Bez srpskih investicija u Hrvatskoj 
Sreda, 22. avgust 2007. 14:45 

Izjava kandidata Socijaldemokratske partije za hrvatskog premijera, Ljube 
Jurčića, da srpski kapital nije poželjan jer su "rane još sveže" izgleda da je 
blizu istine i većinskog, mada prećutnog, raspoloženja u Hrvatskoj, iako su 
Jurčićevu izjavu požurili da odbace i službeni Zagreb i njegova stranka. 

Investicija iz Srbije u Hrvatsku, naime, praktično nema, mada je poslednjih 
godina bilo više pokušaja srpskih privrednika da investiraju u toj zemlji, a 
hrvatski privrednici, ekonomisti, rukovodoci Privredne komore i političari 
"uredno" izjavljuju da je srpski kapital dobrodošao, kao i svaki drugi.

Poslednji obradjeni podaci Hrvatske gospodarske (privredne) komore u toj 
oblasti odnose se još na 2005. godinu, kada se investicije iz Srbije beleže u 
ukupnom iznosu od beznačajnih 0,13 miliona evra.

S druge strane, zbog ulaganja hrvatskih preduzeća od preko 365 miliona evra, 
Srbija je lane dospela na drugo mesto hrvatskih investicija, iza Švajcarske sa 
703 miliona, dok je Bosna i Hercegovina sa 357 miliona evra potisnuta na treće 
mesto.

Uz "Agrokor" kao najvećeg ulagača, koji je kupio niz prehrambenih preduzeća kao 
što su "Frikom", "Dijamant" i dve trgovačke kuće, "Dukat" je postao vlasnik 
fabrike mlečnih proizvoda "Somboled", Vindija proizvodjača stočne hrane Unip iz 
Valjeva i Zadružne mlekare iz Lajkovca. 

Gradjevinski koncern Nexe kupio je proizvodnju cementa i kreča Jelen Do, 
industriju gradjevinske keramike Polet iz Novog Bečeja i ciglanu Toza Marković.

Zagrebačka Školska knjiga kupila je beogradski BIGZ, dok je Pan kupio 
beogradsku Fabriku hartije. Pastor grupa je kupila beogradski Gasop i 
Vatrosprem, a u tekstilu M-profil kupio je Inteks iz Mladenovaca. 

Medjutim, privrednici iz Srbije, i pored mnogih nastojanja, nisu uspeli da 
ulože svoj kapital, a razlozi za to su očito pre svega političke prirode, 
budući da zakonska regulativa preduzeća iz Srbije stavlja u ravnopravan položaj 
sa interesentima iz drugih država.

Pre nekoliko godina porodica Karić izrazila je interes za gradnju 
poslovno-stambene zgrade u centru Zagreba, ali bez uspeha, pogotovo što je u 
medjuvremenu došlo do kraha njihovog poslovnog carstva.

Željko Mitrović, vlasnika TV Pinka, pokušao je da preuzme Kroaciju Rekords 
(bivši Jugoton) i dao ponudu od 30 miliona evra za Novu TV, ali takodje - bez 
pozitivnog ishoda.

Biznismenu i vlasniku Delta Holdinga Miroslavu Miškoviću ni moćni vlasnik 
Agrokora Ivica Todorić, s kojim je pokrenuo poslovnu saradnju, nije mogao da 
pomogne kod kupovine jedne od mesnih industrija. 

Ipak, Delta bi se naredne godine mogla naći u Hrvatskoj, jer Delta Sport kao 
deo Holdinga može da otvara kafeterije poznatog britanskog brenda Kosta Kofi 
(Costa Coffee) zbog franšize koju ima za područje bivše Jugoslavije i Albaniju. 
Tako bi u pet godina u Hrvatskoj Mišković mogao investirati četiri miliona evra 
i zaposliti oko 200 ljudi.

Ulazak srpskog kapitala u Hrvatsku posebno je bio u centru pažnje nedavno, 
povodom afere oko kupovine Mliječne industrije Karlovac.

U tom slučaju prihvaćena je ponuda hrvatskog preduzeća koje se bavi prometom 
kože i ima samo dvoje zaposlenih sa 5.000 evra godišnjeg prometa. Zbog navodnog 
učešća srpskog kapitala, zanemarena je ponuda jedne holandske firme iza koje 
stoji britanski fond "težak" milijardu evra, koji je već investirao 400 miliona 
dolara u prehrambenu industriju u zemljama regiona.

U sve su se umešali i političari, pre svega pomenuti Jurčić, koji je izjavio da 
- ako SDP dobije izbore i mogućnost da sastavi vladu - ne bi prodao preduzeća u 
Slavoniji srpskim biznismenima, jer su rane još sveže i ne treba stvarati 
nelagodu hrvatskim gradjanima.

Reagovanja su bila brojna. Aktuelni hrvatski premijer Ivo Sanader za Jurčićevu 
izjavu je rekao je da je za anale političke gluposti i da predstavlja "potpuno 
glavinjanje SDP-a", uz ocenu da takva izjava ne koristi hrvatskim kompanijama 
koje su akvizirale u Srbiji i jugoistočnoj Evropi.

Morao se oglasiti i šef SDP Zoran Milanović koji je, braneći Jurčića, rekao da 
je izjava istrgnuta iz konteksta i da ne odražava ni njegove, ni stavove SDP.

SDP je uvek bio i jeste otvoren za dijalog, toleranciju i poslovnu saradnju i 
sa Srbijom, rekao je Milanović, dodavši da u kapitalu nema nacionalnosti. 

On je rekao i da ako hrvatska preduzeća ulažu i razvijaju se u Srbiji, onda to 
i Hrvatska mora jemčiti i to ne samo srpskom, nego i svakom drugom kapitalu i 
svakoj preduzetničkoj inicijativi. 

Mladen Vedriš, šef Katedre za ekonomsku politiku na Pravnom fakultetu u 
Zagrebu, ističe da ne bi bilo trezveno ne prodati nešto u istočnoj Slavoniji 
srpskom preduzeću, ali da prvo treba videti poreklo kapitala koji stoji iza 
nosioca ponude i kriterijume po kojima nije bitna samo jedna uplata, već i 
način na koji će nosilac ponude voditi preduzeće.

U priči o sve većem ulasku hrvatskog kapitala u Srbiju i nemogućnosti da srpski 
privrednici ulože svoja sredstva kod zapadnog suseda, svakako treba ukazati i 
na značajan uvozno-izvozni debalans izmedju dve zemlje.

Prema podacima Hrvatske gospodarske (privredne) komore, lane je u Srbiju 
izvezeno razne robe u vrednosti od 516,8 miliona dolara, dok je Hrvatska iz 
Srbije uvezla roba za 227,3 miliona dolara.

(Tanjug)



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште