Vostani Serbie! - Vjekoslav Radović

Ružno i tužno

Kako vreme odmiče, sve mi se više čini da onaj famozni Akcioni plan za Kosovo i 
Metohiju uopšte ne postoji. U protivnom, Srbija ne bi povukla svog ambasadora 
iz Zagreba „na konsultacije“, nego bi odgovorila na priznanje nezavisnosti 
Kosovo - priznanjem Republike Srpske Krajine i vlade u egzilu. To je najmanje 
što je Beograd trebalo da učini. Sličnog leka našlo bi se i za druge komšije, 
koji nam zabijaju nož u leđa. Ali, kako da to uradi vlada koja je podržala 
prijem Hrvatske u Savet bezbednosti UN? Baš su nam lepo vratili!

Inače, ambasador u Zagrebu je beskrajno zadužio Srbiju još kao izvršni sekretar 
CK SK Srbije, tako da je njegovo povlačenje na deviznu platu u Beograd zaista 
veliki gubitak za nacionalni interes, a bogami i za državnu kasu. Ali, to nije 
izuzetak, već pravilo.

I zašto se taj plan, ako uopšte postoji, krije od naroda kao „državna tajna“. 
Jer, s obzirom na sastav odlazeće vlade, nema te tajne koja ne bi stigla do 
Lenglija brzinom zvuka. Mogli smo mirne duše da ga stavimo na javnu debatu.

Ali, ako nema plana, ima klana. Srbijom, u stvari, vladaju interesni klanovi 
koji, operišući po sistemu ti meni - ja tebi, očerupaše zemlju. U njihovim 
rukama je zakonodavna, izvršna i sudska vlast i niko im ništa ne može. Danas 
spavaju kod tetke na kauču - sutra u vili na Senjaku, ili Dedinju. I, kažu, to 
je normalno u demokratiji, naročito u tranziciji.

Slučaj pokojnog gradonačelnika Beograda je najsvežiji primer te vrste. 
Apsolutno prihvatam postulate anglosaksonskog prava da je svako nevin dok se ne 
dokaže suprotno. Mada je Haški tribunal pogazio to sveto pravilo. Tamo je svaki 
Srbin kriv dok ne dokaže da je nevin, a to će retkima poći za rukom.

I kako sad da pokojni gradonačelnik posthumno dokaže nevinost, Pošto se 
mesecima šuškalo o desetinama miliona evra sumnjivog porekla? Mislio sam da je 
najbolje da porodica izađe u javnost i pokaže papire. Udovica Bogdanović je to 
i učinila, ali kako?

Pokazala je novinarima izvode sa bankovnih računa od dan ranije, koji pokazuju 
da je Bogdanović ostavio za sobom „samo“ sto hiljada evra i dva stana. U Srbiji 
za osam godina! Udovica je rekla da je to što mediji rade njenom pokojnom 
suprugu „ružno i sramotno“.

Isto bi moglo da se kaže i za njen postupak. Ako je stvarno htela da otkloni 
sumnje, trebalo je da prikaže stanje na računima od prvog do poslednjeg dana, 
da možda posle izbijanja afere nisu izvršeni neki transferi? Umesto toga, ona 
je pustila suze i odbila da odgovara na pitanja novinara. Ali, Srbija suzama 
više ne veruje. Previše je već sama proplakala.

Da stvar bude gora, intervenisao je i predsednik Tadić lično, spočitavajući 
medijima što objavljuju takve informacije. Umesto da naredi nadležnim organima 
da ispitaju slučaj! Ali, gde će, nesrećnik, usred izborne kampanje? Onda je 
uzeo gitaru i malo muzicirao u Knez Mihailovoj. A građani, valjda, ubacivali 
novčiće za put u Evropu!

Hoću i ja. Evo, svečano se ograđujem od svih „prljavih“, „ružnih“, 
„primitivnih“ i „retrogradnih snaga“, koje bi da nas vrate u devedesete, kad su 
krali mada mnogo manje, neki drugi. Evropa zdaj! Može, ali, samo sa onom 
Čavićevom majicom i bez lopova.

Posle predsednikove intervencije, u medijima totalni muk! Pojela maca? A 
Srbija, u kojoj se za Slobodana Miloševića, ma kakav bio, nije našlo ni grobno 
mesto, valjda zaslužuje makar da zna istinu o onima koji počivaju u „Aleji 
velikana“.

Kad se sve sabere, zaista tužno i ružno.

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/

 

 

 

 



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште