Kosovski bumerang LJ. GLIŠIĆ | 06.11.2007 17:46
Ništa bolje ne ilustruje koliko politika SAD u vezi s Kosovom šteti američkom nacionalnom interesu kao činjenica da se kosovski Albanac Agron Abdulahu prošle sedmice izjasnio krivim za planiranje terorističkog napada na tvrđavu Diks u Nju Džersiju, rekao je za "Fokus" Džems Džatras, predsjednik Američkog savjeta za Kosovo i Metohiju i bivši saradnik američkog Senata. - Abdulahu, koji je stigao u SAD kao izbjeglica tokom vladavine administracije Bila Klintona, može da se smatra primjerom navodnog proamerički orijentisanog albanskog muslimana zahvalnog SAD za njihovu težnju da se formira nezavisno Kosovo. (Tri Abdulahova saučesnika u planiranju napada na američki vojni kadar u tvrđavi Diks bili su albanski muslimani, uz jednog Jordanca i jednog Turčina.) Trebalo bi napomenuti da se Ministarstvo pravde SAD uspješno izborilo za neoslobađanje Abdulaha prije početka suđenja, na osnovu crteža mitraljeza uperenog protiv FBI i grafita koji veličaju takozvanu oslobodilačku vojsku Kosova (OVK), koje je on napravio u svojoj ćeliji. Činjenica da su Abdulahu i njegove kolege bili u poziciji da planiraju napad može da se pripiše tome što američka vlada podržava OVK i njenu borbu. Sada smo stigli do tačke kada naša pogešna politika u vezi s Kosovom postaje važnija od bezbjednosti vlastite države - smatra Džatras. Prema njegovom mišljenju, na međunarodnom polju američka politika o Kosovu i dalje je ista. Vrijeđajući svaki pravni i moralni koncept, zvanični Vašington (i Bušova administracija, i vladajući demokrati u Kongresu) ostaju pri prijedlogu da bi kriminalci OVK i teroristi, koji vladaju u zajednici albanskih muslimana na Kosovu, trebalo da proglase nezavisnost ove provincije od Srbije, što bi SAD priznale bez podnošenja zahtjeva Savjetu bezbjednosti UN. (Pri tome, trebalo bi dodati da ništa u Povelji UN ne daje Savjetu bezbjednosti ovlaštenje da otcijepi dio teritorije suverene države bez njenog pristanka.) Ipak, činjenica je da su prijetnje Vašingtona beznačajne, te da ni proglašenje nezavisnosti ni priznavanje države od strane SAD nije neizbježno. S obzirom na to da Bušova administracija ima dovoljno posla s Irakom i Avganistanom, da ne spominjemo Iran, realno može da se očekuje da SAD neće trošiti previše energije kada je u pitanju konačno rješenje za Kosovo. Ako EU ne pristane na nezavisnost Kosova (Kipar, članica EU, tvrdi da ne samo nikad ne bi priznao Kosovo, već je spreman da uloži veto na takvu odluku Brisela), ako uticajne neevropske države, kao Kanada, Indija i, naročito, Izrael, ne podrže SAD, te uporni pokušaji stvaranja koalicije pomoću zastrašivanja i podmićivanja teško da će se isplatiti. (Uz to, nigdje se ne napominje da Srbija nikad neće pristati na to da potpiše otcjepljenje Kosova.) Čak i kada bi bio prihvaćen unilateralni scenario, nakon konačnih pregovora Beograda i Albanaca 10. decembra, naravno da Srbija i Rusija to ne bi prihvatile, kao ni Kina, Indija, Indonezija, Južnoafrička Republika, Nigerija i brojne druge afričke države, čije su vlastite granice, takođe, krhke i potiču još iz kolonijalnog perioda. Na isti način za Vašington bi bila problematična Južna Amerika. Ukratko, čak i kada bi Vašington uspio u svojim namjerama, to ne bi riješilo status Kosova. Umjesto toga, cijeli region, ali i Evropa, te međunarodna zajednica našli bi se pred novim, razdornim problemom, zbog kojeg bi SAD ostale bez podrške, a da se i ne spominje pokretanje nove destabilizacije Zapadnog Balkana, prekid odnosa Srbije i SAD (a možda i Srbije i EU), te poništavanje svakog oblika međunarodnog prava i teritorijalnog integriteta država koje su pod Poveljom UN, dok bi separatistički pokreti širom svijeta bili ohrabreni da zahtijevaju samostalnost nasilnim putem, koji se ne smije tolerisati. Zbog toga je pravo pitanje koliko štete su kreatori američke politike međunarodnih odnosa spremni da nanesu interesu SAD da bi gurali naprijed politiku unaprijed osuđenu na propast, koja, čak i kada bi bila uspješna, nanijela bi štetu svim upletenim stranama. Činjenica jeste da odgovorni učesnici ovog spora odbijaju ponovo da izvrše procjenu svojih odluka, najvjerovatnije zbog želje da se uspjeh postigne na bilo kojem političkom polju, zaključuje Džatras. Pogrešna međunarodna politika Na sreću, glasovi razuma postali su snažniji. Jedan od njih jeste i ambasador SAD u UN, Džon Bolton, autor još neobjavljene knjige "Predaja nije opcija: Odbrana Amerike u Ujedinjenim nacijama i šire", koja stavlja akcenat na pogrešnu ulogu Vlade SAD u kreiranju cjelokupne međunarodne politike SAD. - Jednom mi je jedan viši zvaničnik Stejt departmenta rekao da bi Amerikanci bili veoma nezadovoljni kada bi saznali kako se kreira naša međunarodna politika - izjavio je Bolton tokom nedavnog intervjua za radio Glas Amerike. Ovo bi trebalo da bude epitaf na grobu neuspješne politike Vašingtona u vezi s Kosovom. http://www.fokus.ba/ [Non-text portions of this message have been removed]
