Hlađenje prema zapadnim vojnim savezima? subota, 27 septembar 2008 10:31 danas
<http://in4s.net/x/index.php?option=com_mailto&tmpl=component&link=aHR0cDovL2luNHMubmV0L3gvaW5kZXgucGhwP3ZpZXc9YXJ0aWNsZSZpZD0yODQ2JTNBaGxhZW5qZS1wcmVtYS16YXBhZG5pbS12b2puaW0tc2F2ZXppbWEmb3B0aW9uPWNvbV9jb250ZW50Jkl0ZW1pZD0xOTc=> El. pošta <http://in4s.net/x/index.php?view=article&catid=82%3Asrbija&id=2846%3Ahlaenje-prema-zapadnim-vojnim-savezima&tmpl=component&print=1&page=&option=com_content&Itemid=197> Štampa <http://in4s.net/x/index.php?view=article&catid=82%3Asrbija&id=2846%3Ahlaenje-prema-zapadnim-vojnim-savezima&format=pdf&option=com_content&Itemid=197> PDF Vojska Srbije Vest je lansirana iz kasarne "Major Milan Tepić" u Jakovu, sa "centralne svečanosti polaganja zakletve vojnika septembarske generacije", održane na izmaku leta, u subotu, 20. septembra: Razmatra se mogućnost povećanja brojnog stanja Vojske Srbije za dve hiljade pripadnika, odnosno, sa sadašnjih (oko) 28.000 poveća na 30.000 pripadnika. Načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš, prisustvu ministra odbrane Dragana Šutanovca, izjavio je da je glavni razlog "razmatranju mogućnosti" o povećanju brojnog stanja Vojske sadržan u tome što su se - "izmenile okolnosti", i da bi u tim "okolnostima" svako "smanjivanje Vojske bilo nerazumno". Ministar Šutanović je najavljeno povećanje oružane sile (prema Tanjugu) protumačio ovako: "Srbija je opredeljena za evropske integracije, ali Srbija nijednog momenta neće odstupiti ni milimetar od svojih prava na Kosovu i Metohiji. Da bismo mogli da štitimo svoja prava na Kosovu i Metohiji diplomatskim sredstvima, moramo da imamo jaku i efikasnu vojsku koja je garant mirnog rešenja kosovskog problema." Evropa bez Atlantika Indikativno je da je ministar rekao da Srbija hoće - ne u "evroatlantske", nego u - "evropske integracije" (što je tek odnedavno novina u primeni terminologije prozapadnih integracija u nas, a sasvim izvesno se odnosi i na bezbednosne integracije, u kojem bi slučaju to imalo da znači i otklon u odnosu na NATO, kao da Partnerstvo za mir nije Program Alijanse!), ali samo sa Kosmetom u njenom sastavu i nikako drugačije. Kakvi su realni izgledi da se to dogodi? Ako ćemo ozbiljno, a to će reći bez obmane i smoobmane - bezmalo nikakve ili nikakve. Pa, da bismo "štitili" to što skoro da je nemoguće ostvariti ni diplomatskim (niti ikakvim drugim!) sredstvima, moramo da imamo "jaku vojsku". (Šta je "jaka vojska" u ovom slučaju? I znači li to da nam je u kosmetskoj misiji Vojska do sada bila nejaka?) Zato ćemo je "ojačati" sa još 2.000 profesionalnalaca. I sad bi ta dva nova bataljona profesionalnih vojnika trebalo da podignu borbenu vrednost Vojske Srbije toliko da ona proizvede neki dodatni vetar u jedra Jeremićeve diplomatije, te bi ona ubuduće lako odnosila pobedu nad svim svojim sagovornicima po svetskim metropolama i više niko ne bi priznavao Kosovo! Ta logika ne deluje naročito uverljivo o izvesnom hlađenju srpske strane kad je reč o zapadnim vojno-političkim savezima govore i neki drugi detalji. Saradnja između jedinica Vojske Srbije i pripadnika Kfora u održavanju mira i stabilnosti na Kosovu sve vreme bila je primerna na svim nivoima komandovanja. (Barem su tako govorile izjave zvaničnika s obe strane.) Tadašnji komandant KFOR-a, francuski general Gzavije de Marnak i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general Zdravko Ponoš redovno su razmenjivali radne posete sve do 13. juna ove godine kada je Ponoš otkazao zakazani susret sa De Marnakom kao znak protesta zato što je u sedištu Alijanse u Briselu odlučeno da će ta vojna asocijacija "učestvovati u obučavanju kosovskih snaga bezbednosti". Naš general je tu odluku NATO-a okvalifikovao kao kršenje famozne Rezolucije 1244, ali i kao faktor koji "ugrožava, inače, odličnu saradnju Vojske Srbije i KFOR-a". Iz rečenih se razloga Ponoš (još) nije sreo ni sa novim komandantom mirovnih snaga na Kosovu, italijanskim generalom Đuzepeom Emiliom Gajom, koji je od De Marnaka primio dužnost koncem augusta. Izmenjene okolnosti Saradnja između dveju vojski biće redukovana na zanemarljiv (Ponoš je rekao - "tehnički") nivo. Iako to ne znači da će se izviđačke patrole s obe strane Administrativne linije ubuduće gledati preko nišana, pretpostaviti je da će se odnosi između njih zatezati, te će