Parivodić: Maršalat prodala Vlada Srbije „Samo sam potpisao ugovor, nisu umeli sami to da urade, pa sam ja završio posao“, kaže za Glas bivši ministar. „Nisam znao da je to zemljište od izuzetnog državnog interesa“. Da li je cenu odredila vlada 2005. godine?
Vlada Srbije je u leto 2005. godine donela odluku o prodaji 4,2 hektara na Topčideru (Maršalat i vojni kompleks - Komandni punkt za Balkan) stranoj državi a da izgleda i nije znala da je čitav taj dedinjski kompleks 1987. godine proglašen za prostornu celinu od izuzetnog značaja za Srbiju! Takvu nakaradnu odluku izvršne vlasti brže bolje je sproveo Milan Parivodić - ondašnji ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom. U ime američke države, ugovor o kupovini dela Topčidera za gradnju svoje ambasade i drugih pratećih objekata potpisao je tadašnji ambasador Majkl Polt, inače prijatelj kolege potpisnika sa srpske strane... Ovo nam je u razgovoru potvrdio bivši ministar Milan Parivodić. - Nisam znao da je to zemljište od izuzetnog državnog značaja i za tu raniju državnu odluku! Samo sam od vlade, čiji sam bio član, dobio neku vrstu zadatka jer je ta ista vlada donela odluku da se taj posao završi. Nisu umeli da to sami urade i ja sam to završio... Ali, zar niko nije mogao da proveri i sazna da je za čitav taj kompleks stavljena neka vrsta državnog moratorijuma... - Ne bih ulazio u analize tadašnje odluke vlade. Ta odluka se nalazi u Direkciji za imovinu i sigurno ona sadrži razloge zašto je to tako urađeno. Zar ipak nije čudno da se baš taj prostor prodaje stranoj zemlji za gradnju ambasade? - To je odluka vlade i za mene tu nema ništa čudno i posebno... Reč je o najjačoj zemlji na svetu i smatram da je bilo potrebno da prema njima budemo ljubazni i razboriti. Pitam ja vas sada na koji pametniji način da se iskoristi taj prostor. Zar da ostane prazan, pust... Ako većina naših sagovornika, akademika, istoričara, pa i političara smatra da je taj kompleks deo jedne kulturno-istorijske epohe i kao takav treba da ostane to što jeste i što je bio, onda je sasvim jasna i njegova buduća namena! - Slušajte, nisam se upuštao u tu genezu, niti sam imao vremena za to jer sam smatrao da je ta odluka vlade celishodna i nisam je dovodio u pitanje. Je l’ vi smatrate da to nije bila celishodna odluka, da je to trebalo da se vrati nekom prvobitnom vlasniku pa da onda on to proda Rusima, Amerikancima ili nekom novom Kariću? Znate li vi da je Srbija poluprazna zemlja, da je i Beograd malo razvijen. Ne vidim da će novi vlasnik na bilo koji način ugroziti komšije iz dinastije Karađorđevića... Pre vidim neki žal za komunističkom epohom, ali to nije od značaja za državu!? Država nema sentimentalnih interesa, a to je pravi odnos.... Ako nije vođeno računa o celinama od izuzetnog značaja za državu i narod, zašto je imanje prodato ispod svake cene, skoro da je poklonjeno? - Nisam agent nekretnina da bih znao cenu placeva u Beogradu! Doneta je odluka i ja sam samo baratao sa zadatim vrednostima. Koliko je meni poznato, deo te iste odluke da se proda plac na Topčideru je i cena! Sve je to bilo završeno u leto 2005. godine. Trebalo je okončati taj posao, jer, znate, ponekad su koordinacije između grada, republike, vojske, Direkcije za imovinu duge i njihova dopisivanja traju mesecima. Trebalo je sve njih staviti u jednu sobu i rešiti neke bitne stvari. U ovom slučaju, sve je okončano posle vladine odluke. Da li bar znate od koga je potekla inicijativa da se baš Maršalat i vojni kompleks na Topčideru „prodaju“ Amerikancima? - Ne znam. Nisam učestvovao u tim pregovorima. Ja sam samo to završio jer sam našao pravni osnov da mi možemo prodati zemlju stranoj državi isključivo za gradnju diplomatsko-konzularnog predstavništva. Šta će biti u slučaju da se ta ista parcela mora vratiti prvim vlasnicima po slovu Zakona o restituciji? - Nije to neki problem. Sve to može da se reši. Da se vrati ono što je nekada oduzeto, ali kroz pravičnu nadoknadu... Utisak je da je Milan Parivodić, bivši srpski ministar za ekonomske odnose sa inostranstvom, apsolutno siguran da je deo Topčidera trebalo prodati Amerikancima, ali nije siguran u zakonski osnov cele te priče i zbog toga se vešto pokriva odlukom vlade Srbije... A srpskoj javnosti i vlada i Parivodić ostaju dužni odgovore na najmanje dva pitanja: Zašto su Ameri uporno tražili i na kraju dobili zdanje Maršalata i Komandnog punkta za Balkan?! Zašto je baš Parivodić potpisao ugovor koji nikada nije stavljen na uvid javnosti i koji se „krije“ u Direkciji za imovinu? Autor: http://www.glas-javnosti.co.yu/ [Non-text portions of this message have been removed]
