Zaključci okruglog stola Beogradskog foruma za svet ravnopravnih održanog 27. 
marta 2008. u Beogradu


Kosovo i Metohija šta dalje?


Beogradski forum za svet ravnopravnih organizovao je 27. marta 2008. godine 
okrugli sto na temu „Kosovo i Metohija - šta dalje“ u Etnografskom muzeju u


 

Beogradu. Svoje poglede kako Srbija treba da se postavi i koje mere da 
preduzima da bi zaštitila svoje državne i svoje  nacionalne interese, a pre 
svega,  suverenitet i teritorijalni integritet, izložilo je desetak referenata 
i veći broj prisutnih gostiju. Prvi govornik bio je gost Foruma Dušan 
Proroković,  državni sekretar Ministarstva za  Kosovo i Metohiju, a među 
referentima bili su univerzitetski profesori Oskar Kovač, Zoran Avramović, 
Radovan  Radinović, Kosta Čavoški, Milan  Petrović, kao i bivši ministri za 
inostrane poslove Vladislav Jovanović i Živadin Jovanović i drugi. U radu stola 
su učestvovali i predstavnici srpskog rasejanja Predrag Rakočević, iz Nemačke i 
Stanislav Gašparovski, iz Velike Britanije. Nakon višečasovne rasprave 
prihvaćeni su ovi zaključci:

 Daje se podrška aktivnostima i merama državnih organa koje su zasnovane na 
strategiji Narodne skupštine Srbije u vezi sa Kosovom i Metohijom. Niko nema 
pravo da preduzima niti da prihvata bilo šta što je suprotno usvojenoj 
strategiji, Ustavu Srbije, univerzalnim principima međunarodnog prava, a 
posebno, što je suprotno Rezoluciji SB UN 1244 (1999) i Kumanovskom sporazumu;

Polazeći od saznanja i iskustva Srbije tokom poslednjih dvadesetak godina, 
naročito nakon agresije NATO pakta 1999. godine i nasilnog nametanja 
„koordinirane“ nezavisnosti Prištine 17. februara 2008. neophodno je utvrditi 
državnu i nacionalnu strategiju Srbije za narednih 10-20 godina. Strategija 
treba da definiše prioritete u unutrašnjoj, spoljnoj, odbrambenoj, razvojnoj, 
kulturnoj i politici obrazovanja, puteve i sredstva za njihovo ostvarivanje;

Ne sme se dozvoliti da vanredni izbori oslabe poziciju Srbije u najkritičnijem 
periodu, ili izazovu prekid u izvršavanju obaveza koje je utvrdila Narodna 
skupština svojim dokumentima o Kosovu i Metohiji, odnosno, obaveza koje donosi 
razvoj nakon 17. februara 2008;

Izražena je solidarnost sa Srbima širom Kosova i Metohije, sa 250.000 
proteranih Srba i drugih građana u zbegovima i privremenim smeštajima širom 
Srbije. Upućen je poziv predstavnicima Srba u Pokrajini da učvršćuju jedinstvo 
i koordinaciju sa vladom i drugim ustavnim institucijama Srbije i da ne dopuste 
da budu predmet manipulacije neprijatelja;

Data je podrška naporima državnih organa da svim građanima na Kosovu i Metohiji 
koji Srbiju smatraju svojom državom, pruže svu potrebnu pomoć i zaštitu, kao i 
podrška studentima u Kosovskoj Mitrovici i sudijama i radnicima Opštinskog i 
Okružnog suda u Kosovskoj Mitrovici da se vrate na svoja radna mesta;

Osuđena je upotreba sile pripadnika Unmik i Kfor prema civilima u Kosovskoj 
Mitrovici 17. marta 2008. godine na četvrtu godišnjicu terorističkog pogroma 
Srba;

