Samo neki oblici diskriminacije Srba u Federaciji Bosne i Hercegovine,
jednom od dva ravnopravna entiteta koji zajedno sa Republikom Srpskom cine
BiH.

 

 
Piše: Slavko Jovicic Slavuj

 

Ovih dana objavljeni su rezultati istraživanja pod nazivom «Antiksenofobija
– kampanja bazirana na pravima, podršci pomirenju i promovisanju
reintegracije povratnicke manjine», koje su proveli Centar za promociju
civilnog društva i nevladina organizacija KJODO. Osnov ovog istraživanja bio
je poseban Izvještaj ombudsmena Federacije BiH o proporcionalnoj
zastupljenosti konstitutivnih naroda u organima vlasti u Federaciji u
prošloj godini, te izvještaj Helsinškog odbora za ljudska prava Republike
Srpske. 

 

Analiza koja se odnosi na Republiku Srpsku bice objavljena kao drugi dio
jedinstvenog istraživanja, a za sada su javnosti prezentirani rezultati za
Federaciju i to na osnovu izvještaja i zapažanja tri ombudsmena Federacije
BiH. 

 Ombudsmeni Federacije sacinili su izvještaj na osnovu žalbi gradana, koje
se odnose na povrede njihovih prava utvrdenih odredbama amandmana na
federalni ustav, odnosno na nesrazmjernu zastupljenost u organima državne
službe. Ustvari, radi se prije svega o ugroženim pravima povratnika, tacnije
srpskog naroda. 

U ranijim godišnjim izvještajima ombudsmena ukazivano je na opstrukcije
povratka i kršenje zakona, što je za posljedicu imalo da se veliki broj
izbjeglica nije vratio u prijeratne domove. To su, na primjer, bile
prijetnje, uznemiravanja, skrnavljenje vjerskih objekata, rušenje grobalja,
devastiranje stanova, paljenje privatnih kuca, izmjene dugogodišnjih naziva
ulica i gradova, izmjene naziva nekih gradova, izgradnja velikog broja novih
vjerskih objekata, postavljanje vjerskih simbola u sredinama koje su nakon
rata promijenile nacionalni sastav stanovništva. Svjesno i planski su
formirana tri razdvojena nacionalna i vjerska ambijenta i u detaljima se
veoma brzo i lako prepoznaje dominacija jednog (bošnjackog) naroda i poruka
drugima da u toj sredini nema tolerancije i suživota, odnosno da nema mjesta
za druge i drugacije. Kad povratnici vide takva upozorenja u svojoj sredini,
nije ni cudo da se ogromna vecina odlucuje na prodaju svoje imovine.
Prodaju? Prodaje se sva nepokretna imovina u bescjenje. 

 Ovakvo stanje u suštini šalje poruke etnicke i vjerske diskriminacije, koja
se manifestuje, prije svega, u pravu pristupa javnim funkcijama ili na pravu
na zapošljavanje u državnim organima ili u javnim preduzecima. Slicna je
situacija i u drugim sferama života kao što su obrazovanje djece kroz pravo
na vlastitu kulturu, jezik, religiju, zdravstveno i penzijsko osiguranje,
socijalnu zaštitu, sfera privatizacije koja takode ima karakter nacionalne
privatizacije. 

Ombudsmeni su u svim tim svojim izvještajima ukazivali i upozoravali organe
Federacije BiH na to da je povratak izbjeglica i raseljenih osoba ustvari
uslov svih uslova mira i napretka, da je to ustvari kljucno politicko i
socijalno pitanje za buducnost Bosne i Hercegovine. Medutim, sve ovo
vrijeme, oni koji su obavljali vlast, posebno izvršnu, nisu bili spremni
prihvatiti cinjenicu da je razlicitost izvor bogatstva, ne samo u
kulturološkom ili socijalnom, nego i ekonomskom statusu. Zbog toga je ovo
istraživanje bilo pokušaj da se odgovori na pitanje u kojoj mjeri je danas
poštivanje odnosno nepoštivanje ljudskih prava pripadnika konstitutivnih
naroda uticalo da se odnosi, a s tim u vezi i problemi vecine u odnosu na
brojcano manje konstitutivne narode u Federaciji BiH dodatno prodube ili da
se poprave, posebno u sferi izvršne vlasti u kojoj je implementacija
unaprijed citiranih propisa najznacajnija s aspekta ostvarivanja zaštite
ljudskih prava. Kako kraj rata odmice, kako se godine protekle nakon kraja
rata redaju jedna za drugom, umjesto da se poprave, ti loši odnosi vecine
prema brojcano manjim konstitutivnim narodima su se produbili, dakle iako je
od rata prošlo skoro 13 godina. 

