Borut S?uklje PRVI ZADATAK HA?IMA TAC(IJA Skup?tina Kosova je, u nedelju, usvojila deklaraciju o nezavisnosti. »Za« je glasalo 109 poslanika. Predstavnici Srba nisu prisustvovali sednici.
Zima, na prelazu iz godine 2002. u 2003., je bila i za balkanske razmere prilic(no blaga. Tada?nji srpski predsednik vlade, Zoran ?in?ic' se, ba? tih dana, iz posete Brazilu, vratio u Beograd i otvorio, za tada?nju evropsku politiku, sasvim jeretic(ku temu, razgovor o statusu Kosova. Kako se sec'am je tezu (govorio je o novom Dejtonu), prvi put pomenuo na novogodi?njem prijemu za ambasadore, prvih dana 2003. godine, a kasnije i u intervjuu za jedan od najc(itanijih listova. Celu zamisao i njeno utemeljenje sam uspeo da rekonstrui?em dosta kasnije, ali sam ube?en da, danas, ne mo?emo da ocenjujemo vrednost pojedinih odluka rukovodstva EU u vreme pregovora Beograda i Pri?tine, ne da bi razmislili o tada?njim predlozima samo dva meseca kasnije ubijenog predsednika srpske vlade. *Tri ?in?ic'eve teze* Moramo da napravimo novu strategiju i da se odluc(no latimo re?avanja kosovskog pitanja, koje mora ?to pre i konac(no da bude re?eno, je bila misao, koju je ?in?ic' pomenuo na tom novogodi?njem susretu. Danas mo?emo da je, iz dostupnih izvora, zabele?ki i dr?avnic(kih pisama, obnovimo u celini. Radilo se o tri teze. 1. U Srbiji nije moguc'e re?iti bilo ?ta va?no, dok se ne re?i kosovsko pitanje i teritorijalno defini?e Srbija. Nikakve sumnje nema da je Kosovo, de facto, nezavisna dr?ava, jer dr?ava, c(iji sastavni deo je pokrajina, bar poslednjih godina (?in?ic' je mislio na vreme nakon demokratskog preobrata 2000. godine) nema nikakve moguc'nosti da utic(e na bilo koji vidik ?ivota na Kosovu. Dr?avne ingerencije, mahom, preuzimaju medjunarodne organizacije i pozivaju se na rezoluciju Saveta Bezbednosti UN 1244, pri c(emu sistematski zaboravljaju na garantovana prava Srbije, potvr?ena tom rezolucijom. To znac(i, nastavio je ?in?ic', da treba priznati c(injenicu da »matic(na dr?ava me sprovodi svoje ingerencije, niti je u izgledu da c'e ih sprovoditi, u bli?oj buduc'nosti, ?to je neprihvatljivo i u suprotnosti sa usvojenim dokumentima«. 2. Sada je poslednji c(as za sasvim otvorenu raspravu o statusnim pitanjim, jer je c(ekanje najlo?ija opcija. Takav zahtev c'e »iznenaditi i naljutiti« me?unarodnu zajednicu, ali c'e ih ipak prisiliti na konzistentu politiku. Trec'a. Zahtevac'emo samo ono ?to je garantovano rezolucijom 1244, tako?e i vrac'anje jednog dela na?ih bezbedonosnih snaga i pravo povratka svih prognanih i isteranih. Jako je mala verovatnoc'a da c'e se napisano i ostvariti, ali c'e biti otvoren prostor za druge predloge, za po?tovanje ljudskih prava svih, a na tome c'e se zasnivati i politic(ki sistem saradnje izme?u srpskog i albanskog entiteta. *Potpuna panika u Briselu* ?in?ic' je mislio da treba internacionalizovati pitanje Kosova i zahtevati, pri jednostranom progla?avanju nezavisnosti, teritorijalnu podelu, kao i realne i izvodljive me?unarodne garancije za Srbe, koji ?ive u albanskom delu, kao i poseban status i za?titu verskih objekata. ?in?ic' je govorio o novom Dejtonu. Panika u Briselu je bila potpuna. Jo? vec'a kada im je, pokojni predsednik vlade, obja?njavao da je rac(un, za diktaturu i ratove Slobodana Milo?evic'a, vec' ispostavljen i da je u redu da je tako. »Ipak, ne mogu, istovremeno, da va?e dva nac(ela, koja se me?usobno iskljuc(uju, administrativno-teritorijalni i etnic(ki. Usvajanje takvog presedana bi bio novi Dejton«. I dodao je: »Neka me niko ne sumnjic(i da sam protiv Dejtona, upravo suprotno, mogli bi da ga upotrebimo i za kosovske Srbe i Albance. I Srbima u pokrajini moraju da budu priznata kolektivna nacionalna prava, za?tic'ena preko odgovarajuc'ih institucija. Samo individualna dr?avljanska prava nisu dovoljna, jer su i ona najosnovnija obezbe?ena samo pomoc'u vojnih patrola. Kosovski Srbi moraju da dobiju pravo na svoje ?kolstvo, zdravstvo, sudstvo i policiju tamo, gde ?ive i pre svega tamo gde su