Na cijoj ste vi strani, g. Anticu?

A propo, g. Montgomeri misli da je otkrio Ameriku. Medjutim zaboravi je da 
naglasi da posle pada berlinskog zida, Jugoslavija kao takva kakva je bila 
nikom nije trebala na zapadu i zato se urusila uz pomoc naprasno nabujalog 
nacionalizma. Ante Markovic je pokusao da vadi vruce krompire ali nije uspeo.

Boba Vankufer


----- Original Message ----
From: ANTIC.org-SNN <[EMAIL PROTECTED]>
To: [EMAIL PROTECTED]; [EMAIL PROTECTED]; SIM <[EMAIL PROTECTED]>; Sorabia 
<[email protected]>; Srpska Informativna Mreza <[EMAIL PROTECTED]>
Cc: [EMAIL PROTECTED]; [EMAIL PROTECTED]; [EMAIL PROTECTED]
Sent: Wednesday, June 6, 2007 8:15:33 PM
Subject: [SRPSKI_NOMADI] Jugoslavija nije bila veštaèka tvorevina

Povodom kolumne Vilijema Montgomerija "Titovo nesreæno nasleðe" (Danas, 26-27. 
maja)

Jugoslavija nije bila veštaèka tvorevina

Marko Perkoviæ

Poštovani gospodine Montgomeri,

Fenomenu "Tito", koji se i dalje izuèava širom svijeta, ni Vi niste mogli 
odoljeti. Kljuè za razumijevanje Vašeg nezadovoljstva Titovim likom i djelom 
treba poèeti tražiti u Vašoj reèenici: "Tito je više od tri decenije upravljao 
svojim unutrašnjim poslovima bez ikakvog spoljnog nadzora." Navikli na 
drugaèije odnose sa ovdašnjim vladarima poslije Tita, nehotièno Titu i državi 
koju je vodio spoèitavate ono što su Vaši nekadašnji šefovi poštovali, a 
današnji ne praštaju - nezavisnost u voðenju države i naroda.
Neprimjereno je nazivati jednu državu vještaèkom, ako je ona nastala kao 
tekovina slavnog NOR-a i kao izraz težnji južnoslovenskih naroda za 
ujedinjenjem još od Njegoša, Štrosmajera, Radièeviæa, Mažuraniæa, Prešerna...Ta 
"vještaèka tvorevina" bila Vam je pouzdan saveznik u II svjetskom ratu, jedan 
od osnivaèa UN-a i svih drugih meðunarodnih institucija, faktor stabilnosti u 
èitavom svijetu èiju je miroljubivu politiku slijedilo preko 2,5 milijardi 
ljudi sa svih kontinenata.
I sami nemoæno zastajete pred objašnjenjem èinjenice koja najbolje demantuje 
Vaše konstrukcije: "I danas iznenaðuje koliko se mnogo ljudi širom bivše 
Jugoslavije sjeæa onih dana kao zlatne ere." To iznenaðuje samo one neupuæene 
ili pak zlurade. S obzirom na funkciju koju ste godinama obavljali i Vašu 
profesionalnu obavezu obavještenosti, teško da se Vaši kvazineutralni stavovi 
mogu pravdati naivnošæu ili neupuæenošæu. Prije æe biti da je rijeè o pokušaju 
umirivanja savjesti i skidanja odgovornosti sa sebe i administracije èije ste 
interese zastupali, za sopstveni doprinos krvavoj demontaži naše zemlje. 
Nestanak Jugoslavije nije plod istorijske nužnosti ili ekonomske neminovnosti, 
veæ naprotiv - zlih namjera zbog kojih je u nekom od svjetskih centara moæi 
osuðena na propast. Jugoslavija je tako postala država sa unutrašnjim 
sagorijevanjem, ali je pogonsko gorivo dobijala izvana, što je rezultiralo 
proširenjem raznih interesnih sfera na našu zemlju koju ste u vrijeme SFRJ
 mogli posmatrati samo iz satelita.
Predsjednik Tito je prvi predsjednik neke zemlje kome je neki amerièki 
predsjednik ukazao èast da ga doèeka na aerodromu. O tome senator Robert Kenedi 
kaže: "Predsjednik Džon Kenedi je visoko cijenio predsjenika Tita i bio duboko 
privržen razvijanju prijateljstva izmeðu SAD i Jugoslavije. Predsjednik Kenedi 
je imao veliko divljenje za sve ono što je predsjenik Tito uèinio za 
Jugoslaviju. Mada dvije zemlje imaju razlièite poglede i politiku, predsjednik 
Kenedi je priznavao da je jugoslovenski narod, pod rukovodstvom Tita, postigao 
veoma mnogo."
Rièardu Niksonu, predsjedniku SAD-a sa poèetka Vaše karijere, naviru sjeæanja: 
"Moja sjeæanja me vode natrag, kada su u drugim prilikama u ovoj sali Bijele 
kuæe veliki svjetski lideri sjedali u stolici na kojoj je on sada: Vinston 
Èerèil, Šarl de Gol, Adenauer, Nehru. Razmišljam o tim i drugim liderima i 
razmišljam, takoðe, o jugoslovenskom predsjedniku Titu, našem veèerašnjem 
uvaženom gostu. Ljudi koje sam spomenuo bili su na èelu veæih zemalja od 
Jugoslavije, i u pogledu teritorije, i po broju stanovnika, ali smatram da mogu 
bez bojazni da budem opovrgnut, reæi da nijedan svjetski lider kome su u ovoj 
sali odate poèasti nije lièno sreo i poznavao, u svom svojstvu kao šef države 
ili vlade, više svjetskih lidera od jugoslovenskog predsjednika Tita. To znaèi 
da onaj ko je toliko sretan da ima priliku da sa njim razgovara, razgovara sa 
nekim ko je toliko dobro, ako ne i bolje, informisan od bilo kojeg svjetskog 
lidera u cijelom svijetu. To nam nešto govori i o èovjeku i o
 njegovoj zemlji."
Generalna skupština UN je prvi i jedini put vanredno zasijedala povodom smrti 
jednog predsjednika upravo kada je umro predsjednik Tito. Vaš tadašnji 
predsjednik Džimi Karter u nemoguænosti da lièno prisustvuje Titovoj sahrani 
delegirao je svoju majku Lilijen, a on uputio telegram sauèešæa u kome navodi: 
"Duboko sam ožalošæen viješæu o smrti predsjednika Tita. Smræu Josipa Broza 
Tita, izgubili smo poslednjeg velikog lidera Drugog svjetskog rata i jednog od 
najhrabrijih državnika posljeratnog perioda, koji je svijetu donio mnogo 
novoga. Predsjednik Tito predvodio je uspješnu borbu za nezavisnost i jedinstvo 
Jugoslavije. Svojim odluènim zalaganjem za pravo svih nacija na nezavisnost, 
jednakost i nemiješanje spolja, postao je primjer i inspiracija svijetu. Kao 
jedan od prvih neimara nesvrstanog pokreta, takoðe je dao doprinos zaštiti i 
odbrani interesa svijeta u razvoju..."
Patriotizam sopstvenih državljana koje SAD ponosno i buèno promovišu, kod 
drugih postaje problematièna vrijednost. "Problem je", kako kažete, "u tome što 
su mnogi Jugosloveni zaista vjerovali u sopstveni sistem". Po Vama, nije 
trebalo da vjeruju u stvarnost u kojoj su živjeli i sami je kreirali, veæ u 
neèiji tuði marketing. Tako ste se na kraju demaskirali kao još jedan od 
prodavaca "amerièkog sna" na ovim prostorima, sna koji je za mnoge u svijetu 
postao noæna mora.
Lako je biti poslije boja general. Sve i da ste oduvijek ovako mislili, te da 
Vaš tekst nije plod Vaše naknadne pameti, Vi ste se kao diplomata od karijere 
kretali u okvirima zvaniène politike, znajuæi da je neuputno praviti se boljim 
poznavaocem prilika od svojih predsjednika. Uostalom, nisu sve demokratije 
iste. Sjetih se anegdote koju ste Vi lièno isprièali:
- Koja je najdemokratskija zemlja na svijetu?
- Amerika?
- Zašto?
- Zato što u njoj nema amerièke ambasade!
Lijep je pogled iz Cavtata. Ali mudri Iguman Stefan reèe: "Ko na brdu ak’ i 
malo stoji, više vidi no onaj pod brdom." Autor je generalni konzul SFRJ u Tivtu

============ ========= ========= ========= ========= ========= ========= 
========= ===

Titovo nesreæno nasleðe

Vilijem Montgomeri

Izuzetnim tajmingom, hrabrošæu i veštinom, Josip Broz Tito stvorio je jedan 
veštaèki svet u jednoj veštaèkoj zemlji zvanoj Jugoslavija. Njegov smeli raskid 
s Moskvom 1948. omoguæio mu je da izmeðu dve supersile ureže specijalnu nišu za 
sebe i svoju zemlju. Duže od tri decenije mogao je da igra za ili protiv jedne 
ili druge, dobijajuæi pomoæ i podršku obe i upravljajuæi svojim unutrašnjim 
poslovima bez ikakvog spoljnog nadzora.
Jedan rezultat toga bio je da je u poreðenju s ostatkom Centralne i Istoène 
Evrope iza "gvozdene zavese" Jugoslavija izgledala kao raj. Doslovno svako je 
mogao slobodno da putuje bilo kuda širom sveta; svako je imao radno mesto koje 
nije zahtevalo mnogo truda; a plate su bile dovoljne da omoguæe sve veæu 
kolièinu potrošaèkih dobara (opet u poreðenju sa zemljama Varšavskog pakta). I 
danas iznenaðuje koliko se mnogo ljudi širom bivše Jugoslavije seæa ovih dana 
kao "zlatne ere". Takoðe je zanimljivo da su Jugosloveni radije gledali na 
Istok i razmišljali koliko je njima bolje nego što su gledali na Zapad i videli 
koliko zaostaju.
Ekonomski sistem koji je Tito uspostavio odražavao je njegovu komunistièku 
ideologiju. On je imao ozbiljne mane, što æe biti kasnije opisano, ali je u to 
odreðeno vreme i u tom prostoru funkcionisao prilièno dobro. To je bilo moguæe 
zahvaljujuæi gastarbajterima koji su slali novac iz Zapadne Evrope; prihodu od 
turizma; zaradama graðevinskih kompanija koje su radile u zemljama treæeg 
sveta; finansijskim kreditima Zapada; zatvorenom unutrašnjem tržištu; i obimnim 
barter trgovinskim aranžmanima sa Sovjetskim Savezom koji su Jugoslaviji 
omoguæavali da prodaje drugorazredne proizvode za naftu i druge resurse.
Ovaj sistem nije mogao da preživi transformaciju koja se dogodila u ostatku 
sveta nakon pada Sovjetskog Saveza, kraj specijalnog statusa Jugoslavije i, ono 
što je veoma važno, sopstvene ozbiljne nedostatke. Neki nedostaci bili su 
slièni iskustvima u drugim komunistièkim zemljama. Preduzeæa su imala daleko 
više zaposlenih nego što je potrebno kako bi se održala "puna zaposlenost" u 
zemlji. Èesto su bila podizana na potpuno nelogiènim, ekonomski neisplativim 
lokacijama da bi se zadovoljili politièki ciljevi - da u svakoj republici 
postoji èelièana ili da se osigura da izvesni regioni imaju dovoljno moguænosti 
za zapošljavanje. Država je nacionalizovala i konfiskovala ogromnu imovinu. 
Narod su redovno uèili da je "kapitalizam" zlo i da su "vlasnici" koji 
zapošljavaju ljude u stvari živeli na raèun rada drugih. Osim u veoma 
ogranièenim i propisanim sluèajevima (porodièno voðeni pansioni ili restorani, 
na primer), privatno preduzetništvo bilo je zabranjeno. Bile su zabranjene i
 strane investicije.
Tito je, meðutim, u komunistièki prilaz uneo svoj jedinstveni dodatak kroz 
razvoj koncepta "samoupravljanja" . U idealnom smislu, to je znaèilo da su 
radnici preduzeæa bili njegovi "vlasnici" i odluèivali o svemu u vezi s 
rukovoðenjem i rasporeðivanjem resursa. Oni su kolektivno birali sopstveni 
menadžment, koji je za uzvrat njima polagao raèune.
Problem je u tome što su, za razliku od zemalja Varšavskog pakta, koje su imale 
mnogo gore ekonomske uslove, mnogi Jugosloveni zaista verovali u sopstveni 
sistem. Radnici i dan-danas veruju da imaju više prava i privilegija u svojim 
kompanijama nego njihovi parnjaci u drugim zemljama. Oni nisu shvatili ni 
procenili èinjenicu da je jugoslovenska ekonomija bila "kuæa od karata" osuðena 
na propast i da su svi postignuti uspesi bili posledica jedinstvenog položaja 
Jugoslavije u jedinstvenom vremenu. Verovanje u ovaj defektni, netržišni sistem 
sa svim njegovim socijalistièkim aspektima, uz izazove demontaže infrastrukture 
i drugih delova sistema, upravo jeste ono što predstavlja Titovo nesreæno 
nasleðe ostavljeno zemljama bivše Jugoslavije.
Sve vlade u svim zemljama bivše Jugoslavije moraju da vode dnevnu bitku s ovim 
nasleðem. I dan-danas u preduzeæima širom regiona ima previše zaposlenih i 
svaki pokušaj da se smanji njihov broj i dalje predstavlja politièko 
samoubistvo. Rukovodstva društvenih ili državnih preduzeæa plaše se da æe 
izgubiti vlast i privilegije i stoga namerno blokiraju pokušaje da se ta 
preduzeæa privatizuju. U tome èesto imaju podršku radnika, èak i ako kompanija 
stalno gubi novac i nije sposobna da plaæa svoje zaposlene. Kompanije koje bi u 
normalnim prilikama odavno bankrotirale i bile zatvorene ostaju na površini 
zahvaljujuæi vladinim subvencijama i neplaæanju dugova. Strane kompanije koje 
uspeju da kupe privatizovane firme gotovo uvek se suoèavaju sa znaèajnim 
radnièkim nemirima i opstrukcijom, zasnovanim velikim delom na vrednosnom 
sistemu usaðenom tokom Titove ere. Uporne sumnje ili predrasude protiv 
privatnog sektora znaèe da su, umesto suštinske podrške i ohrabrenja, male 
firme u ovom
 regionu daleko više izložene èestim posetama "finansijske policije".
Doslovce svaka vlada u regionu odbila je da se potpuno odrekne velike kolièine 
zemljišta, zgrada i drugih poseda što ih je tokom Titovih godina akumulirala 
država. Ovo odražava ne samo trajnu privrženost fudamentalnim vrednostima 
socijalizma koje je postavio Tito veæ i praktiènu realnost da kontrola ove 
imovine otvara vrata moguænostima za privilegije, politièku korist i znatnu 
korupciju.
Kontrola snabdevanja elektriènom energijom koju, na primer, ima vlada Republike 
Srpske, omoguæila je gramzivim zvaniènicima da velike kolièine struje prodaju 
na meðunarodnom tržištu po nižim cenama, uz navodno odgovarajuæe protivusluge. 
Koliko je stanova koji pripadaju gradskim vlastima u zemljama u regionu dato 
besplatno ili budzašto za politièke usluge ili plaæanje ispod stola? Koliko je 
državnih firmi dato politièkim ljubimcima ili tajkunima za daleko manje novca 
od njihove tržišne vrednosti? Koliko vladinih zvaniènika besplatno letuje u 
"gostinskim kuæama" što ih poseduju i održavaju vlade? Koliko je državne zemlje 
dato ljudima s uticajem i novcem, dok obièni ljudi èak nemaju priliku da znaju 
da je ta zemlja na raspolaganju?
Upravo zbog svih ovih pomenutih razloga, zemlje ovog regiona nalaze se gotovo 
na samom dnu evropskih zemalja na "Indeksu ekonomskih sloboda" Fondacije 
Heritidž za 2007. Hrvatska se nalazi na 109. mestu u svetu; Bosna na 115, a 
Srbija èak nije ni rangirana. Sveobuhvatni godišnji izveštaji svake vlade o 
imovini, akcijama i svemu što poseduju i iznos prihoda koje od toga ostvaruju 
otkrili bi mnogo toga. Ni za šta od ovog nikom se ne polažu raèuni. Svaka 
privatna firma koja investira u neki projekt mora taèno da pokaže šta je sve 
potrošila tokom godine i koliko je zaradila. Zemlje u ovom regionu ne moraju da 
prave takve izveštaje i ne postoji javni uvid u njihovo delovanje. Jedini 
razlog da takav naopaki sistem može opstati jeste to što javnost o njemu ne zna 
dovoljno, a oni koji znaju su još pod uticajem Titovog nasleða. Više od bilo 
èega drugog, ovo nasleðe odlaže ekonomski rast regiona, a time i njegovu 
politièku stabilnost.

http://www.danas. co.yu/





       
____________________________________________________________________________________
Boardwalk for $500? In 2007? Ha! Play Monopoly Here and Now (it's updated for 
today's economy) at Yahoo! Games.
http://get.games.yahoo.com/proddesc?gamekey=monopolyherenow  

[Non-text portions of this message have been removed]



===============
Group Moderator: [EMAIL PROTECTED] 
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net 
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
 
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/

<*> Your email settings:
    Individual Email | Traditional

<*> To change settings online go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/join
    (Yahoo! ID required)

<*> To change settings via email:
    mailto:[EMAIL PROTECTED] 
    mailto:[EMAIL PROTECTED]

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [EMAIL PROTECTED]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/
 

Одговори путем е-поште