POGLEDI: Dr Milisav Stanković (2)
Cilj NATO - okupacija Srbije! Prva pretpostavka za sprečavanje dalje erozije zemlje je da na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima pobedu odnesu one partije koje u svom programu imaju demokratsko-nacionalno opredeljenje Srbija se nalazi u NATO okruženju. Može se, međutim, očekivati da će buduće aktivnosti NATO biti usmerene na okupaciju cele teritorije Srbije. Dok se to ne desi SAD se neće smiriti. Da bi legalizovale stanje na terenu SAD bi mogle odlučiti da u NATO prime i Kosmet. Na taj način bi prsten oko ostatka Srbije još više stegle. Potom ne bi trebalo isključiti prelazak u sledeću fazu na planu destabilizacije Vranjske doline, Raške i Vojvodine, što je najavio nedavno u Politici i Gordon Baroš, zamenik direktora Instituta Hariman. SAD su svesne da je Kumanovski sporazum zaključen pomoću zabranjene upotrebe vojne sile pa je shodno Brajan-Kelogovom paktu od 27. avgusta 1928. pravno neutemeljen. Pored toga, svaki zaključeni sporazum može biti otkazan bilo od koje strane potpisnice. Logično da Srbija nije sada u situaciji da bi to mogla učiniti. Međutim, on će biti prevaziđen vraćanjem državnog suvereniteta Srbije nad svojom južnom pokrajinom u izmenjenim međunarodnim okolnostima. U tom cilju treba stvarati pravne, diplomatske, ekonomske i vojne pretpostavke. Maske moraju pasti Osnovna dilema je da li Srbija može sama da otkloni opasnost koja se nad njom nadvila (da dugo godina ostane ne samo bez državnog suvereniteta, već i bez naroda), ili će morati da čeka da ponovo moli Rusiju da primi ceo narod (kao što je to činio vožd Karađorđe). Da se to ne bi dogodilo, Srbija mora da ozdravi iznutra jer je njeno nacionalno i državno biće ugroženo, kako spolja tako i iznutra, pri čemu je uticaj stranog faktora u masmedijima evidentan. Ko je, recimo, mogao zamisliti da će jednog dana i Politika širom otvoriti vrata kolumnistima koji se zalažu za nezavisnost Kosmeta? Važnost predstojećih izbora je zato nesumnjiva jer maske moraju pasti. Biračima treba objasniti protivrečno značenje parole u ezopovskom literarnom izrazu „i Evropa i Kosovo“, koja je najverovatnije uvoznog porekla, sračunata na obmanjivanje domaćeg javnog mnjenja. Ova parola predstavlja mamac na koji se lako naseda. LJudi, manje upućeni, ovako rezonuju: pa to i nije tako loše, em čuvamo teritorijalni integritet što znači i Kosmet u sastavu Srbije, em nam se nudi bolji život ulaskom u EU. NOVA PRIVREDNA STRATEGIJA Paralelno sa manipulacijom javnog mnjenja i izbornom voljom građana, Zapad je razbijao i ekonomski sistem Srbije. Srbija zato ima potrebu za diverzifikacijom spoljnoekonomskih odnosa. Činjenica je, recimo, da su posle 2000. bili u privrednoj saradnji zapostavljene ne samo Rusija i Kina, već i niz zemalja u razvoju gde je investiran značajan politički kapital (i ne samo politički). Činjenica je i da, nasuprot tome, slovenačke firme u Srbiji imaju preferencijalni tretman, što nije slučaj sa firmama iz Srbije koje konkurišu na tržište Slovenije. I to uprkos činjenici da je Slovenija prednjačila u razbijanju Srbije, kao što je to činila i u slučaju Jugoslavije. Kada se ima u vidu robna razmena sa zemljama EU, mora se postaviti pitanje zašto je trgovinski debalans tako izražen na štetu Srbije? Spoljna zaduženost je, recimo, sada dva puta veća nego što je bila u SFRJ kao celini. Ozbiljnom analizom bi se došlo do zaključka da je potrebno ozbiljno korigovati sistem liberalne ekonomije, koja je naše tržište učinila haotičnim. Međutim, sami evropski zvaničnici javno ističu da razumeju frustraciju ljudi u Srbiji zbog gubitka Kosmeta, ali da kompenzaciju Srbiji, odnosno ostatku Srbije treba pružiti njenim navodno bržim približavanjem EU. Eklatantan primer za to je obrazloženje razloga pada vlade Srbije: dok je premijer Koštunica istrajavao na pitanju upućenom EU u kojim granicama želi Srbiju (sa Kosmet ili bez njega), dotle je predsednik Tadić na B 92 (9. mart 2008.) izjavio da građani treba da znaju da se EU kao organizacija ne bavi pitanjem granica, da je ona prepustila svakoj svojoj članici da se izjasni o tome. Ali, već sutradan (10. mart) komesar za spoljnu politiku EU Ferero Valdner, najavljujući mogućnost da Rusija prizna otcepljene teritorije Gruzije, istakla je decidirano da EU podržava državni suverenitet Gruzije, što indirektno predstavlja demanti navedene tvrdnje. Prva pretpostavka za sprečavanje dalje erozije Srbije je da na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima pobedu odnesu one partije koje u svom programu imaju demokratsko-nacionalno opredeljenje. Većina u Narodnoj skupštini i jedinstvo u vladi omogućilo bi usvajanje jedinstvene strategije za opstanak Srbije kao države i povraćaj njenog suvereniteta nad Kosmet, odnosno njegovo uključivanje u ustavno-pravni i ekonomski sistem Srbije. Druga pretpostavka bi se odnosila na izbor jednog ili nekoliko strateških partnera sa kojima bi bio zaključen sporazum o sveukupnoj saradnji (političkoj, privredno-ekonomskoj, naučno-tehničkoj i vojno-bezbednosnoj i kulturnoj saradnji). Treća pretpostavka bi se odnosila na pročišćenje državnog aparata (svojevrsna lustracija primenom kriterijuma stručnih sposobnosti). Ove pretpostavke bi omogućile da Srbija diverzifikuje saradnju sa zemljama koje priznaju njen državni suverenitet i teritorijalni integritet, pri čemu bi i sa zemljama koje su priznale nezavisnost Kosmeta trebalo razvijati sve vidove saradnje, s tim što bi se diplomatski odnosi sveli na konzularnu funkciju koja bi omogućila nesmetanu cirkulaciju robe, usluga, ljudi i kapitala, uz garanciju sigurnosti ulaganja stranim investitorima, a istovremeno onemogućila pojedinim zemljama da se grubo mešaju u naše unutrašnje poslove. Kompromitovana Evropa Šira javnost treba da bude upoznata sa činjenicom da je uloga „Evrope“ kompromitovana na prostoru prethodne Jugoslavije, a sada i Srbije. Primera za to ima bezbroj. Prvi se odnosi na dovođenje u vezu predsedničkih izbora i nezavisnosti Kosmeta. EU je 14. 12. 2007. donela odluku da pošalje tzv. Euleks na Kosmetu radi sprovođenja odbačenog plana Martija Ahtisarija i ne baš diskretno sugerisala liderima privremenih kosovskih institucija da proglašenje nezavisnosti odlože za drugi dan predsedničkih izbora, tj. 17. februar kako se ne bi umanjile šanse „proevropskom“ kandidatu. Drugi primer: Kada je određen datum vanrednih parlamentarnih izbora (11. maj) javlja se predstavnik EU Piter Fejt sa izjavom da će EU doneti odluku o raspoređivanju ilegalne misije Euleksa posle njihovog održavanja. Treći primer: Srbiji se lansira teza „Evropa ili samoizolacija“. O kojoj „Evropi“ je reč? O „Evropi“ koja je uvek satanizovala srpski narod o čemu je Nikola Pašić vladici Nikolaju Velimiroviću svojevremeno (1915) rekao sledeće: „Mane nam ističu, a vrline prikrivaju“. Treba se, ipak, zapitati kako je došlo do polarizacije biračkog tela na tzv. „evroentuzijaste“ i „evroskeptike“. Ona je rezultat pogrešne politike EU prema novonastalim državama na prostoru prethodne Jugoslavije, jer nije poštovala ni norme domaćeg ni norme međunarodnog prava. Umesto toga, promovisala je nasilje na ovom prostoru umesto istinske demokratije. Podsetimo, pri razbijanju Jugoslavije nije poštovan Ustav SFRJ, koji je predviđao pravo naroda na samoopredeljenje, a ne republika! Tada je Batinterova komisija pronašla kvazirešenje da republike imaju pravo na samoopredeljenje, ali ne i pokrajine. EU je to prihvatila, no sada, kad je reč o Kosmetu ignoriše taj stav, verovatno po diktatu SAD. Sva dešavanja od 1999. godine predstavljaju promociju nasilja nad Srbima i njihovom kulturom. Taj „sistem vrednosti“ EU je demonstrirala počev od 8. novembra 1991. kada je uvela sankcije Srbiji i Crnoj Gori, odnosno SFRJ, s tim što je odmah izuzete „kooperativne republike“ iz režima sankcija. Stoga, priča nekih naših aktuelnih političara „o Evropi bez granica“ zvuči besmisleno. U budućnosti se zapravo može očekivati samo to da će EU i NATO sinhronizovati svoje aktivnosti prema ostatku Srbije u pravcu destabilizacije prilika u jugoistočnoj Srbiji, Raškoj i Vojvodini. U tu svrhu će koristiti, kao i u slučaju Kosova i Metohije, domaće kadrovske resurse koji su u svim svojim nastupima lansirali tezu da je Kosmet izgubljen, da treba priznati realnost na terenu, da mi tamo nemamo nikakvu vlast od 1999. da se treba okrenuti ka Evropi, jer u protivnom možemo izgubiti i ove krajeve. Pri tom će u istupanjima pojedinih zvaničnika biti manifestovana deklarativna odlučnost, odnosno privid odlučnosti u odbrani Kosmeta legitimnim, diplomatskim, pravnim sredstvima, ali i jasnom porukom da zbog Kosmeta nećemo ratovati. Destabilizacijom ostatka Srbije SAD i EU će se potruditi da Srbija zaboravi na Kosmet i da se oprosti od svog identiteta. Autor: Ekipa <http://www.glas-javnosti.co.yu/autor/106> Glasa javnosti http://www.glas-javnosti.co.yu/ [Non-text portions of this message have been removed]