vec'ina«. *Amerikanci odbacili ?in?ic'evo razmi?ljanje* Sada?nji predsednik Srbije, Boris Tadic' je 2003. godine bio ministar odbrane Srbije i Crne Gore. Na osnovu mojih bele?ki, razgovarali smo februara, te godine, nakon njegovog povratka iz SAD, gde je prisustvovao Molitvenom doruc(ku. »Jako lo?e su reagovali, imao sam jako tvrde razgovore u Savetu za nacionalnu bezbednost, bili su sasvim jasni«, rekao mi je, »nikakvih promena na Kosovu, inicijativa premijera ?in?ic'a uzrokuje krizu, a ne suprotno, nec'emo dopustiti nikakve inicijative za nezavisnost Kosova«. Tada?ni potpredsednik vlade, dr. ?arko Korac', je naveo tri razloga, koji su, prema njegovom ube?enju, diktirali hitnu raspravu o statusu Kosova: 1. To pitanje ne mo?e da ostane status quo, jer se na Kosovu de?avaju stvari, koje zahtevaju re?avanje statusa kroz godinu-dve i »tada c'e nas pozvati da pregovaramo sa faktic(ki nezavisnom pokrajinom.« 2. U tom sluc(aju c'e demokrate izgubiti izbore i dove?c'e na vlast one, koji su izazvali sve grozote i rata u nekada?njoj Jugoslaviji i na Kosovu. 3. Treba radikalno postaviti i pitanje kolektivnih ljudskih prava na Kosovu, jer je »predlog federalizacije samo odgovor na albansko najavljivanje progla?avanja nezavisnosti«. Goran Svilanovic' je bio, kasnije, jo? precizniji (razgovarali smo prvih dana oktobra, iste godine, na dan poc(etka pregovora, odnosno dijaloga Beograd-Pri?tina, u Bec(u). ?in?ic' je hteo da odstrani sva sporna pitanja o c(lanstvu Srbije u EU. Znao je da, nere?en status Kosova, mo?e da uslovi ili c(ak i zaustavi pregovore sa EU. »Ni jedna vlada nema re?enje za taj problem, ni evropska, ni ruska, ni americ(ka, ali c'e nas sve podr?ati, ako nam uspe da se dogovorimo.« *Orkestar za svadbe i sahrane* To su bile godine, kada je bilo nepo?eljno govoriti o Kosovu, a isto tako je 2007. godina bila godina, u kojoj nije bilo najpo?eljnije postaviti osnovno pitanje da li su zaista iscrpljene sve moguc'nosti dogovora izme?u Beograda i Pri?tine i zar nije moguc' zajednic(ki dogovor u Savetu Bezbednosti o dopuni rezolucije 1244 i upuc'ivanju evropskih bezbedonosnih snaga na Kosovo. Evropska komisija me je podsec'ala na orkestar za svadbe i sahrane, htela je sve da uradi brzo i odjednom. Da ponudi Srbiji evropski sporazum i da joj poruc(i da c'e priznati nezavisnost Kosova. Da, radi se i o pitanju nac(ela. Milan Kuc(an, nekada?nji predsednik Slovenije je, u subotnjem listu »Delo«, sasvim tac(no utvrdio da se radi o pristajanju na tezu da ljudi razlic(itih naroda ne mogu da ?ive zajedno i da me?u njima nije moguc' dijalog, samo zato ?to su razlic(iti po nacionalnoj, verskoj i kulturnoj pripadnosti. Uz to je zapisao i » legitimnost, koju je dobila ta teza pri re?avanju kosovskog pitanja, mo?e da ima jako presudne posledice po mir i bezbednost na Balkanu, gde je te?ko re?avati probleme, bez razumevanja njihove me?usobne zavisnosti i povezanosti«. *Dr?ava svih dr?avljana* Ipak. Aklamacijom je bila usvojena deklaracija o nezavisnosti Kosova, u kojoj pi?e: »Kosovo je demokratsko i multietnic(ko dru?tvo, koje prihvata civilnu i vojnu medjunarodnu prisutnost«. Zapisali su i da je Kosovo dr?ava svih dr?avljana. Zato, prioritet jedinog realno jakog kosovskog politic(ara, predsednika vlade, Ha?ima Tac(ija, nije da poziva dr?ave sveta da priznaju Kosovo. Ne, najpre mora da ubedi sve one ?itelje Kosova, c(iji predstavnici nisu bili na sednici u nedelju, da c'e zakonima imati garantovano sve ono, o c(emu je, godinama ranije, pisao pokojni Zoran ?in?ic', a to su lic(na i kolektivna ljudska prava. Tako sam razumeo i poziv, najuglednijih predstavnika slovenac(ke privrede, predsedniku slovenac(ke vlade, Janezu Jan?i i ministru spoljnih poslova, Dimitriju Rupelu, o priznanju novoprogla?ene dr?ave Kosovo. (Udru?enje Menad?er, u kome je 1100 slovenac(kih menad?era, pre par dana je, pismom, pozvalo Janeza Jan?u i Dimitrija Rupela da ne ?ure sa priznavanjem nezavisnosti Kosova, o.p.) Borut ?uklje je bio prvi ambasador Republike Slovenije u Srbiji
