Pisma čitalaca
Ruganje srpskoj istoriji <http://www.glas-javnosti.co.yu/pismo/9711/ruganje-srpskoj-istoriji> Svrha dopisa vašem sve uticajnijem glasilu, jeste, po ko zna koji put, namerno i tendenciozno iskrivljivanje naše starije istorije, one prednemanjićke. Ovoga puta, reč je o TV emisiji i seriji pod naslovom „Istorija Srba“, čiji je autor dr Tibor Živković, direktor Istorijskog instituta SANU u Beogradu. Pored ove ličnosti, kao producent serije pojavljuje se Srpska pravoslavna mitropolija Crne Gore, na čelu sa mitropolitom Amfilohijem Radovićem, kao i njeno glasilo „Svetigora“. Zašto i kako se ova institucija našla u ovom galimatijasu, nije jasno, ali po svemu sudeći očigledno je da se radi o mogućem, nama nedostupnom interesu. Ako je i tako, odmah da kažem da je takvo učešće potpuno pogrešno, tendenciozno. Moglo bi se i reći i drugačije i u skladu sa onim biblijskim:“Oprosti im, Bože, ne znaju šta rade“. Ova TV serija predstavlja ruganje zdravom razumu svih onih Srba, koji imalo poznaju stariju istoriju svoga naroda. Da neki naučni krugovi i dalje žive u nekom svom okamenjenom istorijskom vremenu, pokazuju naročito naši „državni istoričari“, koji izgleda još uvek ne priznaju svoje „naučne greške“ iz prošlosti. Oni su (i dalje) uvereni da su Srbi kao narod došljaci sa severa Evrope, koji su krajem 6. i početkom 7. veka u tzv. velikim seobama naselili Balkan, pokorili tadašnje stanovnike Balkana i preuzeli sva njihova mesta, koja su domoroci osnovali. Tom prilikom izgleda da su Srbi (Sloveni) izvršili izgleda i najveći genocid nad starosedeocima Balkana, jer njihovog jezika nijednog (začudo) više nema u upotrebi. Da li je to moguće Čudnom igrom slučajnosti, jedino su nekako preživeli genocid stari Grci i današnji Albanci, koje, naši državni istoričari i dalje tretiraju kao naslednike ilirskog stanovništva, i koji je većim delom naseljavalo Balkan od najstarijeg vremena. Iako je Srpska autohtona istorijska škola oduvek tvrdila i dokazivala da albansko stanovništvo sa Ilirima nema nikakvog zajedničkog porekla (pogledati najnoviji Zbornik radova sa naučnog skupa - SANU (2007) - pod nazivom „Albanci lažni Iliri“ - Izdavač „Pešić i sinovi“, ipak se i dalje istrajava na ovoj tvrdnji. U ime čega i zašto Zar nas ovakvo uporno istrajavanje, nije već dovelo do sveukupnosti tregedije našeg naroda kao i pogubnosti srpskog identiteta, a danas i do otimanja najsvetije srpske zemlje Kosova i Metohije. Svemu ovom, na svoj način kumovali su i naši državni istoričari, koji sebe nazivaju „kritičkim“, odnosno svrstavaju sebe u tzv. „Kritičku srpsku istorijsku školu“. Za ovu školu, dovoljno je reći i to, da su u potpunosti preuzeli metode i mišljenja Bečko-berlinske istorijske škole, ili tzv. nordijske škole, a u potpunosti negirali Srbsku autohtonu istorijsku školu. Uputno je i to reći, da su ovi „kritički istoričari“ uglavnom bili „veliki kritičari“, kada se radi o starijoj srbskoj istoriji, ali i tako minorni (namerno), kada je reč o evropskoj starijoj istoriji. Prema evropskoj istoriji, pisali su sa puno ushićenja, iako se dobro zna kako je i na čemu počivala istorija Zapadne Evrope. Za ove (nažalost naše) istoričare, tipa dr Tibora Živkovića, i njemu veoma bliskog saradnika dr Radivoja Radića, glavnog i neposrednog epigona u celoj ovoj priči - o dominaciji kritičke istoriografije na našim fakultetima i u celokupnom školskom obrazovanju - već je dosta rečeno. (Šire videti u: časopisu „Glas Serbone“ - zadnji brojevi (2006-2007) (prim. R. Đ). Radomir Đorđević Niš http://www.glas-javnosti.co.yu/ [Non-text portions of this message have been removed]
