Sezona niskih udaraca
Autor: Mihal <http://www.danas.co.rs/dodaci/vikend/sezona_niskih_udaraca.26.html?news_id=140629#author> Ramač Dok se preostali i bivši radikali udaraju ispod pojasa, vlasti prolazi dragoceno vreme. U kalendaru je sve više prekriženih dana. Spisak neodložnih poslova nije skraćen. U zemlji gde ima mnogo nesrećnih i kivnih, bes se najlakše iskaljuje na nacionalnim, verskim i ostalim manjinama. Nikolićevi radikali nazvaše se naprednjacima. Ne pozivaju se previše na svoje imenjake s kraja pretprošlog i početka prošlog veka, jer Aleksandar Vučići general Božidar Delić imaju taman toliko zajedničkog s Milutinom Garašaninom i Stojanom Novakovićem koliko Dragan Todorović i Vjerica Radeta imaju s Nikolom Pašićem i Lazarom Pačuom. Vojvoda Šešelj je nezaustavljiv u rušenju svega što mu se nađe nadohvat. O tome svake večeri razmišljaju i Todorović i Pop-Lazićeva, prvi na spisku za odstrel. Napustiti radikale teže je nego ispisati se iz Demokratske stranke ili Socijalističke partije. Vojvoda prema svojima primenjuje poseban sistem zavisnosti. U čiju kuću je jednom kročio, tamo je postajao vrhovni domaćin. Sa svim pravima. Samo otpadnici znaju šta sve gutaju oni koji se i dalje pokoravaju hirovima haškog tuženika. Dok se preostali i bivši radikali udaraju ispod pojasa, vlasti prolazi dragoceno vreme. U kalendaru je sve više prekriženih dana. Još malo i puče prva stotka. Spisak neodložnih poslova nije skraćen. Birač koji zarađuje prosečne 33 hiljade mesečno ne živi od beseda o demokratiji, socijalnoj pravdi, preobražaju društva i evropskim vrednostima. Koliko god odlučno branio Kosovo, Tadić će na njemu dobiti onoliko glasova kao i Koštunica. Živi se od hleba. Radikali i naprednjaci mogu da žvaću tuđe vreme. Demokrate i ostali iz vlasti nemaju tu povlasticu. Javnost će ih sve glasnije pitati šta su uradili. Glasovi se ne dobijaju ni dodelom dvojnog državljanstva. Srbija je u tome najširokogrudija na kontinentu. Verovatno ni BIA ne zna koliko ih je podeljeno. Pojedinac koji ima dva državljanstva, poput umiljatog jagnjeta, ne oseća teret dvostrukog podaništva. Država pre ili kasnije plaća ceh. Zbog toga su ostale republike ponikle iz Jugoslavije opreznije. Crna Gora se s razlogom pita šta će joj sto hiljada državljana koji žive u drugoj zemlji, tamo zarađuju, tamo plaćaju porez, tamo glasaju, a po potrebi koriste i njen pasoš. Srbija se ne pita, jer joj sto hiljada ljudi ovamo ili onamo ne znači ništa. Građanin Srbije Kusturica pre nekoliko meseci grmeo je protiv onih koji ne misle kao tadašnja vlast. Neki iz njegovog komšiluka uzvratili su mu sličnim rečima. Ko je živeo daleko od svetlosti pozornice, u proteklih dvadeset godina mogao je videti bezbroj sličnih slučajeva. U zemlji gde ima mnogo nesrećnih i mnogo kivnih, bes se najlakše iskaljuje na nacionalnim, verskim i ostalim manjinama. U zaštitu svetski priznatog umetnika stadoše mnogi koji dosad nisu prozborili ni reč u prilog bilo koje manjine. Može li se to shvatiti kao znak da se u Srbiji mogu mirnije osećati i ljudi bez svetske slave? Kakav god bio odgovor, razuman čovek ne može da razume i prihvati prozivanje Kusturice, i bilo koga drugog, zbog njegovog porekla. Utisak kvari umetnikova izjava da su na njegovoj strani oni koji nešto vrede. Loše je kad se društvo deli na većinu i manjinu, na vredne i manje vredne. Da takozvani manje vredni ne obrađuju njive, da ne plaćaju poreze i doprinose, ne bi bilo novca za snimanje filmova, za glumce, pisce i ostalu nadgradnju. Oni koji sve gledaju kroz crne naočari, buru oko Mokre Gore tumačiće crnje: teranje Kusturice u Tursku ne razlikuje se od nikad povučene Šešeljeve preporuke Mađarima i Slovacima da idu u zemlje svog porekla. Pošto manjina nema dovoljno, neki Srbi se okreću protiv svojih sunarodnika i države. U Srbiji se najčešće čuje da su sudovi isuviše blagi prema onima koji krše zakone. Navijači Crvene zvezde misle drugačije. Oni bi da propisuju zakone sudovima. To jest, da sude sudijama. Fudbalski klubovi i dosad su bili države u državi. Navijačima se godinama dopušta ono što je običnim građanima zabranjeno. U upravama sede mnoge ličnosti od ranije poznate policiji. Ali, poznate su i političkoj klasi i ostalim uglednicima. Stoga povremeni pokušaji da se zaviri kroz debele zavese najčešće samo zasmejavaju one iza njih. Teatralno februarsko hapšenje Zvezdinih zvezda zbunilo je i upućene i neupućenu većinu. Ni danas nije jasno jesu li nekom bili potrebni žrtveni jarci i zašto nadležni nisu išli dalje. Kako god bilo, nema naznaka da su fudbalski računi čistiji, da se pere manje novca i da iza svih gadnih rabota stoje samo oni koje je policija javno prozvala. Tadić nije bez razloga pominjao podmićivanje. Na najpoznatijem svetskom spisku te vrste Srbija je sa 79. pala na 85. mesto. Šta god naši ministri obećavali svetskim poslovnim ljudima, svaki ozbiljan ulagač prvo pogleda pomenuti spisak i raspita se kod onih koji su već ušli u neke poslove. Samoproglašeni rodoljubi ponovo sumnjiče Vojvodinu. Pričinjava im se da neki tamo hoće da se otcepe. Ko živi od traženja neprijatelja, uvek će ih naći. Policiji zabranjeno korišćenje gumenih metaka. Ostaju joj samo pravi. Druga mogućnost je da se šećka goloruka, pa ko voli - nek izvoli. Srbiji nije potrebna policija koja bije sve redom. Neće biti vajde ni od one na koju svaka protuva može nekažnjeno krenuti živom vatrom. Brrr, bilo je i boljih septembara! http://www.danas.co.yu/ [Non-text portions of this message have been removed]
