http://www.politika.co.yu/detaljno.php?nid=47207
U fokusu KAKO NAM SKOVAE POTKOVU Nemaèki pukovnik Karl Ginter fon Kajdasi, iz vojne slube MAD, sve je zabrljao jer je dao planu ime Potkova, a to je hrvatska reè. Srbi kau potkovica Nemaèka je kao niko drugi ostavila trag u istoriji Balkana tokom dva svetska rata i kao osvajaèka i kao okupaciona sila posebno na Kosovu. Uèeæe Nemaèke u NATO bombardovanju Srbije 1999. bilo je teko prodati u Bundestagu. (Dejvid Bajnder, Politika 8. 11. 2007) Bon, 1. april 1999, bugarska ministarka inostranih dela Nadeda Mihajlova zamolila me da razgovaramo u èetiri oka. Saoptila mi je da bugarska obavetajna sluba zna za operacioni plan Srba za voðenje rata na Kosovu i on je poznat pod imenom Potkova. Objasnila mi je da taj plan postoji jo od kraja 1998, a tu su, izmeðu ostalog, sadrani planovi za proterivanje kosovskih Albanaca. Zamolio sam je da naoj obavetajnoj slubi stavi na raspolaganje tu dokumentaciju, kako bi nai eksperti mogli da ispitaju pouzdanost tih materijala. Posle nekoliko dana obavestili su me da su izvori bugarske obavetajne slube u visokom stepenu pouzdani i autentièni. (Joka Fier, u knjizi Crveno-zelene godine. Nemaèka spoljna politika od Kosova do Iraka) Kabul, kraj juna 1987. Sunce je tek izalo iza visokih planina Hindukua i prvi znak da se pribliavamo aerodromu glavnog grada Avganistana bile su svetleæe baklje koje su u pravilnim intervalima promicale pored malih, visoko smetenih prozorèiæa u utrobi velikog sovjetskog vojnog transportnog iljuina. Nije mi to bilo prvo sletanje na taj aerodrom i znao sam da su to mamci za IC navoðene protivavionske rakete stinger kojima su mudahedini sa okolnih brda svakodnevno gaðali sovjetske avione. Ipak, iznenadio sam se kada su neki putnici oko mene povadili svoje fotoaparate i kamere i poèeli da snimaju leteæe baklje. Tek tada sam shvatio da su veæina putnika koji su u Takentu iz civilnog aviona Aeroflota preli u vojni iljuin moje kolege, novinari. Kako je i mene tog juna 1987. godine u Kabul pozvala vlada Avganistana, pomislih da je to sada organizovana poseta grupe stranih novinara. Pasoke formalnosti nisu ni obavljene, jer odmah su nam pasoe i uzeli. U tri rasklimatana autobusa, koji su umesto migavaca imali drvene ipke, dovezeni smo na plato ispred hotela Interkontinental, na vrhu jednog brda usred Kabula. Ispred hotela, na jarbolima zastave pedesetak drava sveta, a na poèasnom mestu uz avganistansku stajala je i jugoslovenska. I veliki pano povodom Prve konferencije novinara iz nesvrstanih zemalja u Avganistanu. U trenutku mi je sve bilo jasno. I kako sam odmah dobio avganistansku vizu u Beogradu i otkuda toliko novinara u sovjetskom iljuinu i èemu jugoslovenska zastava na poèasnom mestu. Jer, Jugoslavija je te 1987. bila zvanièni lider Pokreta nesvrstanih. Domaæin je zato i traio da ja, kao jugoslovenski novinar, posle uvodnog i pozdravnog govora predsednika Avganistana Nadibulaha, vodim prvu popodnevnu sednicu konferencije. Nita nije vredelo to sam pokuao da im objasnim da sam na put krenuo da vidim rat u Avganistanu, da mi niko nije rekao da je reè o nekakvoj konferenciji i da, uostalom, nisam poneo ni odelo. Nekako sam pronaao broj telefona jugoslovenske ambasade, da vidim ta da radim. Jer, Jugoslavija je tada osuðivala sovjetsku okupaciju Avganistana i snizila je nivo diplomatskih odnosa sa Kabulom na rang otpravnika poslova. Na otpravnik poslova gospodin Momèilo Drakoviæ iskreno se obradovao mom dolasku. Jesi li doneo neke novine?, pitao je, ali je odmah razreio situaciju. Nemoj da pravi guvu, nemoj da bude predsedavajuæi konferencije, izvuci se nekako, ali ostani da sedi u radnom telu da ne uvredi domaæina, zna kako je to u ovom svetu ovde! Ostao sam sve vreme konferencije u radnom predsednitvu. Lepo smo se druili tih dana, razmenili smo vizitkartice, sve su to bili novinari iz raznih medija irom sveta. Svi opremljeni najmodernijim kamerama s najjaèim teleobjektivima. Vodili su nas u Mazare arif, Herat, Kandahar, Dalalabad, u podnoje planina Tora-Bora. Kolege su snimale sve to se mièe, posebno sovjetsku vojnu tehniku. Dvojica su bili najvredniji: dr Pantelej Spasov, iz Bugarskog komiteta solidarnosti sa narodima afro-azijskog podruèja sa seditem u Kairu, i Pedro Moura, slobodni novinar iz Portugala. Od Spasova se nije odvajao Valentin Gatsinski iz bugarske ambasade u Kabulu. Mislio sam tada da je to zbog onog dr, ali kraj jednog drugog juna, onog 1999, doneo je i susret mog avganistanskog poznanika dr Spasova sa viceadmiralom Tomasom Vilsonom, efom amerièke vojne obavetajne slube DIA. Naime, admiral Vilson je 29. juna 1999. u pratnji Bredlija Knopa, oficira DIA za Evropu, stigao u Sofiju da sa efovima bugarskih tajnih slubi, generalom Asparuhovom i dr Spasovom malo pogledaju taj srpski plan Potkovica. Koji su Bugari preko ministarke Mihajlove prethodno uvalili Joki Fieru i nemaèkim tajnim slubama. Pa je nemaèki pukovnik Karl Ginter fon Kajdasi iz vojne slube MAD sve zabrljao, jer je dao planu ime Potkova, a to je hrvatska reè. Srbi kau potkovica. Oni iz nemaèke tajne slube BND su naprosto poludeli, ministar odbrane arping se zaleteo, Fier se izblamirao, Vili Vimer ih je obojicu pozvao da podnesu ostavke, nemaèka tampa ih je razapela zbog prevare. Ali, plan Potkovica je ispunio oèekivanja. Nemaèku javnost trebalo je ubediti u potrebu bombardovanja Jugoslavije, Nemaèka je zbog istorije bila taj kljuèni faktor u Evropi, svi ostali su sluali. Koliko se istorija ponavlja? Ne znam, ali èesto se setim tog juna 1987. u Avganistanu. Ko bi rekao da æe taj oniski Bugarin sa brèiæima biti tako nezgodan. Imam ga i na slajdovima. I Portugalca Mouru. Posle je otiao u agenciju Paladin u Lisabonu. Obavetajno-bezbednosni poslovi. Miroslav Lazanski [objavljeno: 10.11.2007.] Sent using cyberus.ca WebMail - http://www.cyberus.ca/
