http://www.politika.co.yu/rubrike/Svet/Klaus-uplashio-Brisel.lt.html

Klaus uplašio Brisel
Glas predsednika Češke, kritičara produbljivanja evropske integracije, 
sve više se čuje, a možda i sluša...
(J. Prokopljević)

Specijalno za „Politiku”
Prag, 15. juna – Češki predsednik Vaclav Klaus je s tvrđenjem, koje je 
slavodobitno izrekao u petak uveče, da irsko ne znači krah Lisabonskog 
sporazuma ostao usamljen među liderima zemalja EU. Ubedljiva većina njih 
se odmah izjasnila za nastavak ratifikacije reformskog sporazuma u 
parlamentima zemalja članica. Utoliko više što je taj proces dosta 
odmakao – 18 zemalja je izvršilo ratifikaciju.

Nazori češkog predsednika, koji se poslednjih godina uzdigao do 
pozicije, ako je preterano reći lidera evroskepticističke struje u EU, 
onda bar najradikalnijeg kritičara nastavljanja evrointegracije, 
verovatno će, kako je ocenio Bi-Bi-Si, naći odziv među mnogim evropskim 
biračima, nezadovoljnim jer im nije omogućeno ono što su imali Irci – da 
na referendumu odlučuju o produbljivanju evrointegracije. Zahtevi za 
referendumom su se čuli u Velikoj Britaniji i ranije, ali postaće 
sigurno glasniji posle irskog ne i insistiranja češkog predsednika na 
takvom načinu usvajanja Lisabonskog sporazuma. Britanska vlada zasad 
ostaje na tome da se dovrši ratifikacioni proces.

No, posle ovog Klausovog istupanja, Češka je u tolikoj meri privukla 
pažnju evropskih političkih vrhova da se pojavljuju otvorena strahovanja 
da bi upravo iz ove zemlje mogao doći smrtonosan udarac Lisabonskom 
sporazumu. Na to je upozorio Sebastijan Kurpas, iz uticajnog briselskog 
Centra za evropske političke studije (CEPS), specijalista za pitanja 
institucionalne reforme EU. Prema Kurpasu, šest godina političkog 
pregovaranja neće pasti u vodu samo pod ulovom da 26 zemalja izvrši 
proces ratifikacije (odnosno osam zemalja koje to još nisu učinile).

„O smrti evropskog ustava nije odlučilo to što su ga Francuzi i 
Nizozemci odbili na referendumu već to što su ostale zemlje rekle: Mi 
nećemo nastaviti s tim. Tek onda je bio kraj”, tvrdi Kurpas. A upravo se 
na Češku gleda kao na zemlju koja bi, posle irskog referenduma, mogla da 
pokopa Lisabonski sporazum. „Svi će čekati na to kako će reagovati vaš 
parlament i vaš predsednik”, rekao je Kurpas češkim dopisnicima u Briselu..

Klaus je u reagovanju na irski referendum bio među najčešće citiranim 
političarima ali i više od toga, verovatno najviše zapamćen zbog 
disonantnog stava. Predsednik, zaista, prema češkom ustavu ima u suštini 
formalnu ulogu u potpisivanju i ratifikovanju međunarodnih ugovora. Ali, 
nije isključivo da Klaus neće, iako bi Lisabonski sporazum prošao kroz 
ratifikaciju u parlamentu, odbiti da ga potpiše, pozivajući se na irsko 
ne i zahtevati referendum. Uostalom on se i do sada u Češkoj neretko 
ponašao kao „treći dom parlamenta” i ne potpisuje zakone koji mu se ne 
sviđaju iz raznih razloga.

Irsko ne značiće i pritisak na Ustavni sud u Češkoj koji treba da se 
izjasni da li je Lisabonski sporazum u skladu sa češkim ustavom. Ukoliko 
se ispostavi da bi trebalo zbog toga menjati češki ustav, za to će, među 
češkim političarima, biti još manje volje nego što je bilo pre irskog 
ne. Uostalom, Ustavnom sudu zahtev za ispitivanje ustavnosti podneli su 
upravo senatori – članovi Gornjeg doma parlamenta Češke, u kome 
konzervativno.liberalna vladajuća stranka (ODS) kojoj je osnivač i 
počasni predsednik Klaus, ima ubedljivu većinu i koji će teško 
ratifikovati Lisabonski sporazum. Sve u svemu, ništa se dobro iz Praga 
ne piše nastavljanju ratifikacije.

Milan Lazarević
[objavljeno: 16/06/2008] 

Одговори путем е-поште