<http://www.novosti.co.yu/> logo.gif
Genocid OVK nad Romima Miloš ANTIĆ, 26. novembar 2007 OD 35.000 pripadnika romske etničke grupe, koliko ih je do 10. juna 1999, prema popisu iz 1981. godine, živelo na prostoru Kosova i Metohije, albanski teroristi pod komandom Hašima Tačija i Agima Čekua, komandanta i načelnika Generalštaba OVK, proterali su 26.000 Roma, stotine ubili, a sudbina više hiljada pripadnika ove etničke grupe nije poznata. Dogodio se, tako, pogrom jedne etničke zajednice u srcu Evrope pretposlednje godine 20. veka. Najveći posle Drugog svetskog rata. Međunarodna zajednica, u licu Kfora i Unmika, nije mrdnula ni prstom. Genocid albanskih terorističkih grupacija nad kosmetskim Romima desio se posle dolaska mirovnih snaga na Kosmet. Preciznije, nakon što je OVK dozvoljeno da se vrati na ove prostore i da u smišljenoj, dobro planiranoj i brutalno izvedenoj kampanji njenog GŠ i njenih terorističkih snaga, samo za nekoliko meseci potpuno zbriše sa kosmetskih prostora jednu etničku grupu. I to onu koja nikoga nije ugrožavala i koja je tu vekovima živela. Hag ćuti PRED genocidom nad kosmetskim Romima zažmurio je i Hag. Karla del Ponte prešla je i preko prve dopune krivične prijave protiv Hašima Tačija i Agima Čekua, koju je Srbija uputila još novembra 2002. godine. Postoji osnovana sumnja, a i mnogi dokazi, da su Tači i Čeku počinili krivična dela protiv Međunarodnog humanitarnog prava i čovečnosti, i to: teške povrede Ženevske konvencije, kršenje zakona i običaja rata, genocid i zločin protiv čovečnosti. Haško tužilaštvo ostalo je nemo pred javno proklamovanim ciljem GŠ OVK „da sa Kosova treba proterati sve Rome, ali tako da se nikada više ne vrate, jer predstavljaju smetnju stvaranju nezavisne države Kosovo“. Ono što su zacrtali, albanski teroristi su i ostvarili. Ubijali su po kratkom postupku i sistematski, terorisali, proterivali, asimilovali Rome sa Kosmeta i uništavali svu njihovu imovinu. Srušili su i zapalili sva njihova naselja. Mnogi Romi, među njima žene i deca, streljani su po raznim logorima i gubilištima širom pokrajine. Do kraja 1999. teroristi, predvođeni Tačijem i Čekuom, postigli su svoj cilj - Roma na Kosmetu više nije bilo. Oni koji nisu ubijeni, pobegli su u Srbiju i Crnu Goru, a neki su se dočepali i zapada. Da paradoks bude veći, sada ih zemlje EU vraćaju Srbiji, a ne na njihova kosmetska ognjišta! Prozaičan razlog - oni su državljani Srbije, a ne Kosova. Dopuna krivične prijave protiv Tačija i Čekua puna je dokaza o neviđenim zverstvima nad kosmetskim Romima. OVK u lov na njih krenula je početkom 1998. godine. U Budisavcu kod Kline, 13. aprila te godine, naoružani pripadnici OVK nasilno su iz kuće izveli Ramadana Nezaja i njegovu suprugu Zoju. Dok su jedni na obližnjoj livadi silovali Zoju, drugi su zverski tukli Ramadana. Dva meseca kasnije, 12. juna, u Suvoj Reci kidnapovan je Ismet Beriša. Posle teškog mučenja, pripadnici OVK su ga streljali kod sela Topličana. Februara 1999. OVK ubija u Đakovici civile Đemajlja Smaćija i Sabahetu Zeka. Istoga dan, 2. februara, iznad Peći ubijen je Ćerim Sukaj. Mesec dana kasnije u Suvoj Reci, samo zato što je Rom, streljan je Idriz Beraj. A, 23. marta, Tačijevi i Čekuovi jurišnici