http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Paralelni-zivoti.lt.html
Paralelni životi U selima Kosovskog Pomoravlja Srbi i Albanci žive jedni pored drugih ne mešajući se, ali je ipak sve više Srba koji se iseljavaju *Kosovska Kamenica* – U poslednje vreme mladi bračni parovi srpske nacionalnosti, najčešće s troje-četvoro dece iz Kosovskog Pomoravlja, naseljenog uglavnom Srbima, odlaze sa svojih vekovnih ognjišta. Kako za naš list kaže Vojislav Veličković, potpredsednik SO Kosovska Kamenica i direktor Tehničke škole u ovom mestu koju pohađaju samo srpska i romska deca, do sada je, dobivši status azilanta, u Švedsku, Švajcarsku, Luksemburg i druge zemlje sa ovog područja otišlo 150 porodica. – To je još jedan način „legalnog iseljavanja” i osnovni je razlog što je sve manje dece u Kosovskom Pomoravlju. Primera radi, ove godine Tehnička škola je u prvi razred upisala 35 dece, što je za 12 dece manje nego lane, a slični i još poražavajući demografski podaci zabeleženi su i u drugim srpskim sredinama na ovom području – kaže Veličković i dodaje: – Na nas u Kosovskoj Kamenici, Ropotovu, Ranilugu i drugim mestima i selima Kosovskog Pomoravlja kao da se zaboravilo, a problemi su skoro isti, pa u nekim slučajevima i gori nego što su u srpskim sredinama na Kosovu i Metohiji. Mi smo i medijski potpuno zapostavljeni – kaže drugi čovek srpskog dela lokalnog parlamenta Kosovske Kamenice, posle proglašenja nezavisnosti Kosmeta, izmeštenog u Ranilug. Zahvaljujući redakciji „Politike” što ih, kako kaže, nije zaboravila, direktor i potpredsednik Veličković ističe da u jednom delu zgrade nekadašnje Tehničke škole u Kosovskoj Kamenici, u dve smene, nastavu pohađa 500 učenika Srba i Roma. U istoj zgradi sui Gimnazija i OŠ „Desanka Maksimović”. U razdvojenom i žicom podeljenom na dva, u nekadašnjem zajedničkom dvorištu nalaze se deca albanske nacionalnosti. – Nema ekscesa i pritisaka Albanaca kakvih je ranije bilo, naročito posle proglašenja jednostrane nezavisnosti Kosmeta. Međutim, strah je prisutan, posebno među stanovništvom u selima, zabitima i sredinama gde je po nekoliko srpskih kuća izolovano i u okruženju albanskih. U školi se trudimo i pored loše materijalno-finansijske situacije. – U prvom planu nam je bezbednost dece koja je veoma krhka i nestabilna, pa smo zato osnovali jedinstven zajednički Fond solidarnosti svih zaposlenih prema učenicima i njihovim roditeljima. Naime, svaki zaposleni u školi mesečno izdvaja jedan odsto od zarade, a sredstva namenjena učenicima ovih škola se koriste za njihov prevoz (radi bezbednosti) od kuće do škole i obratno tako da nemamo đake pešake jer ovako usput srpska deca ne mogu doći u kontakt sa albanskom. Od dela prikupljenih sredstavanajsiromašniji učenici dobijaju jednokratnu novčanu pomoć od 2.000 dinara, obezbeđujemo nagrade učenicima za Sv. Savu i Vaskrs. Od 18.000 dinara, koliko se svakog meseca prikupi, kupujemo školske udžbenika koje 60 siromašnih učenika besplatno dobija, a zatim ih na kraju godine vraćaju (razdužuju) kako bi poslužili mlađima. – Kamenica je bezbedna, nema ispada i pretnji, a ako i nesporazuma bude, naročito među srpskom i albanskom decom, pozovemo Unmik koji reaguje i stvar vrati u normalu – kaže Veličković i dodaje da država Srbija treba na ekonomskom planu i poboljšanju materijalne situacije u prosveti malo više pažnje da posveti Srbima u Kamenici i Kosovskom Pomoravlju. Slično kazuje i Slaviša Jovanović, pomoćni radnik u školi, i dodaje daje problem što u Kosovskoj Kamenici nema novina iz Srbije već moraju po njih da idu u udaljeni Ranilug. Inače, kaže, sad je malo mirnije ali više ništa nije kao što je bilo, strah se uvukao među preostale Srbe i svi nekako strepe. Njegov kolega s posla Rom Dilber Salihi, ipak, kaže da je situacija nešto bolja. Mirnije je, slobodno se kreću, trguju, neke prodavnice koje drže Albanci primaju dinare i on stiče utisak da su se i neki Albanci promenili i da ne srljaju kao nekad. U školskom dvorištu podeljenom jakom žičanom ogradom se čuje žagor dece. Gde se ograde spajaju jedni drugima okreću leđa ali više nema dobacivanja i provociranja. Kao da su se „umorili”. Prolaz uskim asfaltiranim putem više nije „zauzet” da se (ne)može proći. Svako se za vreme odmora zabavlja na svoj način ne obraćajući pažnju na druge. A. Davinić [objavljeno: 15/09/2008.] stampaj <http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Paralelni-zivoti.lt.html#> posalji <http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Paralelni-zivoti.lt.html#> <http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Paralelni-zivoti.lt.html#>