Saradnju treba nastaviti sa svim strukturama koje su uspostavljene na osnovu 
Rezolucije SB 1244 i Kumanovskog sporazuma, posebno sa Unmik. Ne sme biti 
saradnje sa ilegalnim strukturama koje su uspostavljene, ili se pokušavaju 
uspostaviti, kršenjem Ustava Srbije, rezolucije SB 1244 i bez odgovarajuće 
odluke SB UN;

 Status Kosova i Metohije ne može se rešiti kršenjem Ustava Srbije, 
međunarodnog prava, Rezolucije SB 1244 i Kumanovskog sporazuma, koji za Srbiju 
imaju trajni karakter. Srbija ni izričito, ni prećutno, ni indirektnim aktima 
neće prihvatiti nastojanja da indirektno prizna samoproglašenje Prištine, niti 
da se pitanje statusa njene Pokrajine rešava izvan Saveta bezbednosti UN. 
Srbija treba odlučno da odbije svaku ponudu trgovine sa Kosovom i Metohijom;

 Zatraženo je nastavljanje pregovora za rešavanja pitanja statusa Kosova i 
Metohije u okviru Saveta bezbednosti na osnovu Rezolucije SB 1244, uz puno 
poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije i principa 
suštinske autonomije Kosova i Metohije u okviru Srbije;

 Obećanja „boljeg života“, „evropske perspektive“, zapošljavanja, bezviznog 
sistema, stipendija u zamenu za prihvatanje ilegalne nezavisnosti Prištine su 
opasna podmetanja koja polaze od toga da je osiromašen i izgladneli narod lakom 
na obećanja i da nije u stanju da razume državne i nacionalne interese;

Predloženo je da vlada inicira i održi u Beogradu donatorsku konferenciju za 
pomoć ugroženim Srbima i drugim građanima sa Kosova i Metohije na koju će 
pozvati sve privrednike, bankare i poslovne ljude u Srbiji, uključujući strane, 
kao i Srbe iz rasejanja, da daju finansijsku pomoć. Razmotriti sa prijateljskim 
zemljama da li su spremne da organizuju donatorsku konferenciju međunarodnog 
karaktera za pomoć ugroženim Srbima na i sa Kosova i Metohije, posebno za 
250.000 Srba i drugih građana proteranih terorom iz Pokrajine;

 Bez odlaganja izvršiti zakonsku obavezu vlade utvrđenu u Zakonu o budžetu za 
2008. godinu da se Fondu dijaspore za maticu vrate sva uzurpirana sredstva čija 
glavnica iznosi 3,5 miliona evra, kako bi se izvršile već donete odluke Uprave 
fonda o davanju pomoći proteranim licima sa Kosova i Metohije i obnovio rad 
Fonda u celini;

 Neophodno je obezbediti intenzitet i kontinuitet diplomatskih i političkih 
aktivnosti u odbrani stava da je Kosovo i Metohija neotuđivi deo Srbije, a 
posebno u zaštiti bezbednosti i osnovnih ljudskih prava Srba na Kosovu i 
Metohiji. Preispitati i prilagoditi strategiju spoljne politike koja se do sada 
nije pokazala kao delotvorna u zaštiti osnovnog državnog i nacionalnog interesa 
- očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje i zaštita ustavnog 
poretka. Nova strategija koju treba da utvrdi Narodna skupština treba u praksi 
da obezbedi razvijanje uravnoteženih odnosa sa svim važnijim činiocima 
međunarodnih odnosa a ne, kao do sada, da Srbiju jednostrano vezuje i 
potčinjava SAD i NATO. Neophodno je brže, svestranije unapređivanje odnosa sa 
zemljama i međunarodnim organizacijama koje su dale i daju podršku suverenitetu 
i teritorijalnom integritetu Srbije, u prvom redu, sa Rusijom, Kinom, 
Belorusijom, Indijom, Indonezijom, Brazilom. Sa Rusijom treba napraviti dogovor 
o strateškim odnosima i sveobuhvatnoj saradnji, a ne ulaziti u savez sa NATO 
protiv Rusije;

Sa susedima se treba vratiti striktnom poštovanju reciprociteta. Jednostrane 
koncesije i podređenu ulogu Srbije, na primer, u odnosima sa Slovenijom, 
Hrvatskom i Mađarskom treba predati prošlosti;

Preispitati ukupne odnose sa zemljama i organizacijama koje su priznale, 
odnosno podržale ilegalnu nezavisnost Prištine, tretirajući takvo ponašanje kao 
neprijateljsko. Ne bi smelo sve da se završi na protestnim notama i privremenom 
povlačenju ambasadora. Potrebno je razmotriti i usvojiti druge mere: zahtev za 
povlačenje ambasadora takvih država i šefova predstavništava takvih 
organizacija iz Beograda (personae non grata), prekid diplomatskih odnosa sa 
manjim brojem zemalja čiji su predstavnici javno ponižavali Srbiju, javno 
delovali kao produžena ruka američke i briselske birokratije u kovanju 
antisrpskih planova i aktivnosti. Takve su zemlje, na primer, Slovenija, 
Senegal, Kostarika, Avganistan. U krug mera treba da uđe moratorijum na 
određene sporazume, posebno u oblasti vojnih odnosa i saradnje sa SAD i NATO 
kao što su Sporazum o tranzitu NATO trupa, SOFA sporazum (Tadić - Rajsova 2006) 
o privilegijama američkih trupa u Srbiji i druge. Prekid određenih pregovora 
koji su započeti pre 17. februara 2008. godine, odnosno, pre priznavanja 
ilegalne nezavisnosti, podnošenje tužbi Međunarodnom sudu pravde, i niz drugih;

Ne čekajući septembarsko zasedanje Generalne skupštine UN, odmah pokrenuti 
inicijativu za formiranje Grupe prijatelja Srbije pri Ujedinjenim nacijama. U 
tom smislu zamoliti Rusiju, Kinu, Belorusiju, Kazahstan, Indiju, Rumuniju, 
Slovačku, Kipar, Indoneziju, JAR, Vijetnam, Alžir, Siriju, Nigeriju, Sudan, 
Angolu, Kubu, Venecuelu i druge prijateljske zemlje, da budu nosioci i da čine 
jezgro te grupe. Cilj je da se zaustavi dalje priznavanje ilegalno proglašene 
nezavisnosti Prištine i obezbedi podrška za obnovu pregovora uz poštovanje 
rezolucije SB 1244, Povelje UN i Završnog dokumenta Oebsa iz Helsinkija;

Razmotriti hitno podnošenje zahteva za obnovu punopravnog članstva Srbije u 
Pokretu nesvrstanih zemalja. Time bi se ispravila brzopleta i štetna greška 
učinjena posle promena 2000. kada je, umesto punopravnog članstva, tadašnja 
vlast DOS-a zatražila samo posmatrački status u PNZ;

 U odbrani suvereniteta i celovitosti državne teritorije Srbija ne sme da se 
odriče bilo kojeg legitimnog sredstva i metoda zaštite;

 Strategija bezbednosti i odbrane zemlje mora poći od realnih opasnosti po 
državu i obezbediti odgovarajući tretman, opremanje, modernizaciju i 
organizovanost snaga odbrane i bezbednosti, pre svega VS. Štetno je i 
neprihvatljivo da vojni funkcioneri VS izlaze u javnost sa političkim izjavama, 
pogotovu da umanjuju opasnost i komentarišu odluku predsednika SAD o davanju 
vojne pomoći Prištini, odnosno, čelnicima terorističke OVK;

Autorizovana izlaganja učesnika Okruglog stola biće štampana kao zbornik u 
izdanju beogradskog foruma.


Autor:


Ekipa <http://www.glas-javnosti.co.yu/autor/106>  Glasa javnosti

 

 

http://www.glas-javnosti.co.yu/clanak/glas-javnosti-02-04-2008/kosovo-i-metohija-sta-dalje

 

 

 



[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште