Politika http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=29504
Razgovor nedelje: Dobrica Æosiæ Vlast je moæ koja raste upotrebom ta ne sme èovek kad ima vlast: da mu lièni, ideoloki, partijski interes bude iznad opteg, nacionalnog, dravnog Æosiæ:Verujem u smisao sluenja ljudskom dobru i traganju za istinama o ljudima moga doba (Foto D.Jevremoviæ) Vreme vlasti 2 je 16. knjiga porodiène sage o Katiæima i Daèiæima u kojima uz romane Daleko je sunce i Bajka, koji su van pomenutog ciklusa, Dobrica Æosiæ ispisuje ljudske sudbine u 20. veku. To je najobimniji romansijerski ciklus u savremenoj srpskoj knjievnosti i sa najveæim tiraom kod nas. U Vremenu vlasti pripovedali ste o rtvama vlasti, nastavljajuæi sagu o Katiæima. U toj prvoj knjizi rtva Golog otoka je tragièni intelektualac, èovek logorske civilizacije Ivan Katiæ. rtva je i njegova sestra Milena, heroina nekoliko Vaih romana, koja je, oseæajuæi krivicu zbog patnje svog brata Ivana, iako objektivno njena krivica nije postojala, izvrila samoubistvo na dedinom grobu u Prerovu. Romansirate i sebe, razvijajuæi postupak koji ste primenili u Verniku, u èijoj se fabuli javlja pisac. ta je sie druge knjige Vremena vlasti, koju je ovih dana objavila Prosveta? ivotnom sudbinom Duana Katiæa, Titovim likom i glavnim protagonistima druge knjige Vreme vlasti, pored pripovedanja njihovih liènih drama, pokuao sam da naznaèim idejnu, psiholoku i moralnu strukturu titoizma i njegove vlasti. Svom knjievnom junaku, èoveku vlasti, dao sam reè da u svojoj Hronici nae vlasti polemie sa autorovom tezom u pravoj knjizi po kojoj je vlast ustanova nasilja i ogranièenja slobode. Duan Katiæ u razvoju od komandanta partizanskog odreda, ministra, Titovog generalnog sekretara i èlana Predsednitva SFRJ do svog pada, preivljava razne faze socijalistièke vlasti u brionskoj monarhiji, pa od Titovog oboavaoca postaje u dui njegov Brut. Sauèestvujuæi u Titovoj vetini nad vetinama, upotrebi i apsurdu u likvidaciji svojih protivnika, Duan Katiæ i sam postaje rtva apsurda. Da ovde stanem sa riziènim preprièavanjem svog romana. Na fantastièan naèin prepliæete nadrealno sa stvarnim? Pisac danas moe i ima pravo da se u svojim knjievnim postupcima slui i onim nerealnim postupcima i izrazima svoje imaginacije koji nisu koriæeni u ranijoj romansijerskoj praksi. U svetskoj knjievnosti ne postoji dominantna poetika. Duan Katiæ je fikcijska liènost i on se svojom Hronikom nae vlasti suprotstavlja piscu njegovim shvatanjima vlasti, èime se zasniva i uslovno razreava njihov egzistencijalni nesporazum. A to èine i ostali fikcijski likovi. Koliko je sama vlast, a koliko glavni junaci, nosilac prosedea najnovijeg romana? Rekao bih da su ideje pokretaèka energija ovog romana. Vlast je autonomna i institucionalizovana moæ koja raste upotrebom. Glavni junaci romana Vreme vlasti koriste vlast za realizovanje svojih ideja, liènih ciljeva, koristi, strasti, poroka... U ishodu liène upotrebe vlasti raða se sramota ili nesreæa. ta je Vama intimno Duan Katiæ? Duan Katiæ je glavni lik i junak naeg doba. Kao takav on je imaginarna tvorevina. U njemu vidim neka esencijalna svojstva srpskog revolucionara na vlasti. Pripovest o njegovoj sudbini pokriva èitavu drugu polovinu 20. veka i Katiæeva samosaznanja kako smo postali ono to jesmo, osnovni je sadraj druge knjige Vremena vlasti. Kada razmiljate o istorijskim emama, gde vidite nas stvarne i sadanje Srbe? Srbe su geopolitièke i ivotne uslovnosti primoravale da bivstvuju kao istorijski narod. Odavno je Hegel uvideo da su istorijski narodi nesreæni narodi. Srpski narod, po mom razumevanju, ima izrazito tragiènu sudbinu. Da opstane, osvoji slobodu, ostvari drutvenu zajednicu u kojoj moe da napreduje, srpski narod je bivao primoran i na