Američka demokratija, šta je to? <http://www.glas-javnosti.co.yu/pismo/29226/americka-demokratija-sta-je>
Veliki su američki napori da „pomognu“ srpskom narodu da svrgne s vlasti, vlast izabranu na izborima i to u prisustvu njihovih i drugih posmatrača i sve to, kako rekoše, da bi Srbiju demokratizovali. Uspostavili vladavinu naroda kroz vladavinu prava. Za vladavinu naroda, a u svrhu „poštenih“izbora poslali su nam sprej i lampe - provere. Time nas proglasiše nepoštenim, oduzevši nam ličnu i nacionalnu čast. NJihov novoakreditovani ambasador otišao je još dalje od svojih prethodnika. Stavlja, odnosno pokušava da stavi, pod nadzor volju većine, svojim „dušebrižništvom“ u određivanju postizbornih koalicija. Pa se pitam da li to volja naroda ode pod starateljstvo. Da li on, kao poslanik najvišeg ranga, opunomoćeni predstavnik Amerike izražava svoj stav ili nalog države koja ga je akreditovala. Ni jedno ni drugo nije dobrodošlo građanima Srbije, a još manje, odnosno, nimalo srpskom narodu. Nedavno je taj ambasador u jednom srpskom glasilu dao izjavu da Koštunica neće s njim da razgovara. Naravno da neće i ne treba da razgovara. Sa čovekom bez diplomatske mudrosti i učtivog stila ponašanja Koštunica i ne treba da razgovara. Ne sme da dozvoli da preko njega bude ponižen ceo srpski narod. Zašto američki ambasador pokušava da se domogne, nedemokratski, palice dirigenta. Ako je već toliko želi, zašto je ne stekne preko diplomatskog kora. Što ne komunicira sa njegovim doajenom? Sa kolegama akreditovanim iz Indije, Kine, Kube, Irana, i drugim nama dragim zemljama. Zašto ne sa njegovom ekselencijom, tim uzvišenim gospodinom ambasadorom Ruske Federacije, mudrim, učtivim, nezlonamernim, dragim srpskom narodu? Sad je jasno i zašto stižu poruke da ne treba žuriti sa formiranjem vlade, jer to su očekivanja za Vesnu Pešić i druge Pešiće i Vesne. To je taj novooblikovani govor mržnje pod plaštom nacionalnog, a bez njegovog bića i ruha. Govor ne samoizolacije, nego samouništenja. Ne samouništenja nego uništenja nacionalnog, rodoljubivog, patriotskog, narodnog i svega drugog što je nekad iznedrila i svom rodu podarila majka Srbija, kao što to radi svaka druga otadžbina svom rodu. Sa balkona MIP-a, sa čudnim osmehom gledao je u zgradu vlade Vuk Jeremić dok su trajali razgovori za koaliciju. On najbolje zna šta je postigao za mandata štićen sa boka. Dačiću, na desnicama kosovskometohijskih sveštenika i monaha ostao je poljubac dok ih je celivao, blagoslov moleći. Kažu, Judin. Mi gromoglasno rekosmo ne lažite, ne klevećite časnog Ivicu, jer on je imao koaliciju sa Vojislavom Koštunicom kad su drugi želeli da ga nema, da nestane. Dragan Birman Beograd http://www.glas-javnosti.co.yu/ [Non-text portions of this message have been removed]