ubili su Ljuljetu Bisljimi iz Kosova Polja. April te godine obeležen je stravičnom tragedijom romske porodice Hetaj iz sela Prigoda u opštini Istok. Naoružani pripadnici OVK kidnapovali su Valjdeta, njegovu suprugu Šuretu i njihovu decu - trogodišnju Suzanu i tromesečnog Valjmira. Odveli su ih u ilegalni logor OVK u selo Vrelo. Tamo su ih mučili, zlostavljali i silovali. Posle dve nedelje, Valjdeta i Šuretu su streljali. Zverstva Tačijevih i Čekuovih terorista nad Romima eskalirala su posle 10. juna 1999. I to pred očima, tada blizu 50.000 vojnika Kfor i Unmik policije. Nijedno nisu sprečili. Nijednog teroristu nisu uhapsili. NATO žmurio VeĆ 12. juna albanski teroristi kreću u krvavi pir na Rome koji nisu napustili Kosovo. U Orahovcu upadaju u kuću Zenelja i Dašurije Maja. Noževima ih napadaju. Jurišaju i na njihove sinove Fatona i Fidana. Teško ih ranjavaju, ali oni nekako uspevaju da se spasu. I, da pobegnu sa Kosmeta. Osam dana kasnije u Klini teroristi, pod pretnjom oružjem, izvode iz kuće Avniju, Ragipa i Fadilja Krasnićija. Fadilju i Ragipu u dvorištu lome kosti, seckaju ih noževima, a Avniju nedaleko od kuće streljaju. Nekoliko dana kasnije, grupa Tačijevih i Čekuovih jurišnika provaljuje u kuću Dibrona Bećaja. Zaklali su ga na kućnom pragu u prisustvu kćerki Šurete i Emine. Narednih dana, u više navrata dolaze u njihovu kuću i zlostavljaju ih. Morale su da pobegnu. U to vreme u Lipljanu je ubijen, u dvorištu svoje kuće, Isljam Dibrani. U blizini su bili vojnici švedskog kontingenta Kfora, ali zločin nisu sprečili. Fatmir Brijani iz Prištine zverski je mučen i ispitivan "koliko je Albanaca ubio i gde su sahranjeni" iako nikada nije bio u ratu. Teroristi iz OVK su ga vezanog tukli palicama, zasekli nožem po licu, žiletom mu zasecali obe ruke sa unutrašnje strane, a električnom lemilicom pekli kožu po telu. Sličnu sudbinu doživela je i njegova komšinica Hidajete Jašari, u Moravskoj ulici. Dok su je mučili i ispitivali, silovali su njenu kćerku Fikriju. Naredili su im da napuste kuću i one su pobegle u Srbiju. Kakva su sve zverstva činili pripadnici OVK prema Romima koji nisu napustili Kosovo, dramatično svedoči primer napada na kuću Alije Krasnićija iz sela Brekovca kod Đakovice. Da bi ga kaznili, pred njim su ubili iz vatrenog oružja Sevdiju, njegovu kćerkicu, novorođenče staro svega 15 dana. Neviđeni zločin „overili“ su na zverski način. Ubijenoj bebi nožem su odsekli glavu! Streljanja SREDINOM juna, tačan datum nije utvrđen, jurišne grupe OVK, u pohodu etničkog čišćenja Roma, kidnapuju Bedriju Šalju, Gzima Zećirija, Zvezdana Ljušaja, Šabana Baljaja, Sofiju Tafaj, Ređu Šalju, Salija Šalju, Hasana Tafa, Afijetu Zećiri, Bajrama Krasnićija i Srbina Radeta Gagovića. Odvode ih u ilegalni logor. Posle mučenja, Gzima, Afijete, Saljija, Šabana i Hasana, kao i silovanja Sofije, njih oslobađaju. Naređuju im odlazak sa Kosova. Bedriju, Ređu, Zvezdana, Bajrama i Radeta grupno streljaju. Sa egzekucije je uspeo jedino da pobegne Bedrija Šalja. Hag nije bio zainteresovan da čuje njegovu priču. Trajko Marković, Rom iz Uroševca, nije preživeo torturu koju je doživeo od pripadnika OVK, 28. juna 1999. Upali su u njegovu kuću, tukli ga do besvesti i naredili da beži u Srbiju. Sa porodicom je uspeo da se domogne Obrenovca, ali je tu od zadobijenih povreda preminuo. Njegov sugrađanin iz Uroševca Elvir Huseini izveden je iz autobusa, streljan i bačen u bunar. Iako sa ranom na glavi, uspeo je da se izvuče iz bunara. Lečen je u Prištini. Ispričao je da je bunar bio pun leševa, ali niko nije reagovao. Tako je ubijen i Ljuš Morina iz Prizrena, ali u Landovici, kao i stotine drugih Roma. Niko za to do sada nije odgovarao. Dopuna krivične prijave podnete Haškom tribunalu puna je dokaza o ovim i mnogim drugim ratnim zločinima, genocidu, etničkom čišćenju. Idejni tvorci genocida i etničkog čišćenja Roma sa Kosmeta, Hašim Tači i Agim Čeku, su iz nekog razloga nedodirljivi. Da li će međunarodna pravda moći večno da žmuri?! ZAUVEK NESTALI I POSLE 10. juna 1999. godine GŠ OVK imao je legalne logore širom Kosmeta. Tamo su odvodili i kidnapovane Rome. Stotine njih. Sudbina svih čija imena navodimo je nepoznata. Odvedeni su silom iz svojih kuća i nikada više se o njima nije ništa saznalo. Takvu sudbinu doživeli su civili: Škeljzen Kambri iz Đakovice, Agron Beriša i Burim Bejta iz Kline, njihovi sugrađani Uk Redžepaj i Nasret Alijaj, Agron Hamza iz Orahovca, Enver Ćerimi iz Štimlja, petoro meštana iz Crnca kod Istoka - Agron Kećaj, Redžep Bajramaj, Mehmet Brojaj, Ganija Brojaj i Sefedin Gavrana. U logorima OVK nestao je i Škeljzen Hamza iz Orahovca, Fadilj Behljulji, Ilmija Cigani, Avdulj Imeraj, Sulja Golubi, svi iz Đakovice. U selu Glođane kod Dečana kidnapovani su Binak i Muharem Jolaj, u Prizrenu Abaz Krasnići, u Piskotama Halit Beća, u Orahovcu Isuf Hamza, u Ereču Ibiš Bećiri, u Đakovici Valjbona Hadri, u Suvoj Reci Afrim Beriša, u Uroševcu i još stotine i stotine drugih. Svoju surovost nad kidnapovanima, koje su stalno tukli, silovali i mučili, pripadnici OVK pokazivali su i tako što su im po telu nožem urezivali oznaku UČK (OVK) i što su se nožem potpisivali. PLANSKO PROTERIVANjE KADA je posle dolaska Kfora na Kosmet, OVK dozvoljeno da etnički očisti Kosovo od Roma, njen GŠ je svojim jurišnicima izdao jasno uputstvo: upadati u romske kuće, posebno one sa više ukućana, bogatije, i uz primenu sile, sve do ubistva, primoravati ih da se sele sa Kosova. A onda uništiti svu njihovu nepokretnu imovinu, da se nikada ne bi vratili. Takvih akcija OVK nadležni organi Srbije zabeležili su nekoliko stotina. Sve su izvedene po naređenom scenariju. Tu sudbinu, između ostalih, doživele su: četrnaestočlana porodica Zorjana Tafilja iz Obilića, Nazmije Gašija iz istog mesta, po čijem telu su teroristi gasili cigarete, dvanaestočlana porodica Seljadina Ramadana iz Kosovske Mitrovice, desetočlana porodica Muse Maljokua iz istog grada, petočlana porodica Huna Uke iz Prištine, tridesetočlana porodica Sefera Tafaja iz Peći, dvanaestočlana porodica Agima Gašija iz Obilića, sedamnaestočlana porodica Femije Beriše iz Lipljana, dvadesetočlana porodica Tefika Krasnićija iz Kosova Polja, četrnaestočlana porodica Uka Beriše iz istog mesta, sedamdesetpetočlana porodica Ganija Pajazitaja iz Istoka.... http://www.novosti.co.yu/code/navigate.php?Id=3&status=jedna&vest=111835&datum=2007-11-26 [Non-text portions of this message have been removed]
