Vudro Vilson: Panel diskusija “Sudbina Kosova - Test za diplomatiju”

Zoran Žic 
Vašington
20/09/2007

        

 


Panel_150


Učesnici panel diskusije u vašingtonskom Centru «Vudro Vilson” 

U vašingtonskom Centru «Vudro Vilson” juče je održana panel diskusija na temu 
“Sudbina Kosova: Test za diplomatiju”. Učesnici panela kritikovali su 
neefikasnost dosadašnjih diplomatskih nastojanja, uključujući i pregovore uz 
posredovanje trojke Kontakt grupe, i izrazili sumnju da će oni dovesti do 
rezultata. Oni su se založili za odlučnije angažovanja Sjedinjenih Država i 
vodećih zemalja Evropske unije kako bi se proces rešavanja statusa Kosova 
pokrenuo sa mrtve tačke. U uvodnoj reči, Martin Slecinger, direktor Programa 
Centra za istočnoevropske studije, koji je organizovao ovaj skup zajedno sa 
Institutom za strateške studije iz Ljubljane, objasnio je da njegov cilj nije 
da ponudi konkretna rešenja za status Kosova, već da se fokusira na diplomatski 
proces koji je u toku i eventualno sugeriše poboljšanja koja bi omogućila 
postizanje rešenja.

Dopisnik britanskog magazina “Ekonomist” i stručnjak za Balkan, Tim Džuda, 
kritikovao je dosadašnji diplomatski proces i rekao da su se prognoze o skorom 
postizanju rešenja i očekivanoj promeni stava Rusije pokazale netačnim. Džuda 
veruje da će usaglašavanje stavova o budućnosti Kosova unutar Evropske unije 
biti od ključnog značaja.


Juda_210


Dopisnik britanskog magazina “Ekonomist” i stručnjak za Balkan, Tim Džuda.

“Ključno je da EU postigne takozvanu kritičnu masu, to jest da, ukoliko SAD, 
Briitanija i Francuska priznaju nezavisnost Kosova, to učine i ostale članice, 
ali bi bilo potrebno da se za to izjasni bar 20-ak zemalja.” 

Džuda je, medjutim, ocenio da za sada nije poznat precizan stav većine zemalja 
EU o statusu Kosova i da verovatno neće biti poznat do 10. decembra. On je 
stoga nazvao dosadašnja diplomatska nastojanja “simuliranom diplomatijom”, 
napomenuvši da su predstojeći izbori na Kosovu takodje sredstvo za dobijanje 
vremena pošto tamošnje albanske partije nemaju nikakav program koji nude 
biračima osim nezavisnosti.  


Matic_150


Profesor političkih nauka Vladimir Matić

Profesor političkih nauka na Univerzitetu Klemzon u Južnoj Karolini, Vladimir 
Matić, je govoreći o političkoj situaciji u Srbiji i njenoj spoljnoj politici, 
rekao da sadašnja vlada predstavlja nastavak nevoljne “kohabitacije” 
predsednika Borisa Tadića i premijera Vojislava Koštunice bez zajedničke 
ideološke koncepcije, strategije ili razradjenih spoljnopolitičkih ciljeva. 

“Jedino pitanje o kojem postoji konsenzus je Kosovo, a politiku o Kosovu 
sprovode DSS i premijer Koštunica. Stoga, na neki način može da se govori o, 
kako ja to nazivam, “kosovizaciji srpske politike”... U srpskoj javnosti, kao 
ni u izabranim telima, nikada nije vodjena debata o nacionalnim interesima 
zemlje… Kosovo, medjutim,  postaje glavna odrednica i pokretačka sila politike 
Srbije, ali i prepreka njenoj demokratizaciji i evro-atlantskoj integraciji.” 

Kada se radi o podeli Kosova, Matić je naglasio da i Beograd i Priština 
zvanično odbijaju tu opciju, mada je njihovi predstavnici privatno pominju, dok 
predstavnici medjunarodne zajednice sada kažu da su spremni da je prihvate 
ukoliko dve strane pristanu na nju. Matić je, medjutim, upozorio da bi u 
krajnjoj liniji moglo da dodje do praktične podele Kosova, van medjunarodnih 
instutucija i medjunarodnog prava, putem niza jednostranih poteza Beograda I 
Prištine, što ne bi dovelo do političkog rešenja već do zamrznutog konflikta 
koji bi predstavljao pretnju po stabilnost regiona i Evrope u celini. 


Grgic_210


Direktor Instituta za strateške studije u Ljubljani, Borut Grgič.

Direktor Instituta za strateške studije u Ljubljani, Borut Grgič, koji je i 
savetnik u kabinetu kosovskog premijera Agima Čekua, rekao je da će ovog puta 
ostaviti po strani tu funkciju i govoriti kao slovenački analitičar. On se 
usredsredio pre svega na teškoće u usaglašavanju stavova prema Kosovu unutar 
Evropske unije i naveo da se ne radi samo o takozvanoj kritičnoj masi, već da 
bi, bar prema striktnom tumačenju propisa unije, svih 27 članica trebalo da 
usvoje jedinstveni stav o statusu Kosova da bi EU preuzela misiju u pokrajini. 
Grgič je pri tom naveo da se pojedine članice protive nezavisnosti Kosova, 
pomenuvši posebno Kipar, Rumuniju, Slovačku, Grčku i Španiju, ali je takodje 
izrazio uverenje da većina članica u ovom trenutku nije utvrdila svoj stav o 
statusu  Kosova. 

“Pitanje za Evropu stoga postaje kako da dodjemo do zajedničkog stava bez 
maksimalne štete po interne procese unutar Unije, posebno u pogledu 
formulisanja zajedničke spoljne politike, kao i kako da izbalansiramo stavove 
SAD i Rusije čije pozicije su gotovo potpuno suprotstavljene.“

Grgič je pri tom podsetio da diplomate ne donose odluke već samo izvršavaju 
odluke političkih lidera, naglasivši da ne veruje da su im u pogledu Kosova 
prenete bilo kakve odluke. On je takodje napomenuo da bi otežavajući faktor za 
postizanje rešenja o Kosovu mogli da budu i predstojeći izbori na Kosovu, i 
predsednički izbori u Rusiji i Sjedinjenim Državama.


OBrajan_210


Saradnik konsultanstke firme “The Albright Group” i bivši američki diplomata, 
Džejms O’Brajen.

Saradnik konsultanstke firme “The Albright Group” i bivši američki diplomata, 
Džejms O’Brajen, je na početku svog izlaganja naglasio da bi sadašnji 
diplomatski proces trebalo da uključi interese kosovskih Srba koji nisu 
adekvatno zaštićeni ni predstavljeni ni od strane Beogada ni od strane 
Prištine. On je izrazio bojazan da bi, u protivnom, kosovski Srbi mogli da 
postanu mete nasilja na Kosovu, ili kako se izrazio, izgovor za “prikazivanje 
nebezbednosti” od strane Beograda. O’Brajen je zatim sugerisao uslove koji bi 
mogli da obezbede da se diplomatski proces rešavanja statusa Kosova  privede 
kraju.   

“Rusija bi trebalo da bude stavljena u poziciju u kojoj se neće složiti sa 
predloženim rešenjem, ali neće ni uložiti veto protiv njega… Većina pregovora 
na Balkanu 1990-ih godina vodjena je u skladu sa tim principom, kada je Rusija 
osudjivala poteze Zapada, ali im se nije javno protivila u Savetu bezbednosti. 
Medjutim, negde u proleće ove godine Zapad je odlučio da privoli Rusiju da 
prihvati rešenje za Kosovo time što će obezbediti većinu od 13 glasova u Savetu 
bezbednosti. To je bila užasna greška i pokazala je nepoznavanje   
funkcionisanja Saveta bezbednosti, kao i načina na koji Rusija operiše.“


OBrajan_210


Džejms O’Brajen

Sledeći korak, bi prema O’Brajenu, bio da SAD i vodeće zemlje EU preuzmu 
odgovornost za posledice u Srbiji i za situaciju na Kosovu i da uvere manje 
članice da to nije njihova briga. On je, medjutim, izrazio uverenje da to 
jedino može da se dogodi putem svakodnevnih političkih pritisaka na najvišem 
nivou - od strane SAD, Britanije i Francuske, dok bi Nemačka i Italija  takodje 
mogle da odigraju izvesnu ulogu. Evropska unija bi, smatra O’Brajen, trebalo da 
prizna jalovost dosadašnjih pregovora i prihvati odgovornost za stabilizaciju 
jugoistoka Evrope kao dela svoje teritorije, ali i mogućnost da nezavisnost 
Kosova i pridruživanje Srbije možda neće moći da se odigraju u isto vreme. Kao 
i drugi učesnici, on je upozorio na rizike daljeg odlaganja rešenja podsetivši 
da medjunarodna administracija nije donela skoro nikakvo poliičko razjašnjenje 
Kosovu i da je strpljenje njegovih stanovnika na izmaku. 

 

http://www.voanews.com/serbian/2007-09-20-voa12.cfm



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште