Da li Srbija treba da registruje crnogorsku pravoslavnu crkvu? U Crnoj Gori se mnogi igraju vatrom kraj bureta benzina, kaže protojerej mr Velibor Džomić, paroh podgorički i član Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske, i upozorava:
Plašim se većeg zla za Badnje veče - Srbija nikad neće priznati raspopsku družinu - Crna Gora više ceni satanističke sekte nego SPC - Bogoslove napadaju čak i nožem - Ne zaboravimo krvavo bratoubilaštvo iz prošlosti Predstavnici Crnogorske pravoslavne crkve (CPC), koju SPC tretira kao nepostojeću, predali su krajem oktobra u pisarnici Vlade Srbije zahtev za registraciju u našoj zemlji. Potrebnu dokumentaciju podneo je Nenad Stevović, poverenik ovlašćen za predstavljanje i zastupanje eparhije CPC za Republiku Srbiju. Stevović je pred kamerama rekao da je optimista i da veruje da će odgovor Ministarstva vera sigurno biti pozitivan. Dok se zahtev još uvek razmatra u Vladi, pitali smo protojereja mr Velibora Džomića, paroha podgoričkog i člana Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske, da li je moguće da Srbija registruje tzv. CPC i kakve bi bile eventualne posledice? - Ako se bude postupalo po Zakonu, onda je to nemoguće. Oni bi, recimo, mogli da se registruju pod nazivom „crnogorska raspopska crkva“, „crnogorska lažna crkva“, „crnogorska antihrišćanska crkva“, „crnogorska pseudocrkva“, „crnogorska miraševska crkva“. Ali, pod nazivom pravoslavna ne mogu jer oni nisu pravoslavni. Pogledajte im tzv. kalendar za 2007. i „pouku“ ženama da 1. marta potpuno nage ometu kuću i videćete da to nema veze sa pravoslavnom verom nego sa vračanjima, bajanjima i paganizmom, a to nije pravoslavlje. Imate i izjave njihovih emisara da su oni „druge vere“ od Srba. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gif Da li znate koliko tzv. CPC ima pristalica i osoba koje se predstavljaju kao sveštenici? Kolika im je snaga i gde im je sedište? - Reč je o partijsko-policijskoj tvorevini koja je stvorena od crnogorske UDB-e i registrovana u cetinjskoj policiji 2000. radi grupisanja dela separatističkog biračkog tela. Tu se skupilo nekoliko raščinjenih sveštenika, uglavnom Srba. Dedeić je rođen u Zenici, a ostali u Tesliću, Smederevu. Doduše, imaju i dva Ciganina iz Banata. Prikupljaju i slične raspope i samozvance iz Ukrajine, Bugarske i Rusije. Neki Antonio de Roso bio je katolički sveštenik, pa je izopšten. Onda je bio protestantski pastor, pa su ga i oni isterali. Sad je počasni član raspopskog tzv. sinoda sa titulom poglavara nepostojeće italijanske pravoslavne crkve! Skoro su i nekog Riharda Minihofera, službenika bečke policije, proglasili za raspopskog episkopa kotorskog sa sedištem u Beču! Da Bog mili sačuva! Imaju nekakvu kuću na Cetinju i odatle kreću u obijanje hramova i širenje verske mržnje po Crnoj Gori. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifKo je Nenad Stevović, koji je ispred tzv. CPC podneo zahtev za registraciju u Srbiji? - Tog gospodina ne poznajem, ali se u javnosti pojavljuje u više uloga. Najviše je poznat kao kafedžija i vlasnik kafića „Džek“ u Lovćencu. Čas je predsednik nekakvog udruženja „Krstaš“, a čas urednik separatističkog časopisa „Oganj“. Učestvuju i na lokalnim izborima u Lovćencu, ali slabo prolaze. Registrovao je čak i Pikado savez i to još Srbije! Samo mu još nedostaje crkva! Iako uživa sva prava u Srbiji veoma često je istupao protiv nje. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifDa li, po Vašem mišljenju, iza ove Stevovićeve akcije stoji želja za verskim slobodama ili nešto drugo? - Smatram da se ovako nesuvislom inicijativom žele postići dve stvari. Prvo, da se Srbija prikaže kao zemlja u kojoj se navodno ne poštuju verske slobode. Drugo, da se, pošto će, ako Ministarstvo vera bude poštovalo zakon, biti odbijeni kako zbog neispunjavanja uslova tako i zbog zahteva koji je u suprotnosti sa zakonom, dodatno oteža položaj Mitropolije crnogorsko-primorske u Crnoj Gori. Reč je o jednoj politikantskoj inicijativi i to baš sad kad Srbija ulazi u završnu fazu borbe za Kosovo. Šiptarima pomaže sve što Srbiji odmaže pred svetom. A Stevovićeva inicijativa je upravo takva. Mitropoliju sigurno ne mogu ugroziti Stevovićeve inicijative. Ta Mitropolija je pretrajala i preživela Broza, a kamoli da neće jednog kafedžiju iz Lovćenca. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifDa li je tzv. CPC još negde registrovana u okruženju? - Prva registracija, posle cetinjske policije, bila im je u Hrvatskoj. To dovoljno govori odakle vetrovi duvaju. Tamo im je poverenik prof. dr Milorad Nikčević, koji je ovih dana u velikoj nevolji. Uhvaćen je u intelektualnoj krađi tuđih naučnih radova. Plagirao je rane radove pokojnog akademika Nova Vukovića i u Osjeku ih prikazivao kao „svoja naučna ostvarenja“. Zanimljiva družina. Jedan krade ime crkve, drugi zvanje mitropolita, treći tuđe radove, četvrti narodni novac za gradnju crkve i tako redom. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifKakav je odnos crnogorskih vlasti prema Mitropoliji crnogorsko-primorskoj? - Taj odnos je različit kao što su i različiti predstavnici vlasti. Ima manjih i većih dukljana, ali ima i čestitih ljudi. Odnos uglavnom zavisi od njihovih ideja, programa i potreba. Kao što im se tokom ovih 15-tak godina razlikovala politika u rasponu od srpske do antisrpske, od miloševićevske do antimiloševićevske, od klicanja Gazimestanu 1989. do prijema Agima Čekua 2006. u svojstvu nekakvog premijera, ili od „rata za mir“ u Dubrovniku i Konavlima do savijanja kičme i izvinjavanja Hrvatima. Takav je odnos i prema Mitropoliji. Od nalaganja badnjaka pred Cetinjskim manastirom do registracije raspopske družine pod nazivom CPC u cetinjskoj policiji. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifDa li se tzv. CPC može nazvati kanonski nepriznatom crkvom? - Kada se govori o toj raspopskoj družini onda se nikako ne može govoriti o nekakvoj kanonski nepriznatoj nego o kanonski nepostojećoj organizaciji, koja sebe neovlašćeno naziva crkvom. Kanonski nepriznata crkva je, recimo, Makedonska crkva pošto njeno sveštenstvo nije raščinjeno, ali je u raskolu. Kod tzv. CPC nema i ne može biti pravoslavnog kanonskog sveštenstva pošto su sva ta lica, počev od Dedeića, pravosnažnim crkveno-sudskim presudama i raščinjena i izopštena iz čitave vaseljenske pravoslavne Crkve. Da je pravne države, oni bi krivično odgovarali. Ali, politika je svuda uplela prste, a posebno u tužilaštvo i sudstvo. U martu smo na licu mesta uhvatili dvojicu ljudi kako u kasnim večernjim časovima obijaju dvorsku Crkvu svetog Dimitrija na Kruševcu. Privela ih je policija, saslušala i pustila. Mi smo podneli krivičnu prijavu, ali ništa nije bilo od toga. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifKako komentarišete saopštenje tzv. CPC da su meštani sela Broćanac kod Nikšića odlučili da crkva u tom mestu bude pod njihovim okriljem? Šta se tu, zapravo, dogodilo? - Crkva u Broćancu je, prema svim vlasničkim dokumentima, bila i ostala u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske. To što neki košarkaški trener u svojstvu predsednika odbora tzv. CPC za Nikšić manipuliše, više govori o njemu nego o njegovom selu. Mnogo se danas manipuliše ljudima. Takvi potpisi koje niko nije video validni su taman toliko da su i deo puta kroz svoje selo poklonili Hrvatskoj ili Albaniji. Pravo svojine osporava se na sudovima, a ne potpisima, prangijama i bušilicama. Tako su i po Katunskoj nahiji prepisivali imena i prezimena ljudi, i to uglavnom staraca, iz biračkih spiskova, a onda to prikazivali kako su oni, tobože, odlučili da crkve koje su u vlasništvu Mitropolije predaju raspopu Dedeiću. Nije im padalo na pamet da se uključe u akciju da poprave crkve koje su decenijama skrnavljene i koje je tako oskrnavljene razorio zemljotres još 1979. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifKoliko je crkava koje su u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske prešlo u ruke tzv. CPC? - Nijedna. U svakom pravnom sistemu, bez obzira ko vlada, postoje osnovi sticanja svojine. Obijanje i skrnavljenje crkava nigde, pa ni u Crnoj Gori, nije osnov sticanja svojine. Raspopima i nije stalo do crkava. Oni su sa grupicama ostrašćenih tipova odlazili u sela Katunske nahije, obijali obnovljene ili upadali u ruinirane crkve i to prikazivali kao nekakvo tobožnje „vrtanje u crnogorsku vjeru“. Pojedini mediji pred Bogom i narodom zaista snose veliku odgovornost zato što su prevaru prikazivali kao istinu. Pojedini beogradski mediji su toliko jednostrani kada je u pitanju Mitropolija crnogorsko-primorska da prosto ne možemo da verujemo da takvo jednoumlje postoji i danas. Pomenuću samo dopisnika dnevnog lista „Danas“ iz Podgorice, gospodina Veseljka Koprivicu. Reč je o jednom od poslednjih urednika „Komunista“ za Crnu Goru, javnom ateisti i članu nekakvog saveta u raspopskoj družini. Ne sporim mu pravo da to bude. Ali, svi njegovi izveštaji o Mitropoliji u „Danasu“ više liče na saopštenja raspopa Dedeića nego na korektne i objektivne novinarske izveštaje. Da ne govorim da je, kad je Mitropolija u pitanju, davno raščistio sa obavezom da se čuje druga strana. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifPrimiču se veliki verski praznici. Da li očekujete incidente u Crnoj Gori? - Mitropolit Amfilohije je negde sa tugom i žaljenjem rekao da Badnje veče u Crnoj Gori više liči na Veliki petak nego navečerje Hristovog rođenja. Takvu atmosferu stvaraju mediji, a prvenstveno crnogorska televizija kao tzv. javni servis. Daj Bože da ne bude nekog većeg zla! Crna Gora je nepredvidiva, a bojim se da se mnogi neodgovorni ljudi igraju vatrom kraj prepunog bureta benzina. Ne treba zaboravljati strahote i posledice krvavog bratoubilaštva u Crnoj Gori u Drugom svetskom ratu. Te rane još nisu zamirene, a nove se stvaraju. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifDa li su ugrožene slobode i životi pravoslavnih sveštenika u Crnoj Gori? - Kad vam neko sa dozvolom vlasti ukrade ime, onda šta je to nego kršenje sloboda. Samo Bog zna koliko je uvreda prosuto na račun mitropolita Amfilohija, sveštenstva, monaštva i učenika bogoslovije tokom prethodnih 15-tak godina. Setite se samo one tuče kada su pred zgradom cetinjske opštine raspopovi sledbenici napali protojereja Radomira Nikčevića. Ti snimci su emitovani u „Utisku nedelje“ na TV B92. Najviše su pretrpela deca - učenici bogoslovije, ali i deca cetinjskih sveštenika u školama. Jedan bogoslov je i uboden nožem, a da ne govorim koliko je bilo napada. Sve je to uredno prijavljivano nadležnim organima, ali ništa nije urađeno. Stiče se utisak kao da se na takve ispade blagonaklono gleda. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifZbog čega je mitropolit Amfilohije izjavio da je novi crnogorski ustav „pljunuo na crkvu“? - Najbolji komentar tog člana dao je mitropolit Amfilohije rekavši da je takvim rešenjem pljunuta Crkva koja je rodila Crnu Goru i da se Mitropolija crnogorsko-primorska ne prepoznaje u opštem sektaškom terminu, te da ona nije nikakva „verska zajednica“ nego Crkva sa svojim viševekovnim imenom i identitetom. Mitropolija i ostale pravoslavne eparhije u Crnoj Gori nisu bile, nisu, a neće ni biti nikakve „verske zajednice“ bez obzira na pregovore, dogovore i pogađanja. Možda bi svaka država smela da se igra tim formulacijama, ali Crna Gora nikako. Jer, preziranje Mitropolije kao majke ovoga naroda i Crne Gore nije ništa drugo do preziranje sebe samih i pljuvanje po sebi. Ruganje tradiciji tretiranjem apstraktnih „vjerskih zajednica“ nije ništa drugo do oživljavanje preživljenih formulacija iz zloglasnog ustava SFRJ iz 1974. Čak je i prvi komunistički ustav Crne Gore iz 1946. u članu 25 tretirao Crkvu, a ne verske zajednice! Kad se ovo zna, nije teško zaključiti dokle se došlo! http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifU jednom momentu je postojala mogućnost da se u Ustavu pomene samo Islamska zajednica, ali ne i Pravoslavna i Rimokatolička crkva. - Stav Episkopskog savjeta je bio kristalan. Nismo bili protiv da se, uz Pravoslavnu crkvu, pomenu i Rimokatolička crkva i Islamska zajednica kao tradicionalne na ovim prostorima. Ali, pominjanje samo Islamske zajednice bio bi presedan i nešto što se nikad nije dogodilo u istoriji Crne Gore. Neko bi, da je to prošlo, mogao da zaključi da je Crna Gora islamska republika. Bojim se da nekim političarima ništa nije jasno ili im je sve jasno, a namerno rade naopako. Danas, recimo, u važećem Zakonu o restituciji imate formulaciju „crkve i verske zajednice“, a u Ustavu samo nekakve „verske zajednice“! Kako je vladajućoj većini ova formulacija bila prihvatljiva u avgustu kada su usvojili izmene Zakona o restituciji, a neprihvatljiva samo mesec i po dana kasnije kada su usvojili ustav!? http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gifDa li možemo da kažemo da su danas, na osnovu novog Ustava, izjednačene Mitropolija crnogorsko-primorska i neka satanistička sekta? - U pravnom pogledu su ravnopravne u prividu. Ali, faktički ne samo da nisu ravnopravne nego je sve ono što dolazi sa Zapada, pa i sekte i svakojaki duhovni šljam, u boljem položaju. Bojim se da oni koji su se odlučili za nekakve „verske zajednice“ svesno poništavaju ustavnu istoriju Crne Gore. Žalosno je da je nekome više stalo do glasova nego do poštovanja sebe i svoje istorije. Oni su na ovakav način, nažalost, poslali javni poziv svim sektama, pa i onim najgorim - satanističkim da što pre dođu u Crnu Goru i registruju se. A njihovo delovanje neće meriti brojem dece koju će duhovno zaludeti i zavesti, nego nekakvim prividom sloboda i parama koje će doneti i investirati! S. Vlajnić Kako se registruje verska zajednica http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gif Šta je od dokumentacije potrebno da se podnese Ministarstvu vera Republike Srbije kako bi neka verska zajednica mogla da bude priznata? - Novi Zakon o crkvama i verskim zajednicama u članu 18 taksativno nabraja šta je potrebno da bi jedna grupa ljudi mogla da registruje neku versku zajednicu ili religiozno udruženje, i tako stekne status pravnog lica u pravnom sistemu Srbije. Takav postupak nije novina u Srbiji, kako neki žele pogrešno da prikažu. Svaka država je vlasna da na svojoj teritoriji propisuje uslove i priznaje status pravnih lica crkvama i verskim zajednicama. Ko pročita zakon videće da je potrebno podneti naziv crkve ili verske zajednice, adresu sedišta, podatke o licu koje je ovlašćeno da predstavlja takvu versku zajednicu. Pored toga, mora se dostaviti odluka o osnivanju verske zajednice i kompletni podaci osnivača (kojih mora biti najmanje 0,001 odsto od punoletnih državljana Srbije, koji u Srbiji imaju prebivalište), zatim statut, prikaz verskog učenja, obreda, ciljeva i aktivnosti, kao i podatke o stalnim izvorima prihoda verske zajednice. http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gif Ko odlučuje o tome da li će verska zajednica biti priznata? - U Srbiji o tome odlučuje Ministarstvo vera na osnovu Zakona o crkvama i verskim zajednicama. Kao što, recimo, Trgovinski sud kao nadležni organ po zakonu odlučuje o registraciji preduzeća i vodi računa o tome da u jednom gradu ne može postojati više preduzeća sa istim nazivom, tako i Ministarstvo vera odlučuje o priznanju verskih zajednica vodeći računa da se ne naruši postojeći poredak i prava već postojećih crkava i verskih zajednica koje su duhovne institucije, ali i pravna lica u pravnom poretku u jednoj državi. Tako je u svim modernim državama na svetu. Do slobode veroispovesti - burgijama i budacima http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gif Da li imate podatke koliko crkava i verskih zajednica deluje u Srbiji, i koje su? - Podatke sigurno, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, možete dobiti u Ministarstvu vera. Zakon poznaje Srpsku pravoslavnu crkvu, Rimokatoličku crkvu, Slovačku evangeličku crkvu, Reformatorsku hrišćansku crkvu, Evangeličku hrišćansku crkvu, Jevrejsku zajednicu, Islamsku zajednicu i tzv. konfesionalne zajednice (Jehovine svedoke, Hrišćansku adventističku crkvu, Hrišćansku pentekostnu crkvu i slične tzv. male verske zajednice). http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/images/kruzic.gif Koliko se u Srbiji, po Vašem mišljenju, poštuju verske slobode? - Država je dužna da svakom građaninu jamči i zaštiti kompletan korpus ljudskih prava, pa i pravo na slobodu veroispovesti. Verske slobode su garantovane Ustavom Srbije i Zakonom o crkvama i verskim zajednicama, ali i međunarodnim dokumentima. Međutim, javlja se problem kada ljudi umisle, kao što su to umislili raspopi u Crnoj Gori i njihovi emisari u Srbiji, da je svaka sloboda, pa i veroispovesti neograničena. Ni u jednom dokumentu ili udžbeniku o ljudskim pravima nećete naći mogućnost da je bilo koja sloboda neograničena. Nema slobode bez odgovornosti, a moja sloboda se mora završiti tamo gde počinje sloboda drugoga. To su i Božija merila, a i, kako kažu, evropski standardi. - Svako danas u Srbiji ima pravo da veruje ili ne veruje i da ispoljava svoja uverenja. Ali, to ne podrazumeva da ja imam pravo da obijem vaš automobil kako bih se njime prevezao do moje crkve na molitvu ili da obijem vaš stan ako bi mi, ne daj Bože, palo na pamet da u njemu vršim neke obrede. To je, na žalost, logika i delovanje raspopa u Crnoj Gori. Dedeić i oni koji su ugonili stoku u crkve posle rata, a koji ga danas podržavaju, smatraju da se pravo na slobodu veroispovesti ostvaruje burgijama, bušilicama, budacima i drugim sredstvima za obijanje crkava. To se polako pokušava preneti i na Srbiju kako bi joj se naštetilo i kako bi se prikazala kao zemlja u kojoj se deo onih koji su dobili tuđe kuće i tuđu zemlju po Vojvodini i gostoprimstvo - navodno verski diskriminiše http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/text2.html [Non-text portions of this message have been removed]