taj opterećujući činilac emitovati dodatnu nesigurnost na obema stranama. I niukoliko ova ideja (kad se realizuje) neće doneti spokojniji i bezbedniji život Srbima na Kosovu, naročito ne onima južno od Ibra. No, da se ponovo vratimo "izmenjenim okolnostima". Ne znamo šta je političko-vojni vrh sve ugurao pod tu sintagmu osim proglašenja kosovske nezavisnosti i odluke Alijanse da njeni profesionalci pomognu Kosovarima u obučavanju tamošnjih bezbednosnih struktura. Možda su tu smešteni i događaji u Gruziji, i instaliranje onog famoznog (tobože odbrambenog) američkog štita u Evropi, i nagli skok ekonomskog i vojnog rejtinga Putinove Rusije. Ali, makar su se događaji na Kosovu lako mogli predvideti još u vreme koncipiranja sve do danas mnogo hvaljenog Strategijskog pregleda odbrane, dokumenta koji se zajedno sa strategijsko-doktrinarnom dokumentacijom višega reda još i danas kiseli po raznim fijokama čekajući zeleno svetlo Vlade i Skupštine, a jedino usvojenog na Kolegijumu tadašnjeg ministra odbrane 7. juna 2006. godine. U Strategijskom pregledu je, osim ostalog, predviđena i dinamika smanjivanja brojnog stanja Vojske i njena transformacija u profesionalnu prema NATO standardima i prema ekonomskoj snazi države. Tako je predviđeno da će Vojska "nakon uspostavljanja nove organizacione strukture" (što je završeno još polovinom prošle godine) imati 27.000 (danas ih zvanično ima za hiljadu više) pripadnika, a da će "brojno stanje Vojske" na kraju 2010. godine, kada će biti "stvoreni uslovi za potpunu profesionalizaciju", "iznositi do 21.000 lica". U Strategijskom pregledu odbrane zapisana je i ova rečenica: "... Osnovu politike odbrane Republike Srbije čini njena evroatlantska spoljnopolitička orijentacija..." Jalovo partnerstvo Naročito ova poslednja rečenica danas ima ironičan prizvuk. To se može zaključiti i po tome da Srbija, koja se prikopčala za kompoziciju Partnerstva za mir velikom naklonošću članica Alijanse, ni do ovih dana nije potpisala tzv. bezbednosni sporazum - jedan od obaveznih dokumenata ovog Programa, pa je srpsko Partnerstvo još uvek - jalovo. Koštuničina Vlada je uporno prolongirala to potpisivanje ali, kako vidimo, sa tim oteže i Cvetkovićeva garnitura. Doduše, Tadićeva ekipa tvrdi da je odlučno za Evropsku uniju, ali se u širokom luku zaobilazi činjenica da nijedna država nije postala članica te moćne asocijacije bez prethodnog uključenja u NATO. Tvrdnja da će se sadašnje brojno stanje Vojske povećati samo za 2.000 profesionalaca zahteva precizniju računicu. Ako se kao parametar uzme brojna veličina Vojske od 21. 000 pripadnika, što je, kako rekosmo, predviđeno Strategijskim pregledom za kraj procesa profesionalizacije 2010. godine, onda će Vojska biti brojnija za 9.000 pripadnika, a dodaju li joj se još onih oko 8.000 zaposlenih u Ministarstvu odbrane - onda je to 38.000 pripadnika oružanih snaga! Ta činjenica stoji kao korelat u odnosu na ukaz predsednik države Borisa Tadića kojim je 9. maja unapredio 17 pukovnika u brigadne generale, pa je tako naš generalski kor - koji je inače sa enormne brojne veličine tokom reforme sveden na pravu meru - udvostručen, pri čemu se valjda vrhovnokomandujući srpske vojske držao uobičajene prakse u svetu da na hiljadu do hiljadu i po pripadnika armije dolazi jedan general. Ovakvom toku stvari u Vojsci verovatno će se obradovati patriotski ešalonu i ostali militaristi koji su raspinjali i Ponoša i Šutanovca, pa u neku ruku i Tadića, tvrdeći da i njihov tim reformama uništava Vojsku. Indikativno je da vest iz Jakova nije imala gotovo nikakvu rezonancu u domaćoj javnosti. Ovde nije ključni problem u povećanju brojne veličine kao takve, nego u tome da je Vojska Srbije zaustavljena na svom dosadašnjem strategijskom pravcu marševanja, dakle na trasi evroatlantskih integracija. U opticaju je fraza da će Srbija i vojno sarađivati sa svim armijama i državama koje su otvorene za saradnju. U redu. Ali, odbrambena politika države Srbije danas je maglovita. Ne zna se šta su njeni prioriteti. Osim ako se Srbija i u vojnom smislu ne naginje na Istok. I ako se strategija nacionalne bezbednosti ne utapa u Kosovu, bez ostatka. http://in4s.net/x/index.php?option=com_content&view=article&id=2846:hlaenje-prema-zapadnim-vojnim-savezima&catid=82:srbija&Itemid=197 [Non-text portions of this message have been removed]
