http://www.politika.co.yu/rubrike/Svet/Klaus-uplashio-Brisel.lt.html
Klaus uplašio Brisel Glas predsednika Češke, kritičara produbljivanja evropske integracije, sve više se čuje, a možda i sluša... (J. Prokopljević) Specijalno za „Politiku” Prag, 15. juna – Češki predsednik Vaclav Klaus je s tvrđenjem, koje je slavodobitno izrekao u petak uveče, da irsko ne znači krah Lisabonskog sporazuma ostao usamljen među liderima zemalja EU. Ubedljiva većina njih se odmah izjasnila za nastavak ratifikacije reformskog sporazuma u parlamentima zemalja članica. Utoliko više što je taj proces dosta odmakao – 18 zemalja je izvršilo ratifikaciju. Nazori češkog predsednika, koji se poslednjih godina uzdigao do pozicije, ako je preterano reći lidera evroskepticističke struje u EU, onda bar najradikalnijeg kritičara nastavljanja evrointegracije, verovatno će, kako je ocenio Bi-Bi-Si, naći odziv među mnogim evropskim biračima, nezadovoljnim jer im nije omogućeno ono što su imali Irci – da na referendumu odlučuju o produbljivanju evrointegracije. Zahtevi za referendumom su se čuli u Velikoj Britaniji i ranije, ali postaće sigurno glasniji posle irskog ne i insistiranja češkog predsednika na takvom načinu usvajanja Lisabonskog sporazuma. Britanska vlada zasad ostaje na tome da se dovrši ratifikacioni proces. No, posle ovog Klausovog istupanja, Češka je u tolikoj meri privukla pažnju evropskih političkih vrhova da se pojavljuju otvorena strahovanja da bi upravo iz ove zemlje mogao doći smrtonosan udarac Lisabonskom sporazumu. Na to je upozorio Sebastijan Kurpas, iz uticajnog briselskog Centra za evropske političke studije (CEPS), specijalista za pitanja institucionalne reforme EU. Prema Kurpasu, šest godina političkog pregovaranja neće pasti u vodu samo pod ulovom da 26 zemalja izvrši proces ratifikacije (odnosno osam zemalja koje to još nisu učinile). „O smrti evropskog ustava nije odlučilo to što su ga Francuzi i Nizozemci odbili na referendumu već to što su ostale zemlje rekle: Mi nećemo nastaviti s tim. Tek onda je bio kraj”, tvrdi Kurpas. A upravo se na Češku gleda kao na zemlju koja bi, posle irskog referenduma, mogla da pokopa Lisabonski sporazum. „Svi će čekati na to kako će reagovati vaš parlament i vaš predsednik”, rekao je Kurpas češkim dopisnicima u Briselu.. Klaus je u reagovanju na irski referendum bio među najčešće citiranim političarima ali i više od toga, verovatno najviše zapamćen zbog disonantnog stava. Predsednik, zaista, prema češkom ustavu ima u suštini formalnu ulogu u potpisivanju i ratifikovanju međunarodnih ugovora. Ali, nije isključivo da Klaus neće, iako bi Lisabonski sporazum prošao kroz ratifikaciju u parlamentu, odbiti da ga potpiše, pozivajući se na irsko ne i zahtevati referendum. Uostalom on se i do sada u Češkoj neretko ponašao kao „treći dom parlamenta” i ne potpisuje zakone koji mu se ne sviđaju iz raznih razloga. Irsko ne značiće i pritisak na Ustavni sud u Češkoj koji treba da se izjasni da li je Lisabonski sporazum u skladu sa češkim ustavom. Ukoliko se ispostavi da bi trebalo zbog toga menjati češki ustav, za to će, među češkim političarima, biti još manje volje nego što je bilo pre irskog ne. Uostalom, Ustavnom sudu zahtev za ispitivanje ustavnosti podneli su upravo senatori – članovi Gornjeg doma parlamenta Češke, u kome konzervativno.liberalna vladajuća stranka (ODS) kojoj je osnivač i počasni predsednik Klaus, ima ubedljivu većinu i koji će teško ratifikovati Lisabonski sporazum. Sve u svemu, ništa se dobro iz Praga ne piše nastavljanju ratifikacije. Milan Lazarević [objavljeno: 16/06/2008]
