VREME 798 <http://www.vreme.com/cms/view.php?id=450312> / POLITIKA
<< PRETHODNI <http://www.vreme.com/cms/view.php?id=450322> NAREDNI <http://www.vreme.com/cms/view.php?id=450330> >> Zakon i izbeglice: Ko pokuava da zaradi na najveæoj srpskoj sirotinji Kako se novi zakon o izbeglicama prilagoðava liènim ambicijama komesara i da li to i kakve veze ima sa Sandom Rakoviæ-Iviæ, novosadskim tajkunom Branislavom vonjom i liberalizacijom viznog reima... pie: Jelena Grujiæ U vrhu vlasti u Srbiji, daleko od oèiju nezainteresovane javnosti za izbeglice, vodi se borba oko velikog kolaèa izbeglièkih stanova. Komesar za izbeglice Dragia Dabetiæ, kao èuvar prestola vrednog feuda Sande Rakoviæ-Iviæ, upravo pokuava da novim izbeglièkim zakonom obezbedi sebi i prijateljima bezbedan i visokim bedemima ograðen posed u èijoj bi zavetrini na miru mogao da preprodaje, zida, pa opet preprodaje stambene kvadrate namenjene najveæoj srpskoj sirotinji. Sreæu mu, meðutim, kvari mnogo moæniji feudalac, ministar za kapitalne investicije Velimir Iliæ, koji je pokazao veliko interesovanje za istu trgovinu. Dabetiæ i Rakoviæ-Iviæ zaigrali su ipak na sve raspoloive karte. Sve je spremno, u sluèaju da novim zakonom izdejstvuju licencu za stanogradnju, obezbeðen je èak i "izvoðaè radova" Branislav vonja, novosadski investitor i njihov viegodinji poslovni partner. Predlog zakona koji je osmislio komesar Dabetiæ kri i èitav niz ozbiljnih meðunarodnih ugovora koji se direktno mogu odraziti na proces liberalizacije viznog reima. Ironièno je da komesarova kratkovidost ne dosee do èinjenice da bi ogluavanje o upozorenja UNHCR-a tim povodom znaèilo ujedno i zavrtanje meðunarodnih kreditnih slavina od kojih on planira da ivi. TAKTIKA I ODSTUPNICE: Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o izbeglicama gori je i manupalitivniji od starog, vaeæeg zakona, za koji se verovalo da u tom smislu nikada neæe biti prevaziðen. Veæ u èlanu 1, Predlog zakona donosi i presedan sa uvoðenjem dravljanstva i integracije u "izbeglièko" zakonodavstvo. Izbeglice i dravljanstvo su dva suprotna pojma koja se meðusobno, pojednostavljeno reèeno, ponitavaju. Upravo je u tome i "kvaka" sa izbeglitvom: jedan izbeglièki ciklus poèinje efektivnim gubitkom dravljanstva (odnosno gubitkom zatite drave èiji su dravljani) i zavrava dobijanjem novog dravljanstva (integracijom) ili povratkom pod okrilje domicilne drave. Treæi "model" gubitka izbeglièkog statusa je odlazak u "treæe zemlje". Meðunarodno izbeglièko pravo bavi se zatitom izbeglica u periodu njihovog izbeglièkog ivota, pa na tom osnovnom postulatu treba da se baziraju i zakoni potpisnica Konvencije o izbeglicama i njoj prateæeg Protokola. Tu logiku morao bi da sledi i na zakon (vidi okvir s naslovom "Ko su izbeglice"). U praksi je veoma retka tolerancija posedovanja izbeglièkog statusa i dravljanstva, i to iskljuèivo kada se iz humanitarnih razloga muri na jedno oko, u tranzitnom periodu lica izmeðu starog i novog ivota. Takvi "tolerantni" motivi spram izbeglica u sluèaju republièkog komesara za izbeglice Dragie Dabetiæa, idejnog tvorca novog zakona, svakako nisu primarni. Zato je komesaru bilo vano uvoðenje dravljanstva u zakon o izbeglicama? Da bi u zakon mogao da uvede integraciju koja prvenstveno podrazumeva stambeno zbrinjavanje. Ima li tu humanih motiva? U intervjuu "Vremenu", novembra 2004, komesar jednim drugim povodom (prisilno raseljavanje ljudi koji su "navalili" na Beograd, praksa takoðe u suprotnosti sa Konvencijom) kae: "Nismo mi turistièka agencija koja prati elje ljudi." Istom prilikom on najavljuje i izgradnju "20.000 stanova za godinu dana". Motivi komesara se, po svemu sudeæi, kriju na jednom sasvim drugom mestu u novèaniku. Predlog zakona nedvosmisleno ukazuje da postoji namera uspostavljanja apsolutne kontrole Komesarijata nad izgradnjom i raspodelom stanova, kako veæ izgraðenih, preteno od donatorskih para, tako i onih koji æe se tek graditi, preteno kreditnim sredstvima. Za prevlast u ovoj oblasti u Vladi postoji poprilièna konkurencija. Velike ambicije u tom smislu veæ je pokazao Velimir Iliæ, ministar za kapitalne investicije, koji je svakako mnogo moæniji od komesara Dabetiæa, i koji po vaeæim zakonskim propisima ima i "licencu". Naime, Zakon o izbeglicama, kao ni uredbe koje su mu usledile, ne predviða moguænost reavanja stambenih potreba izbeglica. Takvu moguænost donela je Nacionalna strategija iz 2002. godine, kada je formirana i meðuministarska Radna grupa koja je trebalo da se bavi realizacijom investicija u stambeno zbrinjavanje. Po dolasku na mesto komesara, Dabetiæ je ukinuo Radnu grupu i osnovao Komisiju, sa identiènim sastavom, koju èine predstavnici pet resornih ministarstava, a meðu njima i za temu stanova nadlena Dabetiæeva konkurencija Ministarstvo za kapitalne investicije. Tako se pred Dabetiæem na stolu naao izazovan problem osmiljavanja zakonskog okvira koji æe izbeglièke stanove jednom za svagda vratiti pod okrilje Komesarijata. Nacionalna strategija, koja je jo vaeæi dokument, potpuno je marginalizovana, i praktièno nikada nije ni primenjivana. Iako taj dokument precizno i dovoljno dobro "legalizuje" izbeglièku gradnju za vreme ranijih komesara stanovi su graðeni pod okriljem Komesarijata iako to zakon nije predviðao Dabetiæ, koji inaèe za sebe tvrdi da je "tvorac Nacionalne strategije" ("Vreme", pomenuti intervju), radio je punom parom na tome da dobije prvenstvo nadlenosti. Tako se u Predlogu zakona kae: "Izbeglicama i èlanovima njihovog domaæinstva koji su podneli zahtev za prijem ili su stekli dravljanstvo Republike Srbije radi njihove integracije, Pepublika Srbija moe reavati stambene probleme". Ti problemi se mogu reavati davanjem dravne svojine na koriæenje, u zakup, u otkup i kreditiranjem izgradnje ili kupovine nepokretnosti kroz druge programe. Potom u zakonu sledi 19 potèlanova (!) kojima se detaljno definie "reavanje stambenih problema". ÈIJI SU STANOVI: U Predlogu zakona se navodi da su "nepokretnosti pribavljene iz budeta Republike Srbije, domaæih i inostranih investicija u dravnoj svojini", kao i one nepokretnosti koje su "pribavljene" do "stupanja ovog zakona na snagu". Ukoliko Predlog zakona proðe, ova dva èlana æe predstavljati pravi meðunarodni skandal. Naime, donatori, a pre svih ostalih UNHCR, smatraju da su nekretnine koje su do sada izgraðene za izbeglice vlasnitvo izbeglica, a ne drave, i sredstva koja su u tu vrstu pomoæi uloena nisu bila predviðena za naknadno bogaæenje drave. Komesar, naime, Predlogom zakona "nudi" izbeglicama moguænost otkupa stanova i kuæa kupljenih ili izgraðenih donatorskim sredstvima u kojima ljudi veæ godinama ive i za koje su dobili papire. Svi ugovori, bar oni koje je sa korisnicima nekretnina potpisivao UNHCR (a takvih je najveæi broj), sadre klauzulu o vlasnitvu, a u sluèaju potrebe prenosa vlasnitva (kada je samogradnja uz pomoæ doniranog graðevinskog materijala u pitanju) maksimalan iznos koji izbeglica treba da plati na konto regulisanja ukupnih trokova infrastrukture je 800 dolara. To je dogovor koji je UNHCR postigao jo za vreme komesara Bratislave Morine. U vezi sa ovom idejom komesara Dabetiæa da izbeglicama proda ono to je njihovo a sve pod izgovorom da bi se taj novac slivao u fond za izgradnju novih stanova zaista postoji pravna praznina oko pitanja vlasnitva nad nekretninama izgraðenim od donatora. Izvesno je, meðutim, da se UNHCR, iako to nije eleo da komentarie za "Vreme", snano protivi ovakvoj komesarovoj nameri. Komesar veæ due vreme trai naèin kako da "obrne" nekretnine koje su dobile izbeglice. Kako saznajemo iz veoma pouzdanih izvora bliskih i komesaru i UNHCR-u, Dabetiæ je najpre pokuao da progura izvestan zakon o agenturi kojim bi bila osnovana (okvirno nazvana) Agencija za stambeno zbrinjavanje, sa mandatom za upravljanje nareèenim i spornim poslovima sa stanovima. Kako to nikako nije prolo u krugovima u kojima bi se morali sloiti s tom idejom, komesar nije imao druge nego da stanove ugura u novi izbeglièki zakon, koji najavljuje kao "spreman" od dolaska na èelo Komesarijata 2004. godine. Zato se Predlog zakona tako dugo i kuva. Image <http://www.vreme.com/g/images/450329_22-456.jpg> BIVI I SADANJI: Komesari Sanda Rakoviæ-Iviæ i... U normalnom svetu, ovaj problem se regulie zakonom o socijalnom stanovanju, dok u nadlenosti Komesarijata treba da budu izbeglice (dakle ne i dravljani i njihova integracija), kao to mu to ime i kae. Ministar Velimir Iliæ je marta 2005. godine najavio da je Vlada Srbije "pripremila zakon o socijalnom stanovanju koji æe pomoæi brem stambenom zbrinjavanju izbeglica". Tu izjavu je dao na promociji Programa stanovanja i trajne integracije izbeglica, koji je sa 15 miliona evra finansirala italijanska vlada. Pouzdano saznajemo da je komesar pobesneo kada mu je ministar Iliæ ispred nosa preuzeo posao izgradnje 670 stanova od ove investicije. Ministar je sa velikim elanom prepustio organizaciju pomenutog Programa svojim ljudima u stranci. Odabrano je sedam optina u kojima æe biti izgraðeni stanovi, u skladu sa zastupljenoæu izbeglih u tim optinama. Sluèajno ili ne, u èetiri od njih Nova Srbija je sa svojim koalicionim partnerom SPO-om na vlasti (u Kragujevcu je u pitanju nedavno otcepljeni ogranak SPO-a). NS je preuzeo kompletnu organizaciju i primenu projekta, i u optinama odredilo svoje predstavnike koji u saradnji sa optinskim vlastima i lokalnim poverenicima za izbeglice biraju buduæe vlasnike stanova. Od korisnika Programa "nije traeno da se uèlane u stranku" pa se u Panèevu, na primer, "tek jedan korisnik do sada uèlanio u Novu Srbiju". U istom gradu, inaèe, "izbeglice odlièno reaguju na angaovanje stranke". Image <http://www.vreme.com/g/images/450329_22-896.jpg> ...Dragia Dabetiæ "Ljude ne uslovljavamo nièim i politièka stranka je samo kanal kroz koji se pomoæ odailje", rekao je na sagovornik, koji je inaèe i sam izbeglica iz Hrvatske. Da li æe Predlog zakona komesara Dabetiæa promaæi otrom oku ministra Iliæa, ostaje da se vidi. Za sada je komesaru iz Vlade primedbe dao jedino ministar finansija Mlaðan Dinkiæ, povodom stava o oslobaðanju od poreza na prenos apsolutnih prava; bar koliko je nama poznato. Po pitanju vlasnitva nad nekretninama velike zamerke ima i lokalna samouprava, i to pre svega u Vojvodini, gde æe se najvie stanova i zidati i gde je nastanjeno 52 odsto izbeglica od njihovog ukupnog broja u dravi. Optine æe biti obavezne da obezbede infrastrukturu i zemljite, dok æe stanovi biti u vlasnitvu Republike. Ipak, optine nisu "primetile" da se reava problem ljudi koji ive na njihovoj teritoriji, i koji æe optinskim vlastima i plaæati zakupnine za nekretnine. KOMESAROVE BROJKE: Komesaru æe u "najgorem" sluèaju na raspolaganju ostati samo ona grana na kojoj veæ sedi i on je sigurno neæe seæi. "Smanjenje broja izbeglica ne treba tumaèiti kao nekakav veliki uspeh", rekao je komesar za "Vreme" februara 2005, povodom najave registracije izbeglica i oèekivanja da æe njihov broj biti znatno manji. Image <http://www.vreme.com/g/images/450329_uzas.jpg> ORIGINAL I FALSIFIKAT: Potpis Sande Rakoviæ Iviæ (tekst - drugi antrfile) Prilikom poslednje registracije koja jo nije statistièki obraðena u potpunosti iako je zavrena februara prole godine odazvalo se 141.680 izbeglica, a potvrðen je 106.931 izbeglièki status. Veliki je broj onih koji smatraju da registracija na èije se rezultate èekalo vie nego na registracije Bratislave Morine koja je volela da izbeglicama prebrojava i krvna