovičnu većinu. Neće sa nikim ni u izbornu ni postizbornu u koaliciju. Neće čak ni nove izbore koje su mogli sada da izdejstvuju. Ako SRS ne želi vlast i odgovornost, onda njihovo stranačko delovanje gubi smisao jer stranke postoje radi osvajanja vlasti. Svrha najjače stranke nije da u Skupštini „kevće" dok neki drugi zapadni poltroni donositi kapitalne odluke po Srbiju i srpski narod. Sada je veliko pitanje kako će se po pitanju Kosmeta u ovim novim okolnostima postaviti i Rusija??? Zašto bi Rusija i vetom štitila one koji bezuslovno ispunjavaju sve naloge sa zapada čak i na svoju štetu, uporno hoće u EU, NATO….a sa Rusijom se poigravaju. Pogledajte sadašnji sastav Vlade, pa da li je Radikalima malo da dobiju sve ove resore koje je dobila DS plus još koji resor koji je sad u rukama G17. Da pored toga dobiju i mesto Predsednika Skupštine a možda i mesto Predsednika Republike jer bi tada imali podršku „Narodnjaka" i za predsedničke izbore". Ko bi u takvoj varijanti u stvari vladao Srbijom i da li bi Koštunica bez obzira na sve pomenute mane imao bilo kakav manevarski prostor za bilo kavo iskakanje iz zacrtane politike. Pored svega navedenog nameće se i možda najvažnije pitanje, koliko je ovakvo delovanje SRS patriotski čin i dali se takvim odnosom može braniti Kosovo i spasiti Srbija. Dali su sve ovo samo strateško-taktičke greške Radikala ili iza tih „grešaka" stoji neka krupna lova, značajni ustupci i lične varijante. Zvonimir Trajković Politički analitičar www.trajkovic.co.yu
