Sporazum o <http://www.glas-javnosti.co.yu/pismo/20471/sporazum-o-readmisiji-prevara-i-kamen-o-vratu-srbije> readmisiji - prevara i kamen o vratu Srbije
Readmisija je, finiji način kako bi se bogate zemlje Evrope rešile nepoželjnih. U takve u Evropi spadaju muslimani i Romi. Srbima je srećom, i u ono najteže ratno vreme, bilo teško da se dokopaju Evrope ili Amerike. Kao utešnu nagradu, proglasili su „deceniju borbe za prava Roma“. A jedina im je briga kako da ih se reše. Ovaj put su izabrali suptilniji metod. Sve će ih proterati. Hitler je, priznajem, bio mnogo okrutniji. Proterivanje se nikada ne vrši iz dobra u bolje. Naprotiv. Tako će bogate, „demokratske“, širokogrude zapadne zemlje, proterati ogroman broj ljudi, prvenstveno Roma i muslimana. Vraćaju ih u siromašnu zemlju, među „nacionalističke i ksenofobične Srbe.“ Na isti način, na aerodrom u Prištini 1993. i 1994. godine, u avionima „SNJIS AIR“ vraćali su nam azilante, Šiptare od dvadesetak godina, buduće teroriste. Oni su koju godinu kasnije, pobili mnoge naše vojnike. I moje među njima. Sada, kada nam vraćaju „one kojima je posvećena cela decenija“ za našu državu tek su nastali problemi. Zapadni zvaničnici, dolazeći da nas ohrabre na našem putu u Evropu, prelazeći preko beogradskog mosta „Gazela“ zabrinuto će vrteti glavom. Tvrdiće da je tim ljudima bilo bolje u njihovim zemljama. Prećutaće da je, u stvari, njima u Evropi, bolje bez njih. A mi ćemo se izvinjavati zbog toga. Ubrzo zatim, u Centru „Sava“ u Beogradu, organizovaće Međunarodni skup posvećen brizi za Rome. Biće to jedan od onih promrzlih dana u godini. U pauzi sastanka, mnogi će skoknuti do „Gazele.“ Sevaće blicevi snimatelja, kada ugledaju naselje nesrećnih porodica, između kartonskih kutija. Diskusija će krenuti u sasvim drugačijem, sve zabrinutijem smeru. Na kraju skupa i u svim sledećim posetama, zaključak zvaničnika i diplomata biće: „Srbija je na ozbiljnom putu u Evropu. Pre toga mora Romima, proteranim iz Evropske unije, obezbediti bolje uslove za život, priznati „nezavisnost“ ilegalne, samoproglašene države Kosovo i uhapsiti generala Ratka Mladića.“ Srbija, nažalost, dugo neće moći obezbediti bolje uslove za Rome, i na sreću, ne može uhapsiti generala Ratka Mladića. Nikada neće priznati „nezavisnost“ samoproglašene ilegalne države Kosovo na teritoriji južne srpske pokrajine. Uslediće stalne inspekcije. Smenjivaće se Karla del Ponte, i neka debela žena, iz zemlje odakle su proterali najviše Roma i muslimana. Izveštaji će biti sve gori od goreg, poput onoga o nesrećnoj deci sa posebnim potrebama. Time će se letvica koju moramo preskočiti za ulazak u EU svaki put podići naviše. Kao nagradu, za potpisivanje tog Sporazuma, Srbiji su obećali vizne olakšice za advokate, poslovne ljude, pojedine novinare, i pojedine studente. Po istom principu po kome su davali vize i pre 5. oktobra 2000. za pohađanje škole u Mađarskoj. A mi ćemo se i dalje izvinjavati, čekajući neki novi sporazum. Ostaćemo nemi pred činjenicom da su te bogate „demokrate“ licemerni što Rome i muslimane vraćaju iz dobra u gore. Za to vreme porodice oficira će i dalje biti u vojničkim spavaonama, sa jednim zajedničkim kupatilom na kraju dugačkog vojničkog hodnika u napuštenim, još neprodatim kasarnama. Niko neće proglasiti godinu brige za njih. Za muslimane se zna. NJih će sve uputiti u Rašku oblast da tamo postanu „Bošnjaci u Sandžaku.“ Time su oni, koji su Sporazum o readmisiji potpisali i podržali, učestvovali u pripremi terena za još jedno krizno žarište u našoj zemlji. Dodali su još jedan veliki teret na pleća naše države, i nadam se, jedan mali grumen kajanja na tas svoje savesti. Miloš Đošan, general u penziji Beograd http://www.glas-javnosti.co.yu/ [Non-text portions of this message have been removed]
