http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Organizacija-tajna-chelnik-javni.lt.html
Razgovor nedelje: Mirko Vasiljević Organizacija tajna, čelnik javni Vešto konstruisanim stereotipom krše se bazična prava slobode javnog izražavanja i slobode naučne i stručne reči, ocenjuje dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu izveštaj Helsinškog odbora o stanju ljudskih prava u Srbiji 2007. Uvereni smo da je oglas medijska forma koja omogućuje da govor činjenica i odmereni ton opovrgnu neutemeljene kvalifikacije iz pamfleta anonimnih autora Helsinškog odbora, nezasluženo nazvanog ,,Izveštaj o stanju ljudskih prava u Srbiji za 2007. godinu”. Taj spis je detaljnije komentarisan u nekim nedeljnicima i najtiražnijim dnevnim listovima, te je logično da se upravo njihovi čitaoci upoznaju sa izvornim stavom Fakulteta, jer je naša institucija u ovom ,,izveštaju” bila predmet posebne ,,pažnje”. Pravni fakultet kao institucija od nacionalnog značaja drži, takođe, da je i ,,Politika” nezaobilazna institucija nacionalne kulture, što je izgleda dovoljan ,,razlog” da i sama u tom spisu ne prođe nedirnuta, kaže dekan Pravnog fakulteta u Beogradu, prof. dr Mirko Vasiljević, odgovarajući na pitanje zašto je ova obrazovna i naučna institucija odlučila da se javnosti obrati plaćenim oglasom objavljenim prošlog četvrtka i u ,,Politici”. – Pravni fakultet je bio dužan da se zbog studenata, nastavnika i saradnika, strukovne i svekolike javnosti, kao i brojnih naučnih i stručnih institucija sa kojima sarađuje, ovim povodom oglasi i pokuša da razbije vešto konstruisan stereotip u jednom delu srpske javnosti, da je nekakva retrogradna institucija. Izuzev ovog, rasprava Pravnog fakulteta i anonimnih autora ,,izveštaja” bi bila bespredmetna, jer je reč o nesrazmernom značaju dva društvena aktera – prvi je stožerna institucija 200 godina starog Univerziteta u Beogradu, a drugi je udruženje građana koje pretenduje da se bavi ljudskim pravima, a samo nije sigurno na kojoj se adresi nalazi Evropski sud za ljudska prava (strana 510. ,,izveštaja”). Uz to, metod rada te organizacije sličan je nekim tajnim organizacijama (u Kompanijskom pravu upravo učim studente da se takva društva zovu ,,tajna društva”), jer se u javnosti pojavljuje samo čelnica organizacije. Ona je u više javnih istupa, na insistiranje sagovornika ili novinara, odbila da saopšti makar jedno ime koje za nju radi, što faktički onemogućuje pretpostavljenu raspravu, kaže profesor Mirko Vasiljević, odgovarajući na naše pitanje da li bi, po njegovoj proceni, aktivisti Helsinškog odbora prihvatili poziv Pravnog fakulteta za otvorenu raspravu, pod uslovom, naravno, da im je takav poziv upućen? *Niz nastavnika Pravnog fakulteta je u izveštaju proglašen za teške ,,nepodobnike”, a u odgovoru ste to ignorisali. Zašto?* ,,Nepodobni” su utoliko što misle svojom glavom, uglavnom kao nepartijski ljudi okrenuti nauci, kojoj su svojstvene sumnja i odgovorna argumentovana kritika. Oni misle različito od predsednice ove organizacije koja je, po našim saznanjima, u Političkom savetu LDP. Voleo bih da su anonimni autori naveli makar jedno zagarantovano ljudsko pravo povređeno političkim delovanjem ,,prozvanih” profesora, u koje naravno i sam spadam, što mi čini čast. Nasuprot tome, upravo žal za jednoumljem i totalitarizmom, kao ideološko određenje tog spisa, krši bazična prava slobode javnog izražavanja i slobode naučne i stručne reči, na kojima počiva ili bar treba da počiva demokratski poredak svakog savremenog društva, pa i našeg. *Koja **Vam je od **optužbi na račun Fakulteta posebno teško pala?* Iako ne vršim, niti sam ikada vršio neku državnu funkciju, kao pripadniku srpskog naroda i države, koji samo kao takav podjednako voli sve druge narode i države, najteže me je pogodila naslovna strana same knjige sa kartom Srbije bez Kosova i Metohije. Na njoj ,,osakaćena” Srbija, što je valjda želja autora, pluta kao santa leda, usamljena u moru (poruka: u vreme globalnog otopljenja ,,otpadaće” i drugi delovi dok se negde ne zagubi, ne odluta ili potone!?). Moje kolege, profesori krivičnog prava, tvrde da je, bez sumnje, reč o krivičnom delu koje se goni po službenoj dužnosti. Čini mi se da neko upravo za to prima platu na državnoj funkciji. *Upitah za optužbe na račun Fakulteta...* Institucija koju voljom svojih kolega i studenata vodim četiri godine, predmet je napada jedne efemerne organizacije, tačnije, anonimnih autora skrivenih pod njenim štitom. Ona bi za svoju legitimaciju u iole ozbiljnijoj i sređenijoj državi morala da ima bar transparentne izvore finansiranja i saradnike. Najteže mi, svakako, pada činjenica da se jedna legalna inicijativa, pokrenuta pre sedam godina, za ocenu ustavnosti Uredbe o saradnji s tribunalom, za koji svaki obrazovani pravnik zna da je pravno defektan, inicijativa koju je potpisala većina nastavničkog i saradničkog sastava Fakulteta (preko pedeset), koristi za blaćenje vodeće institucije pravne kulture u našoj zemlji. I to upravo kada ona obeležava, zajedno sa Univerzitetom čija je najstarija članica, 200. godišnjicu. Time se direktno ili indirektno sastavlja ,,Spisak obeleženih i nepodobnih”, koje za početak treba staviti u karantin, a dalje zna se! I sve to pod firmom ,,ljudskih prava”! Ako je i od ,,ljudskih prava”, stvarno je premnogo! *Optužbe ne samo da su teške, nego su...* Nije u prvom planu težina, s obzirom na anonimnost ,,proizvođača”, već apsurdnost tih optužbi. Pravni fakultet upravo obeležava 60 godina od donošenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, organizovanjem u evropskim razmerama značajne međunarodne konferencije. A paškvila ove tajne organizacije predvođene javnim čelnikom, sugeriše da je naš fakultet bastion borbe protiv kulture ljudskih prava. Kakav bastard! Da apsurd bude još veći, nastavnici i saradnici koji su pripremili ovu konferenciju ili na njoj imaju izlaganja, našli su se na spisku ,,nepodobnih” kao neprijatelji ljudskih prava! Ni to nije dovoljno, treba i počivše ubiti. Zato je valjda spisak dopunjen i popunjen imenima ljudi koji nisu živi već tri-četiri godine! *U subotu i nedelju Fakultet je domaćin pomenute međunarodne konferencije. U čemu je njen značaj? * Konferencija je posvećena jubileju izuzetno važnom za sistem ljudskih prava – 60. godišnjici donošenja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Time se još jednom legitimišemo kao institucija koja prepoznaje univerzalne, neprolazne vrednosti jer u njih svakako spada i ova deklaracija. Značaj te vrednosti i potrebu obeležavanja jubileja prepoznaje upravo institucija koja i sama predstavlja takvu vrednost, prepoznatljivu instituciju nacionalne kulture, čija je misija da već dva veka širi pravo i vrednosti prava. Značaja te vrednosti i potrebe obeležavanja tog jubileja ne mogu se setiti institucije produkovane jednim nesrećnim vremenom i pomodarstvom tog vremena, institucije koje će nestati s nestankom tog vremena i tog pomodarstva. Upravo osećaj efemernosti čini te institucije, poput pominjane, tako agresivnim i rušilačkim. *Kakvo je mesto Pravnog fakulteta u dvovekovnoj istoriji visokog obrazovanja u Srbiji?* Moderna srpska država je rođena 1804. godine, a visoko obrazovanje, na nivou ondašnjeg vremena, nastaje već 1808. godine osnivanjem Velike škole u Beogradu, Dositejeve Velike škole. Ona je imala i svoje pravno odeljenje sa pravnim studijem nalik današnjim strukovnim studijama. Nivo tog studija nije zaostajao za studijama u državama Habsburškog carstva, koje su tradiciju svojih pravnih fakulteta vezale za slične korene. Današnji Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, na temelju novih naučnih dokaza i istraživanja, vezuje svoju tradiciju upravo za Veliku školu, pomerajući svoje utemeljenje sa 1841. godine (preseljenje Liceja iz Kragujevca u Beograd) na 1808. godinu. Time se ispravljaju jedna nepravda i jedna zabluda. Za dva veka Pravni fakultet je izrastao u prepoznatljivu i nezamenljivu instituciju nacionalne kulture uopšte a ne samo pravne kulture, iškolovao je oko 50.000 diplomiranih studenata, 1.200 magistara i 830 doktora nauka, dajući brojne akademike, ministre i predsednike vlada, ambasadore... *Koje su ključne pouke tog dvovekovnog iskustva?* Dva veka istorije jedne institucije više je nego dovoljno za određenje njenog identiteta: negovanje kritičke javne reči, razvijanje slobode misli, unapređenje akademskih sloboda, unapređenje i razvoj pravne i društvene nauke i struke. Kada je bio apologeta bilo koje vlasti, Fakultet je u osnovi bio (zlo)upotrebljavan za podršku ovim ili onim političkim ciljevima ili politikama. Podsetimo se neadekvatne uloge u nekim periodima s kraja prošlog veka. A kad god je bio odgovorni kritičar vlasti, opravdavao je svoju misiju, ostavljajući snažan pečat u nacionalnom sećanju i uticaju. Pomenuću rasprave o ustavnim amandmanima sedamdesetih godina prošlog veka, kada je bio ,,fakultet stradalnik” političkog mača. Istorija mu je dala za pravo, raspad zemlje indukovan je upravo Ustavom iz 1974. godine. Današnja misija Fakulteta je „rezultat” pomenutih iskustava – ona je neapologetska, slobodarska, istinski demokratska, kritička, odgovorna, institucionalno nepartijska (individualno razume se i partijska), razvojna, utemeljujuća, uz afirmaciju nacionalnih i evropskih vrednosti, nacionalna i naučna. *Na jednoj strani bogata istorija, na drugoj novi zahtevi kakve nameće, na primer, Bolonjska deklaracija. Kako to pomiriti?* Posle početnog entuzijazma izazvanog primenom Bolonjske deklaracije, entuzijazma posebno nametnutog „banana državama” u tranziciji, sada je u ozbiljnim državama Evrope, naročito kod vodećih univerziteta, na delu očigledno hlađenje. Navešću činjenicu koju prećutkuju naši mediji – zaključak državnih univerziteta Nemačke je da primena ove deklaracije daje „katastrofalne rezultate”, na njenu primenu se više ne gleda kao na obavezu, jer je reč o „deklaraciji”. Vreme je da se u ovom ključu trezvenije razmisli i u Srbiji da univerziteti ne bi postali nove ,,šuvarice”, a društvo puno forme (diplome) bez sadržaja (znanja). Prihvatam da Pravni fakultet, nazvan „centrom antihaškog lobija”, od istih ili nekih drugih tvoraca sličnih kovanica, bude nazvan i ,,centrom antibolonjskog lobija”. ----------------------------------------------------------- *Mržnja i blaćenje* *Koji tip mišljenja stoji iza izveštaja Helsinškog odbora?* Ako su patološka mržnja i prizemno blaćenje vodećih kulturnih institucija, sopstvene države i sopstvenog naroda (ako pripadamo, u šta verujem, istom narodu, a ako ne, onda tim gore) mišljenje, onda tom tipu. Srbija kao zemlja u tranziciji svakako i dalje vapi za ozbiljnim monitoringom ostvarivanja ljudskih i manjinskih prava. Ipak, institucija kakva je Freedom House već nekoliko godina Srbiju svrstava u kategoriju „slobodnih zemalja”, što znači da je nivo ostvarivanja političkih i ostalih građanskih sloboda na zavidnom nivou. A na drugoj strani imate „izveštaj” koji Srbiju naziva „arhaičnom tvorevinom, koja ne može da se konstituiše kao moderna država” (str. 11). Razumnom čoveku ostaje samo da zaključi da su se anonimni tvorci ovog spisa (i spiska) rukovodili devizom ,,što gore za Srbiju to bolje za nas”. Slobodan Kljakić [objavljeno: 28/09/2008] <http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Organizacija-tajna-chelnik-javni.lt.html#> <http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Organizacija-tajna-chelnik-javni.lt.html#>