Za analizu katastrofalnog stanja i nepodnošljivog položaja Srba u Federaciji
BiH pokazuju analize koje su radene samo u 20 opština u Federaciji BiH,
deset kantona i federalne i kantonalne zavode za zapošljavanje. Govoricu o
nekim karakteristicnim stvarima, odnosno kantonima. Popis stanovništva nije
poznavao kantone, u to vrijeme ih nije bilo, tako da su istraživanja se
morala raditi  na bazi opština. Najkarakteristicniji i najdrasticniji je
Kanton Sarajevo, u prvom redu zbog toga što je Sarajevo glavni grad i što bi
Sarajevo kao grad i sarajevske opštine ustvari trebali da budu
najmultietnicniji, kao što su bili ranije. 

Evo nekih pokazatelja samo za Stari Grad. U Starom Gradu je prije rata bilo
76 posto Bošnjaka, a danas procentualno u opštini radi 95,4 posto Bošnjaka.
Prije rata je u Starom Gradu bilo 10,15 posto Srba, dakle proporcionalno bi
sad trebalo da u opštini bude zaposlen taj procent, medutim, sad ih je 2,9
posto. Hrvata je prije bilo 2,2 posto, a sada ih je 1,6 posto. Prije rata je
bio veliki procent Jugoslovena (svi pokazatelji govore da se u to vrijeme
najveci broj Srba izjašnjavao nacionalno kao Jugosloveni – npa.) i veliki
procent ostalih (3,2 posto), a sad na ostale pripada negdje oko 0,2 posto. U
17 škola u opštini Stari Grad, u školske i nadzorne odbore imenovano je 58
clanova, a samo cetiri nisu pripadnici bošnjacke nacionalnosti. 

U opštini Centar je prije rata bilo 50 posto Muslimana (kako su se tada
zvali), sada ih je takode 50 posto, dakle sada Bošnjaka, a ostalih je 18,3
posto i 19,74 posto neizjašnjenih. Medutim, i u opštini Centar i u opštini
Stari grad se ljudi izjašnjavaju i kao Bošnjaci i kao Muslimani i kao
Muslimani-Bošnjaci i na taj nacin se neki od njih broje medu ostale, jer se
medu ostale broje svi oni koji nisu iskljucivo Bošnjaci. Naravno da jeste
ljudsko pravo da se svako izjašnjava kako želi, medutim, kod zapošljavanja,
to ljudsko pravo jednih ne može biti na uštrb ljudskih prava drugih. Prema
tome, ljudi se mogu izjašnjavati kako hoce, ali se mora voditi racuna i o
pripadnostima drugih naroda. U opštini Centar je prije rata – 1991. godine –
bilo 20 posto Srba, a sada ih ima samo 4,7 posto. Hrvata je bilo 6,8 posto,
sada ih je otprilike isto toliko – oko šest posto. U opštini Centar, u 20
škola i tri javne ustanove za kulturu, u upravne i nadzorne odbore imenovana
su 93 clana, od kojih samo 16 nisu Bošnjaci. 

U opštini Novo Sarajevo, Muslimana je bilo 35,6 posto, Srba je bilo 34
posto, Hrvata je bilo 9,0 posto, a Jugoslovena je bilo 15 posto, medutim,
istraživaci nisu mogli dobiti podatke o nacionalnom sastavu opštine, zbog
toga što je nacelnik opštine dao odgovor da se ne vodi evidencija uposlenih
po nacionalnoj pripadnosti. Dakle, tu sad imamo 86,7 posto Bošnjaka. Ali,
nažalost, ovi podaci nisu dati direktno iz opštine, nego su istraživaci
pokušali na neki nacin praviti kompromise – prema imenima. Naravno, to je
vrlo opasno, postotak može biti veci ili manji. Jer, kad nacelnik nije htio
dati te podatke, istraživaci su bili primorani da nekako do tog podatka dodu
i na taj nacin su došli do tih 86,7 posto Bošnjaka. 

