http://www.blic.co.yu/kultura.php?id=60364
Danas 116 godina od rođenja Ive Andrića Autor: Tanjug | 10.10.2008. - 11:56 Uručenjem Andrićeve nagrade Ljiljani Dugalić za knjigu pripovedaka "Akt", Zadužbina "Ivo Andrić" obeležiće 116 godina rođenja velikog pisca, našeg jedinog Nobelovca. O Andrićevoj neprolaznoj veličini svedoči i to što su njegova dela i dalje veoma tražena i, kako je Tanjugu rečeno u Zadužbini, dobijaju nove prevode širom sveta. Čitaoci i izdavači su i ove godine pokazali nesmanjeno interesovanje u Nemačkoj, Francuskoj, Austriji, Italiji, Španiji, Poljskoj... U Turskoj je ove godine objavljeno deveto izdanje Nobelovom nagradom ovenčane "Na Drini ćuprije", a u Portugaliji je ta knjiga štampana prvi put. Do kraja godine roman će se pojaviti i u Indiji, na jezicima hindu i bengali, a kuriozitet je i njegov prevod na galicijski, jedan od četiri zvanična jezika u Španiji, gde je do sada to delo štampano na kastiljanskom (španskom) i katalonskom. U Izraelu je objavljena "Gospođica", a Zadužbina je potpisala ugovor sa izdavačem u Albaniji koji planira da prevede i štampa "Travničku hroniku". Posle štampanja knjige "Titanik i druge priče", brazilski izdavač je ove godine pokazao interesovanje i za ostala Andrićeva dela, a iz Meksika je stigla ponuda da objave "Omer pašu Latasa". Andrićeva životna priča pokazala je da mesto rođenja i društveno-istorijske okolnosti ne moraju biti prepreka za izuzetnu biografiju. Rođen u Docu kod Travnika, po nekim hroničarima 9. a po drugima 10. oktobra, od oca Antuna i majke Katarine. Detinjstvo je proveo u Višegradu, gde je završio osnovnu školu, a u Sarajevu Veliku gimnaziju. Slovensku književnost i istoriju studirao je na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu i Gracu, gde je 1924. doktorirao na temu "Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine". Odrastanje u sredini u kojoj su pečat utisnula dva carstva ostavilo je snažan uticaj na Andrića i njegovo delo. Istorijski je promišljao i literarno oblikovao taj svet, a istorija je i njega stavljala na iskušenja. U gimnazijskim danima Andrić je bio vatreni pobornik integralnog jugoslovenstva, pripadnik "Mlade Bosne" i strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od austrougarske vlasti. Prvu pesmu - "U sumrak" objavio je 1911. Po izbijanju Prvog svetskog rata, koji ga je zatekao u Krakovu, vraća se u zemlju i odmah biva uhapšen i odveden prvo u šibensku, a potom u mariborsku tamnicu, u kojoj će, kao politički zatvorenik, ostati do marta 1915. godine. Nakon formiranja zajedničke države Srba Hrvata i Slovenaca, 1920. godine krenula je njegova uspešna diplomatska karijera, tokom koje je službovao u Vatikanu, Bukureštu, Trstu, Gracu, Marseju, Parizu, Madridu, Ženevi, objavljujući zbirku pesama u prozi "Nemiri" i pripovetke "Čorkan i Švabica", "Mustafa Madžar", "Ljubav u kasabi", "Most na Žepi", "Jelena, žena koje nema"... Uoči Drugog svetskog rata - 1939. godine, zbog neslaganja sa politikom vlasti u Beogradu, napustio je ambasadorsko mesto u Berlinu, vratio se u Beograd i posvetio pisanju. Tokom rata je živeo povučeno u stanu na Zelenom vencu, pišući "Na Drini ćupriju", "Travničku hroniku", "Gospođicu", dela koja će kasnije doživeti svetsku slavu.
