Eva Ras

Setimo se Gandija

Nikolas Berns ne zna šta nosi budućnost

Negde sam pročitala kako je Napoleon Bonaparta prošao jednom prilikom kraj
sinagoge baš kad se postio TishaB'Av i čuo otuda plač i kuknjavu... Poslao
je svoga emisara da sazna o čemu se radi, zašto u sinagogi narod plače i
rida. Vrativši se, emisar ga je obavestio da Jevreji plaču, jer im je hram
srušen. „Zašto ja o tome nisam obavešten", nervirao se Napoleon. „Kad se to
dogodilo, koji hram je bio njihov?" „Gospodaru", odgovorio je emisar, „na
današnji dan pre više od 1.700 godina u Jerusalimu su Rimljani srušili
njihov hram". Napoleon je malo poćutao, zamislio se a zatim rekao: „Narod
koji toliko dugo oplakuje svoj srušeni hram i opstaje kroz sve duge vekove,
sigurno će ga ponovo izgraditi".

Mislim da je svaki građanin Srbije od 17. februara 2008. godine dužan da se
ponaša tako kao da je njemu lično otet deo imovine... Nikada nijedan jedini
građanin Srbije ne bi smeo to da zaboravi dok je Kosovo tuđe, jer ako bismo
klicali samoproklamovanoj državi ispalo bi da su strane velesile u pravu.

Ne znam da li možete prihvatiti moju paranoičnu misao da su one mladiće,
takozvane huligane, koji su palili i razbijali po Beogradu za vreme
protesta, platile strane sile! Paranoja mi je ostala kao komunistički
sindrom, koji sam upijala rodivši se, rastući i živeći u Drugoj, Titovoj
Jugoslaviji, kada su za sve nedaće uvek bili krivi unutarnji i strani
plaćenici! I danas ta paranoična misao ima puno opravdanja, jer lako je
potkupiti one kojima nedostaje sve. Mogli su da ih najme za po sto evra,
možda i manje, to bi bio mali trošak nekoj stranoj sili, 30.000 evra da bi
platili trista mladih bezgaćnika... Šuškalo se o tome da su taj metod
koristili i 1999. godine, kad su potplaćivali siromašne, labilne građane da
smeštaju lokatore, spravice koje su navodile bombardere na tačne mete da se
ne bi brukali pred svetom s mnoštvom kolateralnih šteta.

Ne verujem da smo još uvek lakoverni i da nas lažima mogu zamajavati. Svako
može da vidi kako se Zapad protiv terorizma bori samo na svome tlu.
Licemerje Zapada je očigledno, odavno putujemo pasošima zemlje koja ne
postoji. Lupe unutra vizu koja važi, i putuj igumane! To je valjda novi
pogled na svet – priznajemo ono čega nema, ima ga jer smo priznali. Vi
nemate zemlju, ali mi imamo vize, sve je u najboljem redu. To je još i
prihvatljivo a ono što ja Zapadu nikada neću oprostiti to je što je
desetlećima debelo podržavao komunističkog diktatora na račun ovdašnjih
naroda i narodnosti, čini se, zbog ovog epiloga – da bi Tito mogao svakom
desetorođenom detetu da bude kum, kako bi postali dovoljno brojni da na
demografskom nivou steknu pravo za otimanje tuđe teritorije. Svetski
mirotvorci već svesrdno pomažu i da raste broj stanovnika Avganistana kako
bi na isti način zauzeli Irak i poništili persijsku prošlost. Ne zavidim ni
Albancima koji su stekli samostalnost, jer je i to licemerje: kakva je to
samostalnost koju nadgleda Međunarodna upravljačka grupa?

Pošto sam mešanac, sačinjena od više narodnosti, ne mogu da obuzdam moju
jevrejsku kap krvi koja govori da smo uprkos svemu, šta god da nam se
dešava, rođeni da popravljamo svet. Srbija je sada odsečena od svog jezgra,
čini joj se nepravda, otima joj se prošlost, blati sadašnjost – ali ništa
nije večno.

Imamo kablovsku TV mrežu, govorimo i poneki strani jezik pa možemo da
pratimo kako svet komentariše događaje: „Srpski narod Zapad krivi, umesto
domaćih političara", grakću oni. Podsmevaju se i govore da se njihove odluke
ne preinačuju emocijama građana koji su izašli na ulice, a ja sam slušala na
demonstracijama studente koji su pitali kako bi to izgledalo kad bismo svi,
tako nenaoružani, peške krenuli i stigli do Kosova?! Šta bi sa nama na
granici činila Međunarodna upravljačka grupa? Bi li pucali u nenaoružanu
svetinu, da li bi imali spremnih pet miliona metaka da nas sve potamane, ili
bi tražili pojačanje Evropske unije, Amerike? Zar je zaboravljen pravi
mirotvorac Gandi (MohandasKaramchandGandhi) koji je od kolonijalne Indije
stvorio nezavisnu državu oslobodivši je engleske vladavine, bez oružja,
izlaskom ljudi na ulice?

Izrael je za pobožne Jevreje jedina domovina, ma gde da se rode, i oni su se
skoro 2000 godina molili da se u nju vrate. Decu su odgajali tako da znaju
da im je samo Izrael, Sveta zemlja, domovina, kao što je za srpski narod
Kosovo, bez obzira na to koji ga narod sada naseljava. Nikolas Berns može
olako da izgovara kako to više nikad neće biti srpsko tlo, ali on ne zna šta
nosi budućnost, a njegova nagađanja kad-tad moraju da se izjalove. U Srbiji
žive mnogi koji nisu srpske nacionalnosti, ali pate zajedno sa srpskim
narodom. I kad sam već pomenula Gandija da kažem po čemu ga se ovih dana
sećam: kad je posetio Ameriku, upitali su ga šta misli o zapadnoj
civilizaciji, a on je odgovorio da mu to zvuči kao dobra ideja! I ja tako
mislim.

Bilo bi lepo da su naši političari odgovorniji, sa jačom verom i odlučnošću,
mogli bi poput Gandija da sednu sa narodom na neki golemi trg, da krenemo
svi u štrajk glađu dok ne stignu ostali iz cele Srbije da nam se pridruže i
da gladni, nenaoružani u tišini čekamo spasitelja...

Eva Ras

Politika [objavljeno: 06/03/2008]


[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште