Ne bih voleo da se ove prognoze ostvare ali procenite sami.
  BV
   
   
  B92  Info  Moj ugao  Pogled iz Cavtata 
       [input]   [input]   [input]   [input]                      strana 1 od 
52     idi na stranu   [input]     
        Pogled iz Cavtata    Å ta ako radikali uzmu vlast    24. maj 2008. | 
Vilijem Montgomeri    Nekoliko poslednjih godina, jedna od stalnih tema svake 
političke analize u Srbiji bila je rast popularnosti i uticaja Radikalne 
stranke. Zabrinutost zbog njenog dolaska na vlast čini se podjednaka 
implikacijama varvarskog pljačkanja Rimske imperije, ili da su komunisti 
pobedili u hladnom ratu. I dok Srbija čeka da vidi u kojem će se pravcu 
"nakloniti" Socijalistička partija, valjalo bi se zapitati hoće li posledice 
stvarno biti tako drastične kao što se najavljuje?

    Vlada u kojoj bi vladali radikali uz podršku DSS Vojislava Koštunice i 
socijalista bila bi na neki način najstabilnija i interno koherentna u 
postmiloševićkoj eri. Njeni članovi bi se malo međusobno razlikovali u 
spoljnoj ili unutrašnoj politici, a takođe bi imala luksuz jasne većine u 
parlamentu da usvaja zakone i sprovodi svoju politiku. 

Kratkoročno gledano, mnogi u Srbiji videće verovatno malo ekonomskih promena 
ili će i dalje biti uvereni da im je u stvari bolje. Radikalna vlada će biti 
u stanju da to uradi tako što će koristiti plodove ekonomske politike 
primenjivane poslednjih sedam godina pod rukovodstvom Međunarodnog monetarnog 
fonda i ostalih međunarodnih finansijskih institucija. Tokom tog perioda 
uloženi su veliki napori da se srpska socijalističko-komunistička ekonomija 
transformiše u konkurentnu tržišnu ekonomiju. Obustavljeno je 
subvencionisanje osnovnih proizvoda; inflacija je stavljena pod kontrolu; 
trenutne devizne rezerve dostigle su deset milijardi evra; mnoga preduzeća u 
društvenioj svojini su privatizovana; ostala posrnula preduzeća su stavljena 
pod stečaj i dinar je stabilizovan. 

Iako su ovi uspesi dobili visoke ocene međunarodnih finansijskih institucija i 
na kraju bi imali visoko pozitivan dugoročni uticaj na ekonomiju, oni su 
takođe izazvali velike patnje značajnog dela srpskog društva. Možda više 
od 50 odsto stanovnika Srbije živi od penzija, nezaposleni su, svoj opstanak 
zasnivaju na malim okućnicama, ili su izbeglice koji preživljavaju kako znaju 
i umeju. Za sve njih postmiloševićeva era bila je u stvari daleko teža na 
mnoge načine nego raniji period. Njihovi ograničeni prihodi bili su jedino 
dovoljni kada su cene osnovnih životnih namirnica, goriva, energije i 
stanovanja bile minimalne i subvencionisane. 

Nova vlada, verovatno sa socijalistima, poništiće neke tržišno orijentisane 
promene uvedene proteklih sedam godina. Štaviše, ona će koristiti deset 
milijardi evra deviznih rezervi da finansira infrastrukturne objekte, verovatno 
da povisi penzije, da isplaćuje subvencije kako bi demonstrirala da je njena 
politika bolja za Srbiju. Zapadne strane investicije će presušiti pod 
pritiskom promena u ekonomskoj politici i povećanog političkog rizika za 
investiranje u Srbiji. Za dve ili tri godine najviše Srbi će na tom putu 
otkriti da je inflacija deleko viša; da je dinar manje stabilan i da gubi 
vrednost: da su devizne rezerve daleko manje. Otad će situacija nastaviti samo 
da se pogoršava. Pomisao da će ruski investitori sve to nadoknaditi 
protivureči realnosti. Osim nekoliko projekata visokog profila, poput kupovine 
NIS, investicije visokog kvaliteta koje pomažu da se izgradi srpska ekonomija 
biće zaista vrlo retke. 

Odnosi s Hrvatskom u Bosanskom Federacijom biće pogoršani. Retorika Radikalne 
stranke čak i danas je sramno nacionalistička i podržava stari koncept 
"Velike Srbije". Umesto regionalnog pomirenja, uslediće povratak na regionalno 
otuđivanje. To bi moglo da znači da Hrvatska, na primer, uvede ponovo vize za 
Srbiju. 

Premijer Republike Srpske Milorad Dodik suočiće se s povećanim 
podstrekivanjem ili pritiskom iz Beograda da pokrene referendum o nezavisnosti 
i da preduzme druge korake za konfrontaciju sa međunarodnim faktorom u Bosni. 
Kako će on odgovoriti zavisiće u velikoj meri od toga kao će EU i 
međunarodna zajednica postupati u Bosni u ovom osetljivom periodu. 