zrnca nije dala taèan uvid u broj izbeglica u Srbiji. Ima vie razloga zbog èega je tako, i tu odgovornost dele i MUP i Komesarijat, ali i same izbeglice koje pokuavaju da sede na vie stolica istovremeno. Ipak, komesar Dabetiæ je vie od svih ostalih polagao nade u to veæi broj registrovanih. Trgovina brojem izbeglica, ba kao i trgovina izbeglièkim stanovima, nije Dabetiæev izum; u tom smislu, on je naslednik Bratislave Morine, i od nje se razlikuje jedino to u tom smislu ne sprovodi Vladinu "platformu", veæ vie "solira". Komesarova privatizacija zakona o izbeglicama pravi je odraz feudalne raspodele moæi u vrhu drave. Izbeglice je, jo 2004. godine, kao nagradu za lojalnost, od premijera Kotunice "dobila" Sanda Rakoviæ-Iviæ, i nema sumnje da æe se komesar pobrinuti i za njen deo od buduæeg kolaèa. Dabetiæ je bio zamenik u vreme dok je Rakoviæ-Iviæ bila komesar, ona ga je postavila na sadanju funkciju, i njihova saradnja traje do danas. Bio je njen pratilac kada je (jo pre stupanja Vladine odluke na snagu) otila u Èoviæev kabinet na primopredaju dunosti. Image <http://www.vreme.com/g/images/450329_uzzsanda.jpg> Sekretarica Sande Rakoviæ-Iviæ u Komesarijatu Gordana Uroeviæ bila je meðu prvima koji su dobili novi posao nakon preuzimanja Koordinacionog centra. Tako je (najmanje) za septembar i oktobar 2005. Uroeviæeva primala platu i u Komesarijatu i u KC-u, èime je poèinjeno krivièno delo iz oblasti budetskog sistema. Ali, to je tek kap u moru zajednièkih poslova ovog tandema (vidi okvir o proneverama Komesarijata). Za sada, komesar radi na tome da sebi obezbedi udoban zakonski okvir; ako ni zbog èega drugog, onda se zbog "repa" koji se za njim vuèe iz perioda 20012003. godine apsolutno ne moe verovati u njegovu dobronamernost. Dodatne sumnje unosi i viegodinja poslovna saradnja izmeðu Sanda Rakoviæ-Iviæ i Dragie Dabetiæa sa novosadskim tajkunom Branislavom vonjom (vidi okvir "vonja"). Image <http://www.vreme.com/g/images/450329_stanov.jpg> SPISAK MIMO PROCEDURE: Komesarov izbor Na kraju, ali ne i manje vano, zapanjujuæa je osionost sa kojom je èitav Predlog zakona prvenstveno usmeren na centralizaciju pozicije za komesara ukljuèujuæi produenje mandata sa èetiri na pet godina, i otvaranje posebnih raèuna (Komesarijat je kao organ Vlade obavezan da sredstva realizuje preko jedinstvenog raèuna izvrenja budeta). U odnosu na izbeglice, pak, kreira se veoma bezbedna distanca koja ostavlja velik manipulativni prostor. Tako se, na primer, kolektivni smetaj vie ne "obezbeðuje" kao u vaeæem zakonu, veæ se "moe obezbediti". Zanimljivo je i da se proiruje lista èlanova domaæinstva izbeglice, i to tako da se pod èlanovima "u smislu ovog zakona" smatraju èak i pastorci, roditelji braènih drugova i dr. Tako se u èlanovima u kojima se definiu uslovi pod kojima se gubi pravo na pomoæ, zakup i ostalo kae da se pravila odnose na bilo kog èlana domaæinstva. Ako, na primer, pastorak kupi stan, eto prilike da Dabetiæ potpie novo reenje. I tako redom, sve u duhu puno obaveza za izbeglice a veoma malo i restriktivno ogranièenih prava. Jedan jedini "pokroviteljski", èlan 4 vaeæeg zakona, u kojem pie da "Republika Srbija obezbeðuje kolektivnu zatitu liènih, imovinskih i drugih prava i sloboda izbeglica i obezbeðuje im meðunarodnu pravnu zatitu na naèin koji je utvrðen za njene graðane" izbaèen je. Ko su izbeglice Jo od kad je 1992. godine donesen prvi srpski zakon o izbeglicama, na javnoj sceni kritièki se govori o zakonskoj regulativi ove oblasti. Ipak, kako su izbeglice u Srbiji gde ih ima najvie u Evropi uvek bile, a i ostale meðu poslednjim rupama na svirali vlasti, novog zakona jo uvek nema. Poslednje vesti koje smo dobili od pres slube Vlade Srbije jesu da æe predlog novog "izbeglièkog" zakona u narednih nedelju do dve dana biti razmatran na Vladinom zasedanju, a