U opštini Novi Grad, Muslimana je 1991. godine bilo 50,8 posto, a sada ih
ima 86,7 posto. Srba je bilo 27 posto, a sada ih ima 3,4 posto. Hrvata je
bilo 6,5 posto, a sada ih ima 3,8 posto. U 20 škola, u 13 školskih i sedam
nadzornih odbora je imenovano 87 clanova, a samo devet od njih nisu
pripadnici bošnjacke nacionalnosti. 

U opštini Ilidža je prema popisu iz 1991. godine bilo 43 posto Bošnjaka, a
sada ih ima 87,8 posto. Bilo je 36,8 posto Srba, a sada ih je samo 4,7
posto. Bilo je 10 posto Hrvata, a sada ih je šest posto. 

Slicna situacija je i u opštini Vogošca i u opštini Ilijaš. 

U Hadžicima je prema popisu iz 1991. godine bilo je 63 posto Bošnjaka i 26
posto Hrvata, a sada je 98,8 posto Bošnjaka, a samo 1,20 posto ostalih.
Prema tome, opština Hadžici je prakticno etnicki ocišcena. Medutim,
situacija nije bolja ni u ostalim kantonima, ni u ostalim gradovima. Kao
ilustraciju može poslužiti opština Stolac. Prema popisu stanovništva iz
1991. godine, bilo je 43,3 posto Muslimana, 20,9 posto Srba i 33,12 posto
Hrvata. Sada je procentualno 78 posto Hrvata, 20 posto Bošnjaka i samo 2,0
posto Srba. 

U gradu Mostaru je 1991. godine bilo 34,6 posto Muslimana, a sada je
Bošnjaka 42 posto. Bilo je 33 posto Hrvata, a sada ih je 54 posto. Srba je
bilo 18 posto, a sada ih je samo 2,2 posto. 

U 25 školskih ustanova na podrucju Kantona Sarajevo, u 15 upravnih odbora su
iskljucivo Bošnjaci. Radi se, na primjer, o Ekonomskom fakultetu,
Arhitektonskom fakultetu, Filozofskom fakultetu, Pravnom fakultetu,
Poljoprivrednom fakultetu, Stomatološkom fakultetu, Prirodno-matematskom
fakultetu, Veterinarskom fakultetu i Mašinskom fakultetu. U ostalih 10
upravnih odbora imenovan je samo po jedan clan nebošnjacke nacionalnosti. 

            Sve procjene govore da danas u Federaciji BiH (vlast pod
kontrolom Bošnjaka-muslimana i Hrvata) živi svega 3-4 posto Srba koji su
ranije živjeli na tom prostoru. Dakle, Federacija BiH je skoro etnicki
ocišcena od Srba.

[Е-ПОШТА 
ЗАШТИЋЕНА]



[Non-text portions of this message have been removed]


------------------------------------

===============
Group Moderator: [Е-ПОШТА 
ЗАШТИЋЕНА] 
page at http://magazine.sorabia.net
for more informations about current situation in Serbia http://www.sorabia.net 
Slusajte GLAS SORABIJE nas talk internet-radio (Serbian Only)
http://radio.sorabia.net
Yahoo! Groups Links

<*> To visit your group on the web, go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/

<*> Your email settings:
    Individual Email | Traditional

<*> To change settings online go to:
    http://groups.yahoo.com/group/sorabia/join
    (Yahoo! ID required)

<*> To change settings via email:
    mailto:[&#1045;-&#1055;&#1054;&#1064;&#1058;&#1040; 
&#1047;&#1040;&#1064;&#1058;&#1048;&#1035;&#1045;&#1053;&#1040;] 
    mailto:[&#1045;-&#1055;&#1054;&#1064;&#1058;&#1040; 
&#1047;&#1040;&#1064;&#1058;&#1048;&#1035;&#1045;&#1053;&#1040;]

<*> To unsubscribe from this group, send an email to:
    [&#1045;-&#1055;&#1054;&#1064;&#1058;&#1040; 
&#1047;&#1040;&#1064;&#1058;&#1048;&#1035;&#1045;&#1053;&#1040;]

<*> Your use of Yahoo! Groups is subject to:
    http://docs.yahoo.com/info/terms/

Одговори путем е-поште