Bez obzira na to koja vlada dođe na vlast u Srbiji, snažna diplomatska 
ofanziva povodom pitanja Kosova biće nastavljena, kao i ojačani nivo podrške 
srpskoj zajednici na Kosovu i "de facto" podrška podeli Kosova. Razlika je, 
međutim, u tome što bi akcija radikalsko/dssovske/socijalističke vlade na 
svim frontovima bila verovatno agresivnija i konfrontirajuća. To znači teška 
vremena pred Kosovom i za sve one koji pokušavaju da se time pozabave. 

Radikali su već najavili da neće biti saradnje sa Tribunalom u Hagu. To 
znači da će sva dosadašnja nastojanja (bilo verbalna ili drukčija) da se 
pronađu begunci kao Mladić ili Karadžić biti prekinuta. To znači, takođe, 
da je vrlo verovatno da će Tribunal prekinuti praksu da dozvoljava izvesnim 
optuženicima da ostanu u Srbiji dok čekaju na suđenje, ili da odu nakratko 
svojim kućama. Vrlo je verovatno da će biti zatvoren Specijalni sud za ratne 
zločine u Srbiji ili marginalizovan do neefikasnosti. 

U skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom 
(SSP), određeni programi pomoći mogli su da budu realizovani i pre nego što 
ga formalno ratifikuju sve zemlje EU. To je bilo važno zato što su Holandija 
i Belgija jasno stavile do znanja da neće biti ratifikacije dok Mladić i 
Karadžić ne budu u Hagu. Malo je verovatno da će se to dogoditi tokom 
radikalske vlade, pa prema tome puna primena SSP i dalja integracija u EU biće 
nedvosmisleno zaustavljeni. Imajući u vidu protivljenje nekih potencijalnih 
koalicionih partnera simboličnom poništavanuju SSP u parlamentu, DSS bi mogla 
da odustane od svoje pretnje. U svakom slučaju, otvoreno je pitanje da li će 
EU nastaviti realizaciju paketa finansijske pomoći i mapu puta do "Bele liste" 
šengenskih viza, imajući u vidu neprijateljski prilaz Koštunice Evropskoj 
uniji i otvoreno prkošenje Haškom tribunalu. 

Akcije preduzete u ekonomskoj sferi koje sam ranije opisao dovešće do toga da 
MMF i Svetska banka obustave nove programe i projekte pomoći Srbiji. To je 
zato što politika obe institucije zahteva da se zemlja domaćin pridržava 
finansijskih standarda, koje će nova politika kršiti. 

Imajući u vidu "zlu krv" između SRS, DSS i socijalista na jednoj strani i DS, 
G17 plus, LDP, nezavisnih medija, različitih nevladinih organizacija na 
drugoj, čini se neizbežnim da će se ovi potonji naći pod intenzivnom 
prismotrom, pa čak i u nekoj formi odmazde nove vlade. Već su izrečene 
pretnje da će vodeći političari kao što su Dinkič, Vlahović i drugi biti 
uhapšeni. B-92 suočava se sa posebno obeshrabrujućom okolinom. Različiti 
privatizacioni sporazumi postignuti u proteklih sedam godine takođe će biti 
podvrgnuti intenzivnoj kontroli i možda biti poništeni. 

Spektar svake vrste rehabilitacije Miloševića i povratak njegove partije, kao 
i uloga Šešelja preko zastupnika u Hagu, naći će se u glavnim naslovima u 
medijima širom sveta. Naročito izjave poput Šešeljeve od pre nekoliko dana 
da ubici Zorana Đinđića treba dati istu "slavu" kao Gavrilu Principu. Takvi 
događaji i ostali koraci koji su već pomenuti nagnaće nevladine grupe, 
medije i uticajne specijaliste za spoljnu politiku širom sveta da formiraju 
javno mnjenje da agresivno kritikuju vladu i novi srpski put. 

Rezultat svega toga biće da će odnosi s EU, Sjedinjenim Državama i drugim 
zapadnim zemljama, međunarodnim finansijskim institucijama i OEBS biti 
neizbežno pogoršani. Nova vlada će pokušati da to kompenzuje 
unapređivanjem odnosa s Rusijom, Kinom, Iranom, i ostalim vladama slične 
prirode. Vladi naklonjeni mediji glorifikovaće "dinamiku" novih odnosa i 
korist od toga i istovremeno demonizovati Zapad. 

Postoje oni na Zapadu koji veruju da je pomenuti put neophodna katarza da se 
Srbi jednom za svagda "izleče" od privlačnosti nacionalizma i Radikalne 
stranke. Tek kad dodirnu dno, glasi ova teorija, Srbija će biti u stanju da 
počne stvarnu demokratsku tranziciju. Jedini problemi sa ovom teorijom jesu 
nestabilnost generisana u međuvremenu u regionu kao celini i cena ljudskog 
potencijala u samoj Srbiji. 

U srcu problema s kojima se Srbija suočava danas jeste to što bi se mnogi 
složili sa najvećim delom onoga što je rečeno u ovoj analizi, ali zbog 
ljutnje povodom toga kako bi doživeli tretman Srbije, ili razočaranja zbog 
nedostatka napretka u postmiloševićevoj eri, njih ili nije briga ili ne vide 
ove uspehe kao pluseve pre nego minuse.   Postojeći komentari (3) | Pošaljite 
komentar 

       

[Non-text portions of this message have been removed]

Одговори путем е-поште