potom i prosleðen parlamentu na usvajanje. to æe reæi, oèekuje se da æe biti usvojen. To nikako nisu dobre vesti. Veæ u prvom èlanu Predloga zakona tek se delimièno redefinie jedan od najspornijih stavova starog zakona, pa se tako navodi da su "izbeglice, u smislu ovog zakona, dravljani SFRJ iz bivih jugoslovenskih republika i druga lica sa prebivalitem u tim republikama koja su zbog dogaðaja i njihovih posledica nastalih od 1991. do 1998. godine... bila prinuðena da izbegnu u Republiku Srbiju...". U starom zakonu, ba u duhu svoga vremena, izbeglice su "Srbi i graðani druge nacionalnosti koji su usled pritiska hrvatskih vlasti ili vlasti u drugim republikama, pretnje genocidom.... bili prinuðeni da izbegnu na teritoriju Republike Srbije...". Obe verzije prvog èlana Zakona definiu izbeglice vezano za odreðenu teritoriju (stare Jugoslavije) i za odreðeno vreme (sukoba). Primera radi, UNHCR zagovara jedan zakonski okvir za izbeglice, bilo da one dolaze iz Avganistana ili iz Bosne. Ponavlja se, dakle, istorija krenja meðunarodne Konvencije o statusu izbeglica iz 1951. godine i Protokola o statusu izbeglica iz 1967. godine, koji su na ovim prostorima ratifikovani 1960, odnosno 1967. god. (za vreme tadanje FNRJ) i koji su "deo unutranjeg pravnog sistema Srbije i Crne Gore i, u skladu sa principima Ustavne povelje dravne zajednice, primenjuju se neposredno kao deo unutranjeg pravnog poretka" (citat mr Tatijane Pavloviæ-Krianiæ, "Izbeglièke studije", grupa 484). Protokol iz 1967. godine donesen je upravo da bi se korigovala "(evropocentrièna) geografska i vremenska ogranièenja povezana sa (Drugim svetskim) ratom", èime je izbeglitvo konaèno tretirano kao "univerzalna pojava" (navodi iz eseja Lize H. Malki, navedeno delo). Èlan 1 nije jedini koji je u disproporciji sa obavezama preuzetim potpisivanjem ovih vanih i obavezujuæih meðunarodnih ugovora; i stari i "novi" zakon praktièno u celosti nisu u skladu sa meðunarodnim pravom. Nekoliko sluèajeva pronevera i propusta Komesarijata Postoji sumnja da su komesar Sanda Rakoviæ-Iviæ i njen zamenik Dragia Dabetiæ u peridu od marta 2001. do marta 2003. poèinili vie prekrajnih i kriviènih dela, ali te sumnje nisu do sada bile potvrðene. Zahvaljujuæi Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaèaja a nakon to su sve nadlene institucije bile neraspoloene za saradnju uspeli smo da utvrdimo sudbinu nekoliko tubi koje su protiv pomenutih lica bile podnete, od strane razlièitih institucija. Komesar Ozren Toiæ je protiv svoje prethodnice Sande Rakoviæ-Iviæ podneo èetiri kriviène prijave, od kojih nijedna nije procesuirana, bar sudeæi po dostupnim informacijama. 1. Komesarijat je 2002. godine kupio iz vie razloga spornih 28 stanova. Za est "stanova" se ispostavilo da predstavljaju poslovni prostor, u suterenu, i da su krajnje neuslovni. Potom, za kupovinu stanova nije ispotovana zakonska procedura ugovor je zakljuèen sa jedinim ponuðaèem, nije pribavljeno miljenje Republièke direkcije za imovinu Republike Srbije i odluka Vlade Srbije, i tako redom. Komesar Dabetiæ je, èak i u odgovoru na Zahtev prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog znaèaja, negirao postojanje bilo kakvih nepravilnosti. Ispostavilo da komesar ne govori istinu, i da nije pokazao potovanje ni prema instituciji Poverenika. Od Ministarstva za finansije dobili smo potvrdu da je budetska inspekcija utvrdila niz nepravilnosti u poslovanju za period poslovanja komesara Sande Rakoviæ-Iviæ i njenog zamenika Dragie Dabetiæa. Utvrðeno je da je zakljuèeno vie ugovora o kupoprodaji nepokretnosti u ukupnoj vrednosti od 53.775.857,00 dinara "bez dobijene saglasnosti" Direkcije. Dalje, zakljuèen je ugovor o sufinansiranju, projektovanju i zajednièkoj izgradnji sa preduzeæem Hidrotehnika Beogradnja u ukupnoj vrednosti od 47. 864.500,00 dinara "neposrednom nagodbom, bez javnog nadmetanja i bez dobijene saglasnosti Direkcije". Na osnovu "navedenih nezakonitosti" Ministarstvo finansija je protiv komesara za izbeglice Sande Rakoviæ-Iviæ podnelo zahtev za pokretanje prekrajnog postupka Gradskom sudiji za prekraje, 4. 12. 2003.godine. Od Gradskog sudije za prekraje na Zahtev smo dobili obavetenje o postupanju po zahtevu Ministarstva finansija za pokretanje postupka. Prekrajni postupak je pokrenut 12. 2. 2004. godine, a za prekraje iz èlana 46 stav 1 taèka 1 Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije. Potom je dve nedelje kasnije od Komesarijata zatraeno da sudiji Ani Milovanoviæ dostavi Pravilnik o unutranjoj organizaciji Komesarijata, jer su konstatovane "odreðene nedoreèenosti u pogledu odgovornosti". Nema potvrde da je Pravilnik dostavljen. Rakoviæ-Iviæ je 28. 4. 2004. dostavila pismenu odbranu i osporila navode zahteva Ministarstva, i predloila u svojstvu svedoka Bojana Anðelkoviæa, Dejana Keseroviæa i Dragiu Dabetiæa. Prva dvojica se nisu pojavila na sasluanju odranom 21. 9. 2004. "jer im nije bilo moguæe uruèiti pozive za svedoèenje buduæi da vie ne rade u Komesarijatu". (Ova institucija poseduje adrese na kojima ive navedena lica, ali su Keseroviæ i Anðelkoviæ za novo rukovodstvo veæ bile persone non grata.) Dabetiæ je svoj "izostanak opravdao". I tako je èitav sluèaj zastareo; zahtev za pokretanje postupka je, kae se u odgovoru Gradskog sudije za prekraje, predat 15 dana pre nastupanja relativne zastarelosti "èime je skraæeno vreme postupanja Gradskog sudije za prekraje... i u meðuvremenu dolo i do potpune zastarelosti za prekrajno gonjenje". 2. Dok je 28 stanova jo bilo u opticaju, Sanda Rakoviæ-Iviæ je mimo Komisije za dodelu stanova predsedniku Komisije Bojanu Anðelkoviæu dostavila spisak ljudi kojima je elela da dodeli stanove. Nakon Anðelkoviæeve pobune zbog pokuaja zaobilaenja procedure i oèiglednog pokuaja zloupotrebe jer su se na listi nale osobe koje nisu socijalno ugroene, veæ naprotiv, veoma dobro situirane komesar je rukom precrtala nekoliko imena i dopisala nova. "Vreme" poseduje taj originalni spisak. Zanimljivo je da meðu osobama kojima su stanovi bili namenjeni ima i predsednika raznih izbeglièkih udruenja, Komesarijatu lojalnih novinara, zaposlenih u donatorskim kancelarijama i sl. 3. Najinteresantniji sluèaj vezan je za krivièno delo falsifikata. Sanda Rakoviæ-Iviæ je u oktobru 2003. godine, kada vie nije bila na funkciji komesara za izbeglice, potpisala kupoprodajni ugovor sa Draganom Pavloviæem, direktorom preduzeæa Pavkom, za stan od 56 kvadratnih metara u Inðiji. Na ugovoru je falsifikovan datum i neovlaæeno stavljen peèat novog komesara Ozrena Toiæa, zahvaljujuæi èemu je prevara i bila otkrivena. Aktuelni komesar Dabetiæ dao nam je sledeæi odgovor na pitanje o tome da li je navedeno delo poèinjeno: "Gospoða Sanda Rakoviæ-Iviæ nije neovlaæeno potpisala ugovor o kupoprodaji navedenog stana, veæ na osnovu molbe Milorada Bjegoviæa, savetnika komesara Ozrena Toiæa, radi formiranja predmeta koji nije bio kompletan iz razloga nepostojanja dovoljnog broja originala." Time je Dabetiæ, nehotice, priznao da je bilo kriviènog dela. U tom smislu se moe postaviti pitanje i da li je Rakoviæ-Iviæ raspoloena da potpie jo neku kupoprodaju, ako je se ljubazno zamoli. "Vreme" poseduje falsifikovani ugovor na kojem se lepo vidi potpis Rakoviæ-Iviæ. Ovo je vano jer smo od MUP-a dobili nezvaniènu informaciju da se odustalo od pokretanja istrage a po kriviènoj prijavi koju je za nareèeno delo podneo Toiæ. Razlog za odustajanje od kriviènog gonjenja jeste to to je "utvrðeno da potpis nije stavila Rakoviæ-Iviæ, veæ drugo lice". Èekamo i zvanièan odgovor MUP-a. "Pravi odgovor" je 28. oktobra 2003. preneo tvrdnju Branka Mirkoviæa, predsednika Udruenja izbeglica Inðije, da je Dragan Pavloviæ, sa èijim preduzeæem je sklopljen falsifikovani ugovor, kum Sande Rakoviæ-Iviæ. 4. Komesar Dabetiæ je autorki ovog teksta vie puta, a uvek u vezi sa ponovljenim pitanjem o nezakonitostima u poslovanju, negirao prekraje i krivièna dela i napominjao da se u Komesarijatu "prikupljaju relevantne informacije o tome da li su prethodni komesar Ozren Toiæ i njegov zamenik Bojan Anðelkoviæ izvrili zloupotrebu slubenog poloaja". Stoga smo od Budetske inspekcije zahtevali rezultate provera izvrenih za period poslovanja komesara Toiæa. Inspekcija je odgovorila da u tom periodu "pri kontroli nisu konstatovane nepravilnosti". Na kraju, vano je napomenuti da je komesar Dabetiæ autorki ovog teksta rekao da je "instruisana" i pretio joj "obraèunom" ukoliko bude "ukaljala njegov ugled". Potom, svega dan poto su Ministarstvu finansija podneti zahtevi za pristup informacijama povodom opisanih dela, usledio je i poziv iz Komesarijata. Bilo je nedvosmisleno da je Ministarstvo obavestilo Komesarijat o podnesenim, kako je jednom drugom prilikom rekao komesar, "prijavama". Isto iskustvo imali smo i sa Vladom Srbije, koja je od Komesarijata traila odgovore koji su se iskljuèivo ticali Vlade. vonja Branislav vonja je Novosaðanin za kojeg se u jednom dosta irokom smislu moe reæi da je privatni preduzetnik. Nije poznato kako se obogatio niti kolikim taèno bogatstvom raspolae, ali se (u Novom Sadu) veoma dobro zna da je reè o veoma bogatom èoveku. Vojislav eelj je pre nekoliko godina izjavio da je vonja stekao bogatstvo trgujuæi retkim ikonama koje je sakupljao na ratitu, a eelj nije i jedini koji ga je okarakterisao ka "ratnog profitera". Doao je iz Hrvatske navodno nekoliko godina pred poèetak rata. Danas je poznato da se vonjina firma Pravda bavi graðevinskim radovima. On poseduje (bar) dve stambene zgrade u Novom Sadu, na adresama Kralja Petra 55 i Novosadskog sajma 11. Najzanimljivija je, ipak, èinjenica da je vonja preuzeo veliki posao od Nenada Opaèiæa (osuðen na 15 godina zatvora zbog trgovine narkoticima, a pred Specijalnim sudom u Beogradu optuen za udruivanje sa zemunskim klanom). Reè je o zidanju benzinske pumpe na placu koji je Opaèiæu prodat 2001. za 4,7 miliona dinara. Kako je novosadski "Dnevnik" saznao, dugovanje za ureðenje tog placa je nakon Opaèiæevog hapenja preuzeo investitor Branislav vonja. Karijeru javnog radnika zapoèeo je u "izbeglièkim" krugovima, najvie kada je inicirao osnivanje Zajednice Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, organizacije koja je u poèetku okupila raznovrsna izbeglièka udruenja oko ideje zajednièkog javnog nastupa u lobiranju za zanemarena prava izbeglica. Na osnivaèkoj skuptini Zajednice govorila je Sanda Rakoviæ-Iviæ. Dalje, na odravanju "svesrpskog narodnog sabora" u Sremskim Karlovcima 2002. godine, gostovali su, kako pie "Pravi odgovor", tadanji predsednik SRJ Vojislav Kotunica i njegov savetnik za izbeglice Petar Laðeviæ. Kada je pred Okrunim sudom u Zrenjaninu avgusta 2004. godine pokrenut proces protiv Nenada Ilibaiæa, biveg predsednika optinskog odbora Zajednice, okrivljenog za zloupotrebu slubenog poloaja i prevaru (teku 1.230.000 dinara), izalo je na videlo da se Zajednica koju je veoma vatreno i sa tri uzdignuta prsta (izvor "Pravi odgovor") podrala Rakoviæ-Iviæ bavila skupljanjem para od banatskih izbeglica na konto nepostojeæeg kredita nepostojeæe Evropske pravoslavne agencije. Izbeglice su, da bi "ule u trku" za kredit, uplaæivale po 15.000 dinara "èlanarine" Zajednici. Okrivljeni Ilibaiæ svedoèio je da je Branislav vonja za uzimane pare "davao priznanice". Tvrdio je i da je "najveæi deo novca dobijenog od izbeglica... rukovodstvo Zajednice potroilo na odravanje Sabora" u Sremskim Karlovcima. vonja je negirao te optube. On je, meðutim, dugo i lepo saraðivao sa Komesarijatom dok je na njegovom èelu bila Rakoviæ-Iviæ; vie puta je i predsedavao sastancima u Komesarijatu sa drugim udruenjima. U Novom Sadu smo iz vie pouzdanih izvora èuli da bi vonja trebalo da bude partner Komesarijata prilikom izgradnje buduæih stanova. Dodue, komesar Dabetiæ je demantovao da ima planova o saradnji. "On je pokuao da se nametne kao lider, i vi znate kako je ta prièa zavrena", rekao je Dabetiæ na sastanku pododbora u Novom Sadu, odgovarajuæi na pitanje Radenka Popiæa, predsednika Regionalnog odbora za pomoæ izbeglicama Vojvodine, o vezi Komesarijata i vonje. Kako tvrdi vie naih sagovornika iz izbeglièkih udruenja koja su bila èlanice Zajednice, Nikola Vukojeviæ, zamenik komesara Dabetiæa, vonjin je kadar i njegov blizak saradnik. Zakon o azilu Sa stanovita UNHCR-a, jedan od sutinskih probema sa Predlogom zakona izmena i dopuna zakona o izbeglicama jeste pitanje kompetencija nad statusom izbeglica. Naime, u meðunarodnoj praksi poslednjih petnaest godina status izbeglica definie se zakonom o azilu, jer su izbeglice de fakto i azilanti. Ova dva pojma razlikuju se jedino u tome to azilanti ne moraju uvek biti i izbeglice. Na tom se polju, kako saznajemo, vodila najveæa bitka izmeðu Komesarijata i UNHCR-ove kancelarije u Beogradu; ipak, predstavnici UNHCR-a nisu eleli da potvrde na izvor. Koliko je pitanje (azila) vano, govori i èinjenica da je zakon o azilu na spisku uslova za liberalizaciju viznog reima. Tanja Mièeviæ, direktorka Kancelarije za pridruivanje Evropskoj uniji, rekla je na nedavnom seminaru o azilu koji su organizovali Kancelarija i UNHCR da je pitanje azila prioritet u nastavku pregovora, upravo zbog pitanja liberalizacije viza. Na pitanje "Vremena" da li je upoznata sa insistiranjem Komesarijata da se pitanje statusa izbeglica regulie novim izbeglièkim zakonom, a uprkos drugaèijim preporukama (uticajnog lobiste) UNHCR-a, rekla je da Kancelarija nije po tom pitanju konsultovana. Kako saznajemo, pitanje odreðivanja statusa izbeglica ipak æe biti izbaèeno iz novog zakona o izbeglicama. Tako æe se moda uskoro potvrditi i predviðanja UNHCR-a da u Srbiji ne postoji vie od 40.000 do 60.000 izbeglica. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=450329 _____ Komentari: 1 <http://www.vreme.com/cms/view.php?id=451013> 2 <http://www.vreme.com/cms/view.php?id=451752> 3 <http://www.vreme.com/cms/view.php?id=452572> POALJITE <javascript:openWindow('static/komentar.php?id=450329&heading=Ko%20pokuava% 20da%20zaradi%20na%20najveæoj%20srpskoj%20sirotinji')> KOMENTAR REDAKCIJI << PRETHODNI <http://www.vreme.com/cms/view.php?id=450322> NAREDNI <http://www.vreme.com/cms/view.php?id=450330> >> _____ Copyright © 1998-2007 Vreme, Beograd Eunet <http://hosting.eunet.yu/> _____ Sé un Mejor Viajero ¿Quieres saber cómo? ¡Deja <http://us.rd.yahoo.com/mail/es/tagline/beabetter/*%20http:/advision.webeven ts.yahoo.com/reto/entretenimiento.html> que otras personas te ayuden! . [Non-text portions of this message have been removed] =============== Group Moderator: [Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА] page at http://magazine.sorabia.net for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only) http://radio.sorabia.net Yahoo! Groups Links <*> To visit your group on the web, go to: http://groups.yahoo.com/group/sorabia/ <*> Your email settings: Individual Email | Traditional <*> To change settings online go to: http://groups.yahoo.com/group/sorabia/join (Yahoo! ID required) <*> To change settings via email: mailto:[Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА] mailto:[Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА] <*> To unsubscribe from this group, send an email to: [Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА] <*> Your use of Yahoo! Groups is subject to: http://docs.yahoo.com/info/terms/
