Da li je to bilo 1998-99 kada su cak i Siptari glasali za Milana Milutinovic / Hocu reci da tada kada su se SPS -ovci busali u prsa kako je SPS na celu, Siptari su isto glasali za njega, ne zato sto su ga voleli vec da bi ubrzali katastrofu Srbije i dali izgovor NATO i drugima da nas bombarduju. Verujem da je i prednost Nikolica ubrzavanje proglasenja nezavisnosti Kosova.
2008/1/31 Radun <[Е-ПОШТА ЗАШТИЋЕНА]>: > > > > > *Vasilije Mišković* > > *MEDIJSKI BAUK RADIKALIZMA* > > Objavljivanje rezultata prvog kruga predsedničkih izbora u Srbiji za neke je > predstavljalo iznenađenje, a za neke ne. Činjenica da je Nikolić dobio oko > 40 odsto, a Tadić nešto više od 35 odsto glasova (što Nikoliću daje značajnu > prednost koju Tadić mora da stigne ako želi da ostane na sadašnjoj funkciji) > odredila je i žestoki tempo kampanje između dva kruga izbora. > > Da bi kako-tako ublažili značajnu prednost koju nakon prvog kruga ima > radikalski kandidat, potrudili su se analitičari bolećivi prema Tadiću i već > koliko sutra po prispeću izbornih rezultata častili ga procenama o > „podjednakim šansama" u drugom krugu. Pojedini su, poput Jove Bakića, otišli > i korak dalje, pa su, nalazeći da će glasači Velje Ilića većinom glasati za > Tadića, uveravali ljude da kandidat „evropske Srbije" čak ima i blagu > prednost... Sve je to delovalo neuverljivo. Ovih dana se moglo čuti more > svakakvih mistifikacija po pitanju opredeljivanja „Veljinih" i drugih > glasova iz prvog kruga, ali i brojne, krajnje problematične analitičke > spekulacije koje u stvari samo „mute vodu" na srpskom medijskom prostoru. > Gotovo niko nije rekao jednostavnu i sasvim očiglednu istinu – da je Nikolić > blagi favorit, barem do momenta dok neki događaji ili „podrške" Tadiću ne > smanje razliku između dva protivkandidata. > > *Pregrejanost Tadićeve "kampanje polarizacije" * > > Uvid u dosadašnji tok „drugog kruga kampanje" pokazuje da je Tadićev izborni > štab očigledno procenio kako je „vrag odneo šalu", te je odlučio da po svaku > cenu sustigne i prestigne radikalskog favorita. Tadićevi saradnici se nisu > predomislili kada je reč o samom pristupu kampanje kako bi u drugom krugu > bila pozitivna i konkretna, već su naglasak još više stavili na negativnu, > polarišuću kampanju protiv radikalskog kandidata. Zapravo, kampanja se > radikalizovala, ali od demokrata koji sve žustrije potenciraju polarizacije > kroz izbor između „dva puta" – „puta u Evropu" i „povratka u devedesete", > ili kako kaže Tadić, puta koji „vodi Srbiju napred u red razvijenih > evropskih zemalja", dok je „drugi vodi nazad u izolaciju, sukobe i ekonomsko > propadanje". Ovakva kampanja pokušava da sugeriše „jednostavan" izbor: ili > „Evropa" ili „izolacija", ili svetla i bogata budućnost ili mrak i propast > već viđeni u prošlosti. Tadić zato uporno tvrdi da će ili „ovom zemljom > upravljati Šešelj" ili „evropska" ideja, dok njegov ministar Dušan Petrović > ističe kako sa jedne strane imamo politiku koja vodi „najbrže u Evropu", dok > je sa druge strane politika „Šešelja, Nikolića, radikala", medijski > potkrepljena arhivskim snimcima rata, inflacije i sličnih nev olja iz > devedesetih. Tako se, s primetnom patetikom, u televizijskim nastupima > demokrata navodi da će 3. februara „pobediti život", da nam ne bi ponovo > „uveli sankcije", da se ne bi desio povratak „vremena mržnje, rata, > sankcija".... Zato i spot demokrata „Odlučite sami" u kome se vide prazni > rafovi s jedne i puni sa druge aludira na siromaštvo devedesetih i > predstavlja paradigmatičnu sliku ponuđenog izbora između Nikolića i Tadića. > > Kako je samo afirmativna „evropska priča" u Srbiji očigledno nedovoljna da > se, čak i uz pomoć većine medija, uticajnih lobija i moćnih stranaca, pobedi > jedna velika, ali marginalizovana politička opcija „gubitnika tranzicije", > delimično je razumljivo što je Tadićev štab doneo odluku da stvari zaoštri i > krene u kampanju krajnje agresivno, ističući uverenost u pobedu i političku > snagu. Odatle uglavnom potiče i povišena retorika, jača gestikulacija i > povezivanje Nikolića sa Šešeljem kao „pravim protivkandidatom". > > Ipak, neke stvari nemaju mesto u demokratskom sučeljavanju u civilizovanoj > zemlji. Manihejsko postavljanje izbora koje promoviše predsednik Tadić u > stilu „ili-ili", mrak ili svetlo, samo pojačava