http://www.mtsmondo.com/news/vesti/text.php?vest=100081

Zabavnik: Kako reči "ulaze" u jezik
Subota, 14. jun 2008. 00:01     


Neke reči se u jezik unose, neke iz jezika nestaju, neke menjaju 
značenje, a oko nekih ostaju večite nedoumice...

Lingvisti koji izučavaju engleski jezik utvrdili su tačnu godinu kad su 
pojedine reči počele da se u tom jeziku upotrebljavaju sa istim 
značenjem kao u narodu koji ih je smislio. Na primer, reč mokasine 
preneta je u engleski iz Severne Amerike 1612. godine, a reč tomahavk 
1634. Iz Persije je preneta reč jasmin (1548), iz Turske reči turban 
(1561), kavijar (1591), jogurt (1625). Iz Indije su stigle reči joga 
(1820) i nirvana (1836), a iz Afrike reči banana (1597), zebra (1600), 
šimpanza (1738), gorila (1853).

Kad su te reči potrebne, narodi ih jednostavno preuzmu i počnu da ih 
upotrebljavaju. Ali, neće ih preuzeti iz engleskog jezika ako su ih 
najpre čuli od naroda koji je te reči prvi smislio. Naš narod je, biće, 
naziv cveta jasmin preuzeo iz persijskog preko turskog jezika i nije 
čekao da stigne iz Persije preko engleskog jezika, piše "Zabavnik".

Za zamenu jedne reči koja označava nešto što i dalje postoji, ali se sad 
drugačije "zove" najbolji je primer kavijar. Ko još danas zna da su Srbi 
nekad, pre samo sto pedeset godina, kavijar nazivali ajvar? Retko ko, 
možda niko. Kavijar je riblja ikra, a ajvar znači salatu od mlevenih 
uprženih paprika spremljenu s jeseni za zimu. I zašto je reč čislo 
takođe svima poznata pre sto pedeset godina, posle izbačena iz upotrebe 
i zamenjena rečju broj? Ne zna se.

Bećar, reč koja označava momka, pomalo veseljaka, nekad je značila - 
samac. Šta da se kaže za reč mangup? Pa svi znaju šta je mangup. A nekad 
kad se kaže mangup stoka to je značilo stoku, pravu stoku - krave, koze, 
ovce - koja luta bez vlasnika.
Mele(n)tije

Neke reči u našem jeziku sasvim malo su promenjene i znače isto što i 
nekad. Takva je reč smrt - nekad se kazalo smert, i reč ljubav - nekad 
se kazalo ljubov. Menjaju se i imena. Na primer, mitropolit iz 19. veka 
zvao se Meletije (umro 1833. godine), a retko ko u njegovo ime neće 
dodati jedno n pa će ga izgovarati Melentije. To je, valjda, zato što je 
u našem jeziku lakše izgovoriti Melentije nego Meletije.

Mnoge reči iz Srpskog rječnika Vuka Karadžića danas se uopšte ne koriste 
i niko ne zna šta znače. Ali, šta ćemo kad čitamo neki malo stariji 
tekst ili priču pa ne znamo šta znače neke reči? Tada Vukov rečnik 
zatreba i pomogne.

Da li bismo razumeli šta govori knez Miloš? Kneza Miloša sigurno bismo 
razumeli, jer to je gotovo isti jezik kojim se mi danas služimo. Kad bi 
rekao objavljenije možda ne bismo odmah pogodili da se radi o objavi, 
naredbi, ali bismo se nekako snašli. Ali knez Miloš bi imao veće teškoće 
da razume nas: kako bi on mogao znati šta znače reči struja, telefon, 
televizor, računar, farmerke?

A da li bismo razumeli Miloša Obilića (poginuo 1389. godine) ili Miloš 
Obilić nas? Teško, jedva i pomalo. Sigurno bismo znali da Miloš Obilić 
govori srpski jezik, ali to bi bio neki starovremski srpski iz 14. veka 
koji pomalo liči na staroslovenski, to jest na ruski jezik. Zato, da 
bismo razumeli, čak se i slavna pesma "Slovo ljubve", napisana u 15. 
veku, danas prevodi na savremeni govorni srpski jezik.
Čudna je ta reč bre

Jedna reč, više kao uzrečica, osobena je za Srbe. Njeno značenje 
različito se tumači i upotrebljava se u različitim prilikama. Šta će 
značiti pomalo zavisi od tona kojim se izgovara. To je reč bre.

Građani, uopšte, smatraju da ova reč ne znači ništa, da je to samo jedna 
uzrečica i to neučtiva uzrečica pa je treba izbegavati, štaviše, da je 
treba izbaciti iz svog rečnika. Poneki misle da bre znači magarac, ali 
su ti i takvi, u stvari, neobavešteni. To da bre znači magarac rekla im 
je majka u pokušaju da ih odvrati da koriste tu čudnu reč.

Evo kako se tumači značenje reči bre. U Vukovom rečniku iz 1852. godine 
reč bre tumači se primerima: Daj bre! Kamo bre! Ajde bre!, i kaže se da 
je naredbodavnog značenja. Poreklo ove reči Vuk ne navodi.

U Rečniku srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika SANU iz 1962. 
godine navode se čak četiri značenja ove reči. Na primer, da je reč bre 
uzvik kojim se ističe nešto što se kazalo, da se pojača ono što se kazalo.

Rečnik srpskohrvatskog jezika Matice srpske iz 1967. godine za reč bre 
kaže da je uzvik za skretanje pažnje, često uz pretnju, ali i za 
čuđenje. Daje sledeće primere: Sviraj bre!, ili, kad se nekoliko puta 
ponovi Bre! Bre! Bre!, izražava čuđenje.

U oba ova velika rečnika za reč bre se kaže da je turskog porekla, 
znači, stigla je u srpski iz turskog jezika. Međutim, u rečniku Turcizmi 
u srpskohrvatskom - hrvatskosrpskom jeziku kaže se nešto drugo, to jest 
da je reč bre preuzeta iz grčkog jezika.

Put ove reči može biti ovakav: reč je najpre iz grčkog preuzeta u 
turski, pa iz turskog u srpski jezik. A moglo je biti i ovako - reč je 
iz grčkog preuzeta u srpski jezik, pa su je od Srba Turci preuzeli u 
vekovima dok su vladali srpskim zemljama.

(MONDO/ilustracija: Dobrosav Bob Živković)

Одговори путем е-поште