I Maršalat je - Srbija!
Slobodan Aligrudić: Nije to baš previše interesantno Ivica Dačić: O tome nije bilo govora na vladi, reč je o pokazivanju dobre volje uoči pregovora o Kosmetu Nada Kolundžija: Zanima me da li je država napravila dobar posao i da li je sve bilo transparentno uuu Aleksandar Vučić: Delo okupacione poniznosti 1. Da li je Srbija „smela“ da prodastranoj državi jedan takav vojnobezbednosni i istorijski objekat? 2. Treba li naša zemlja da traži reviziju potpisanog ugovora sa Amerikancima o prodaji Maršalata? Miloš Aligrudić, šef poslaničke grupe DSS-a u Skupštini Srbije: - Nisam baš najbolje upoznat sa tom prodajom zemljišta i Maršalata Amerikancima, ali lično mislim da je prilikom sklapanja ugovora vođeno računa o svim aspektima tog posla. Pitanje bezbednosti, kao i istorijske komponente, je krajnje relativna stvar. Sećate li se kampanje radikala i Šešelja da sve te objekte treba prodati i da se tim sredstvima popuni budžet? Ali, budžet je na pravi način popunjen recimo samo prodajom „Mobtela“! Nije to baš previše interesantno. Zar vam to ne liči kao kad bi Francuzi prodali svoj Versaj, što nam je i naveo jedan od ranijih sagovornika na ovu temu? - Ne znam da li je to baš tako u građevinskom i simboličkom smislu isto. Mislim da ne treba da prodamo, recimo, Kalemegdan, zgradu „Albanije“ ili recimo Narodni muzej... Postoje različita mišljenja, ovo nije stav DSS-a, nego moj lični stav i sigurno na to pitanje nećete dobiti zajednički stav. Ivica Dačić, lider SPS-a: KOMISIJA, PA PRODAJA Dubravka Filipovski, portparol Nove Srbije: Trebalo je formirati Komisiju, koja bi iz različitih uglova procenila značaj objekta, pa tek onda doneti definitivnu odluku da li je zgrada Maršalata za prodaju ili ne? Mi jesmo za tržišnu privredu u kojoj će zdrava ekonomska politika da uveća bogatstvo zemlje, ali jedini izuzetak trebalo bi da budu ona kulturna dobra koja imaju status nacionalnih simbola, kao što je palata Kvirinale u Rimu ili Ke d’ Orsej u Parizu. 1.Neću da govorim o bezbednosnim aspektima ove štetne prodaje Maršalata i vojnog kompleksa na Topčideru, kada je u ovoj zemlji sve dozvoljeno i više nema nikakvih tajni čim u najvišim organima bezbednosti zemlje sede savetnici iz inostranstva! S drugog aspekta, onog istorijskog, neshvatljivo je šta smo prodali stranoj zemlji. Taj objekat je ranije obezbeđivao kraljevsku porodicu, zatim je bio predsednički vojni kabinet. Na tom prostoru je bila i komanda najelitnije Gardijske brigade... Učinjena je velika greška što se na taj način izašlo u susret vladi SAD! To i nije bilo na vladi, već je bio pokušaj pokazivanja dobre volje uoči pregovora o Kosmetu, ali ni to nije urodilo plodom. 2. Raskinuo bih taj ugovor i tražio neko novo rešenje za gradnju njihove ambasade, ali nikako ne na tom mestu i prostoru na Topčideru. Što se mene lično tiče, da su im dali palatu - ‘’Albanija’’, to bi za mene imalo mnogo veći simbolički značaj nego Maršalat, koji su baš oni bombardovali i delimično uništili... Aleksandar Vučić, generalni sekretar SRS-a: 1. Naravno da sam protiv te prodaje... Nisam protiv zbog cene, već zbog strateških interesa i načina na koji je učinjeno! Sve je urađeno u velikoj žurbi. Očigledno da je u pitanju okupaciona poniznost u najvećem broju slučajeva, počev od Parivodića, pa nadalje, a sve pod ingerencijama njihovih mecena, predsednika vlade i Republike, kako bi sve krajnje podanički završili. Nažalost, i u našoj zemlji prisutan je sindrom kmetske duše, ponizno umiljavanje svojim gazdama. To je veoma loše za našu zemlju i narod. 2. Pitanje revizije ugovora je veoma složeno u ovom trenutku. Treba videti da li su povređeni bitni elementi ugovora, kao što je recimo cena ili neka druga stavka potpisanog i tek onda se može ugovor rušiti. Nada Kolundžija, šef poslaničke grupe DS-a u Skupštini Srbije: 1. Što se mene lično tiče, postoje dva aspekta cele priče, a to su: prvo istorija kulturnog nasleđa i naš odnos prema tome. I drugo, a to je privatizacija, odnosno da li je njome ostvaren državni interes u najvećoj mogućoj meri. Da li je kompletan posao korektno i pošteno obavljen!? Imam poseban odnos prema istorijsko kulturnom nasleđu, a on se ogleda (kroz lični stav), da, sve što se može sačuvati treba i sačuvati. Naravno, u konkretnom slučaju prodaje Maršalata, posebno me zanima, da li je država napravila dobar posao i da li je sve bilo transparentno? Odnosno, da li je posao čist? Jer, imam utisak, da u pojedinim trenucima pokazujemo bahatost prema nasleđu, što ne bismo smeli da činimo. Autor: Agencija <http://www.glas-javnosti.co.yu/autor/30> SINA http://www.glas-javnosti.co.yu/ [Non-text portions of this message have been removed]