postojeće i generiše nove > podele u Srbiji. Izjave tipa „pozivam ih da pokažu da neće povratak u > devedesete, da neće gubitničku politiku siromaštva, sankcija i nesreće", kao > i to "da se redovi za hleb, benzin u flašama i restrikcije struje nikada ne > smeju ponoviti" ( *Danas *) predstavljaju simptomatično isp olja vanje > političkog dualizma na "zlo prošlosti" i "svetlu budućnost", koji pokazuje > da demokratija u Srbiji još nije preležala svoje dečje bolesti. Doduše, od > sindroma crno-belog poimanja političke ponude nisu bili imuni ni > predstavnici EU koji – mada su bili delimično suzdržani – ipak nisu > propustili da primete da Srbija bira između „nacionalističke prošlosti" i > „evropske budućnosti". > > *Histerija uzrokovana "sporednim igračima"* > > Sve gorenavedeno bilo bi još koliko-toliko u granicama podnošljivog da se u > usijavanje predizborne kampanje nisu uključili i „sporedni igrači" koji su u > kratkom roku stvorili klimu prave antiradikalske histerije. Danima se > srpskim medijima šire strahovi od „bekstva investitora" do ekonomskog > kolapsa, skoka kamata za kredite i poremećaja berze, i to u tolikoj meri da > se nekima pričinjava da su i globalni poremećaji na svetskim berzama nekako > povezani sa uspehom radikalskog kandidata u prvom krugu predsedničkih > izbora. Ovakva kampanja „plašenja radikalima" ima za ciljnu grupu pre svega > mlađe ljude i „srednju klasu" koja je već zadužena jer je uzela značajnije > kredite. > > Tako je još u samoj izbornoj noći nakon prvog kruga glasanja ekonomski > analitičar Miša Brkić objašnjavao, a zapravo zastrašivao televizijsko > gledalaštvo svojim „ekspertizama" kakve sve ekonomske nevolje slede ako se > građani Srbije ipak drznu da izglasaju Nikolića, pre svega kroz teze o > porastu kamata za kredite građana, što može – je l' te – dovesti do toga da > ljudi ostanu i bez stanova i kola koje su kupili na otplatu. Ipak, mišljenja > smo da je najdirektniji i najžešći „finansijski strah" uspeo da izazove > ministar Dinkić izjavama da akcije od prodaje javnih preduzeća namenjene > građanima neće ništa vredeti ako kandidat Srpske radikalne stranke pobedi na > predsedničkim izborima, tj. da je jasno da ništa od obećanih (a zapravo > virtuelnih) 1.000 evra neće biti ako glasate za radikala. Nasuprot ovim > pretnjama (ili ucenama), ministar ekonomije poručuje nam da on, ako Tadić > pobedi, "garantuje da će svako dobiti po 1.000 evra". Izgleda da je, kada je > jasno da za sustizanje protivkandidata više ne pomažu ni spotovi za Evropu, > ni svi pozivi da se glasa za „budućnost", ni sve nevladine akcije i medijske > promocije, preostaje još samo Dinkić da „direktnim marketingom" stavi > građane pred jasan izbor – ili 1.000 evra ili ništa, pošto je procenjeno da > srpski građani ovakav jezik „slobodnog izbora" sigurno razumeju. > > Ni tu se žestoka, negativna kampanja Demokratske stranke nije zaustavila. > Naprotiv, usledili su još žešći medijski napadi prema kojima su manipulacije > pre „prvog kruga", poput one sa Putinovom rođendanskom čestitkom Tadiću koja > je od kurtoaznog komuniciranja predstavljena kao da znači da je Moskva > „okrenula leđa Nikoliću", bila prava limunada. Pojavili su se tu i oglasi po > novinama koji su na najnegativniji način opisivali devedesete godine kada > su, u jednom periodu, i radikali participirali u vlasti. Usledile su i > „dekontaminacije" mesta gde Nikolić prethodno govorio. Potom su demokrate > pokušale da po ko zna koji put u medijima predstave Vučića i Nikolića > odgovornim za bombardovanje RTS-a 1999. godine (za šta je osuđen bivši > direktor Milanović), na šta su radikali odgovorili kontranapadom, optužujući > direktno Tadića za prljavu kampanju u kojoj pokušavaju da Vučića predstave > kao nekoga ko nije mario za život svoje majke. Zatim se desio „incident" u > kome je navodno učestvovao Vučićev brat Andrej iz čijeg su auta izašli > napadači na aktiviste DS-a. Pomenuti događaj je ubrzo potom demantovao sâm > Vučić tvrdeći da je „policija ustanovila da je njegov brat bio 25 kilometara > udaljen od mesta na kojem se incident dogodio", koristeći priliku da ukaže > na to kako Tadić vodi kampanju protiv njegove porodice, kao i da oni neće > voditi takvu kampanju protiv predsednikove porodice. > > Usledili su, na kraju, i direktni napadi na Tomu Nikolića koji je za tili > čas u medijima postao opasnost po ovdašnju bezbednost jer preti „ruskim > vojnim bazama" i „nuklearnim štitom" i „raketama". Osnove za ove optužbe u > domaćim medijima pronađene su u navodnom intervjuu radikalskog lidera > japanskim novinama, što su radikali energično demantovali tvrdeći da je on > izmišljen. Ali ni to nije bilo sve. Oliver Ivanović sa Kosova rekao je da bi > pobedom Nikolića Srbija ostala i bez Kosova i bez budućnosti, da bi jedna od > ovdašnjih romskih partija koja podržava Tadića naprasno počela da optužuje > radikale kako su ovi, navodno, podržavali „Nacionalni stroj", da je „svim > srcem" zapravo hitlerovski slogan, te da se zato (?!) radikali i ponašaju > poput nacista. Mračnoj kampanji satanizacije političkih protivnika koja na > ovim prostorima nije viđena od doba medijske vladavine JUL-a ne nazire se > kraj. Tako su „neki predsednikovi ljudi" poput Đilasa u medijima još više > zaoštrili priču, prešavši sa zastrašivanja o ekonomskoj krizi i bedi na > „viši nivo" egzaltirane, crne propagande, po kojoj, ako pobedi Tadić, imate > mir i stabilnost, a ako pobedi Nikolić, mogući su i građanski nemiri i > sukobi. Ovakva propaganda je došla na korak do apsurda po kome Nikolićeva > eventualna pobeda gotovo da znači i da će Srbiju snaći sve nevolje, od > „biblijskih kazni" poput bede, suše i sukoba, do modernih fantazmi o > invaziji vanzemaljaca. > > *Glavne žrtve kampanje – stabilnost i demokratija * > > Nažalost, situacija nije nimalo šaljiva da bismo mogli da ostanemo samo na > „satiričnom diskursu" pošto je posledica polarizujuće kampanje za naše > društvo destabilizujuća i veoma opasna. Istorijski je evidentno da svaka > kampanja koja je političkog protivnika pretvarala u „pošast" ili „bauka" sa > kojim se treba obračunati po svaku cenu i koji nikako ne sme doći na vlast > dovodila društvo u krizu i ozbiljno ugrožavala demokratske institucije. > Pretvaranje političkog protivnika u neprijatelja uvodi u unutrašnji > politički život opasno igranje sa mirom i stabilnošću celokupnog društvenog > poretka. Nije nimalo slučajno još Henri Kisindžer u svojoj > *Diplomatiji *primetio > da se, kada u društvima nenaviklim na demokratiju uvedete višepartijski > sistem, lako može skliznuti u unutrašnje sukobe jer se tamo politički > protivnik olako tretira kao neprijatelj, izdajnik ili „nešto najgore". > > Moramo biti svesni da onaj ko uvodi takvu pregrejanu, polarišuću kampanju u > politički život zemlje u kojoj je „sve dopušteno", kao o protivniku govori > sve najcrnje, pa makar se kitio „demokratijom" i „Evropom", uzima na sebe > veliku odgovornost za stvaranje moguće političke nestabilnosti i krize. Sve > to izgleda naročito neodgovorno i avanturistički ako se uzme u obzir da je > predsednička funkcija u Srbiji tek malo više nego protokolarna i da bi, čak > i pored eventualne pobede Nikolića, operativna vlast, mediji i kapital > ostali u rukama samoproklamovanih „reformskih snaga". Ovakvo ponašanje štaba > demokratskog kandidata i njihovih medijskih eksponenata u tekućoj kampanji > pokazuje nam kako se u politici neretko dešava da spoj užih, grupnih > interesa sa ideološkim himerama („povratak u devedesete") može da deluje > mimo svake logike i razuma, a na štetu pre svega same demokratije. > > Koliki će efekti ovakve – zašto ne reći otvoreno – prljave kampanje usmerene > protiv radikala biti na izborima, zaista je teško proceniti u smislu koliko > će oni demotivisati neke građane da glasaju, a koliko će, opet, neke druge > motivisati da zbog svega ovoga iz inata glasaju protiv Tadića. Nama je > daleko bitnije kako će se posledice ovakve žestoke kampanje odraziti na > politički život Srbije – da li će izazvati nove tenzije i političke sukobe, > ili će pak to biti samo prolazna medijska halabuka? Kako je naša zemlja i u > velikoj unutrašnjoj socijalnoj krizi i spoljnopolitičkom konfliktu oko > Kosova, najmanje nam je bila potrebna dodatna unutrašnja politička kriza > koja preti da ruinira slabu srpsku demokratiju i veoma krhku, jedva > uspostavljenu unutrašnju stabilnost. Sada šta je tu je. Ako su krajnji > rezultati predsedničkih izbora i dalje neizvesnost, odgovornost za > eventualnu postizbornu društvenu krizu sasvim je jasna i nesumnjiva. > > www.nspm.org.yu > > [Non-text portions of this message have been removed] > >