preveravanje, vazalnitvo, egzoduse... Morao je da se bori i za neke ciljeve iznad svojih moæi. Ponekad je to èinio i za zabludne ciljeve. U borbi za velike ciljeve srpski narod je prelazio boansku granicu moæi koja je u antici smatrana hibrisom. Za taj hibris Srbi su surovo kanjavani. U 20. veku, boreæi se za Jugoslaviju i boljevièki socijalizam, Srbi su doiveli teke poraze i pali na rub kolektivne egzistencije. U te dve ideologije, sa nadom, bile su uloene i velike srpske zablude i mane, od kojih je, verovatno, najtea nerazumevanje realnosti sveta i vremena u kojem se borio i bori za napredak i svoja prava. Pri kraju 20. veka srpski narod je upao u ivotnu krizu, koja se u nekim vidovima i danas samo produbljuje. Od Korena do Vremena vlasti u Vaim romanima odvija se sukob oèeva i sinova. Da li je to neko posebno prokletstvo Srba? Nije to samo srpsko svojstvo. Ruska knjievnost je u 19. veku u stvaralatvu Turgenjeva i Dostojevskog, na primer, osobito snano i tragedijski motivisala sukob oèeva i dece, kao sukob starog i novog sveta. To sam i ja u svojim romanima isticao kao ivotnu realnost. Sukob oèeva i sinova, iroko shvaæeno, pre svega je bioloki, pa potom socioloki i ideoloki. I taj sukob pokazuje da se srpsko drutvo razvija u diskontinuitetima i jakim prelomima. Sve dok oèevi i sinovi ne ukinu dramski sukob izmeðu sebe, srpsko drutvo se duhovno, moralno i psiholoki ne moe konstituisati u skladno, zdravo drutvo. Uostalom, savremena civilizacija i neoliberalni kapitalizam u èitavom svetu, antagonizuju stare i mlade, oèeve i sinove. Jer je ritam promena svega to èini ljudsku stvarnost prosto vrtoglav. U tim promenama ta je Vama najznaèajnije? Brzo zastarevanje znanja, onih steèenih u koli, obespokojava i stare i mlade. I jo Va Katiæ kae: Mnogo je lake verovati u èudo vere, no biti hrabar da veri rtvuje ivot. Katiæeva vera je ideoloka religija. Njen eshatoloki cilj je sreæna buduænost. A njen prvi zahtev je spremnost na liènu rtvu. Ta vera zahteva hrabrost i rtvovanje, oni èine osnov njegovog revolucionarnog etosa. Prometejstvo je bila vera Duana Katiæa. A èudo te vere njemu se nije dogodilo, ali on umire verujuæi u smisao svoje vere. Prometejstvo je bilo i Vaa vera? Da. Verovao sam u socijalistièku utopiju i borio se. Onda sam se sukobio sa stvarnoæu, pa je nastupila sumnja ravnopravna sa verom. Odavno me je oplavila neizvesnost. Svet i civilizacija u kojoj ivimo, sve manje mi daju pravo na razumnu nadu u izvesnu buduænost Srbije i èoveèanstva koje se naginje ka kataklizmi. Do koje mere se Duan Katiæ oseæa povlaæenim s obzirom na to da mu u dekor spadaju Tito, Kardelj, Rankoviæ, Koèa, Todoroviæ? Od dekora adekvatniji je pojam mizanscen druge polovine 20. veka u kojem je radio veliki mehanizam istorije drobeæi svojim zupèanicima ljude i ideje. Ako Duana Katiæa smatrate ne samo èovekom vlasti, nego i hronièarem koji transponuje u tekst uslovno fakticitetnu realnost, dakle, ako svojim zapisima stvara imaginarnu, poetsku realnost Duan Katiæ je apsolutno povlaæen i nadmoæan nad stvarnim istorijskim liènostima svoga doba. Ako je stvaralaèki izvrio transpoziciju istorijskih zbivanja i njihovih protagonista, on je kao hronièar nadmoæan nad politièarima. On ih prevodi u ljudsko pamæenje i trajanje. Ta svest da od svake muke moe biti veæa, i od svakog zla moe biti gore i da od onog to se trpi samo neka ne bude gore, jeste ivotna filozofija Srba i saznanje Vaeg junaka? S tim saznanjem Duana Katiæa potpuno sam saglasan. Vie smo trpeli zlo, no to smo se borili protiv zla. To èinimo i danas. Moda je najveæe zlo u nama samima. Ako elimo da opstanemo i napredujemo, moramo najpre da pobedimo sebe. Pred grandioznim problemom preporoda Indije Nehru je govorio Marlou: Da bi Indija napredovala, treba da se bori protiv same sebe. Ta pobeda sebe je prava i najtea pobeda koju Srbi treba da postignu da bi mogli da opstanu i napreduju. Nau vlast nisu sruili njeni protivnici nego njeni korisnici, kae Duan Katiæ. Da li je to taèno? Tito i titoisti su iskrivotvorili socijalistièke ideje usvajanjem koncepta boljevièkog socijalizma, a onda su njegovom revizijom stvorili brionsku monarhiju sa poretkom samoupravljanja koji je postao mimikrija nacionalizma i separatizma a oni su razorili Jugoslaviju. Istorija nam se narugala, jo kae Va junak. Kolika je to prednost? Sudeæi po naoj sudbini, nikakva. Srbima istorija nije uèiteljica. Ona to nije ni Amerikancima. Ni Evropljanima... Ljudi i narodi bivstvuju svagda u novoj neizvesnosti. Piete o Praroditeljskom grehu komunista. U èemu ga vidite? Kominterna je srpskim komunistima usadila greh pripadnosti hegemonistièkoj naciji u versajskoj tvorevini Jugoslavije. Taj greh je praroditeljski greh srpskih komunista. On je bio kancer njihove politike. I moj, dok sam bio sledbenik Tita. Taj greh je podrazumevao posebnu srpsku odgovornost za opstanak Jugoslavije. Ta odgovornost se praktièno manifestovala kao inferiornost pred svim nacionalistima i separatistima od Albanaca do Slovenaca i Hrvata. ta ne sme èovek kad ima vlast? Ono najtee: da mu lièni, ideoloki, partijski interes bude iznad opteg, nacionalnog, dravnog. U ta Vi verujete? Verujem u smisao sluenja ljudskom dobru i traganju za istinama o ljudima moga doba. Kada æe oni koji su nama naneli zlo, koji su se zaista nama zamerili, priznati svoju krivicu, i da li æemo ikada mi dobiti satisfakciju? Svagda, a naroèito danas, moramo biti svesni zla koja smo poèinili drugima. Ta svest je osnova duhovnog zdravlja svakog drutva. Srbi imaju neprijatelje od kojih u doglednom vremenu ne treba oèekivati nikakvu satisfakciju za zla koja su nam poèinili i nepravde koje nam nanose. Jer oni imaju interes da ne potuju istinu i pravdu, i da ne mrze zlo i nepravdu. Citiraæu velikog pisca Stevana Sremca: Kad Srbin hoæe da bude objektivan, on prihvata stanovite svog neprijatelja. Tako postupaju neki nai savremenici koji se smatraju intelektualnom i politièkom elitom. A ja neskromno verujem da nam nedostaje i dostojanstvo da bismo opstali kao ozbiljan narod. Da li je Jugoslavija bila hipnotisana Titom? Veæina Jugoslovena jeste bila hipnotisana Titovom liènoæu. Zato to se borio protiv faizma i zato to je razgoreo nadu u bolju buduænost siromanog i namuèenog naroda. On je kao voð i politièar imao izraenu harizmatsku moæ. Harizmatska moæ u istoriji koriæena je i za dobre i za zle ciljeve. U 20. veku bilo je nekoliko tirana i politièara koji su uspevali da hipnotiu mase, potèine ih svojoj volji, ugase im kritièku svest. U takve politièare ubrajam i Tita. Da li ste se sa istinom o Titu u romanu Vi lièno svetili Titu? Nikad i nikome se nisam osvetio i kada sam imao pravo na adekvatan odgovor. Pisac ne sme da lae i mrzi. To nije samo moralna pretpostavka njegove uloge u drutvu. To je ontoloka osnova njegovog dara. Piuæi o Titu ja sam se savesno muèio za istinu o tom èoveku. Dvadeset i pet godina mene je proganjao, klevetao, zabranjivao knjige, lièni ivot mi kontrolisao Titov reim, njegova partija i policija. Jo 1968. u mojoj radnoj sobi pronaao sam prisluni ureðaj zbog èega sam i dravu uzaludno tuio. Ali ja sebe ne smatram Titovom rtvom i rtvom njegovog reima. Ja sam bio slobodan i nezavisan pisac i opredelio sam se za ideoloku, politièku borbu protiv brionske monarhije. Pozicija neposlunika, opozicionara bistrila mi je pogled na stvarnost, èak sam u nekoj samosvesti bio i sreæan pisac. Ako o Titu i vlasti moga doba nisam spoznao i izrekao sve bitne istine, uzrok moe biti samo u dometima moje knjievne moæl Sent using cyberus.ca WebMail - http://www.cyberus.ca/
