Prava svetska tranzicija tek <http://www.glas-javnosti.co.yu/pismo/47694/prava-svetska-tranzicija-tek-pocinje> počinje!
I to, ne samo u našoj zemlji u kojoj ona, uz uspone i padove, traje već osmu godinu, nego i u tzv. „velikom svetu“. A, taj svet, barem je tako iz gledalo - taj je proces već odavno pregrmeo, opredeljujući se za kapitalizam. Takav utisak su, međutim, mogli da steknu samo površni osmatrači, koji zbivanja na našoj planeti ne shvataju kao proces, nego kao završenu realnost. Oni ne vide da se u toj „realnosti“ mešaju recidivi mračnog 20. stoleća sa novim tendencijama koje nameće buran razvoj ovog veka. Jer, ako je Amerika uspela da uništi kruti, staljinistički „socijalizam“ i da se nametne kao vodeća agresivna sila, ne znači da „demokratizacija“ naučnih, tehničkih i tehnoloških dostignuća, koje je iznedrilo 21. stoleće ne nagriza njenu bespogovornu dominaciju. I dešava se ono što je neminovno moralo da se desi: rađaju se nove sile koje imaju sve ono što i ona ima, dok je njena privreda pokleknula pred ogromnim teretom gospodarenja svetom. Niko ne zna koliko ima zlata u tom njenom Fort Noksu, ali dolar nezaustavljivo gubi vrednost i čitav sistem, vezan za američku valutu, sve se očiglednije urušava. Ona je, zbog enormnih vojnih izdataka, postala najzaduženija država u svetu i ni štampanje novih banknota, bez stvarnog pokrića, ne može da je spase. Ni nju, niti one koje vuče sa sobom u ambis. Prva žrtva te globalne tranzicije, postala je njena izvikana demokratija, pretvorivši se u fašistoidnu diktaturu, koja uništava građanske slobode i sve vidljivije ugrožava i privatnost ljudi, kako u samoj Americi, tako i u zemljama koje su joj se pridružile u tom bezobzirnom pohodu za globalnom vlašću. I, za divno čudo, niko od njih ne shvata da svet prolazi kroz dramatičnu tranziciju u kojoj se mešaju ideologija, nasleđena iz prohujalog veka, sa nečim još neuobičajenim novim. Druga žrtva tog nesuvislog istrajavanje na preživljenim idejama biće životni standard ljudi, kojima preti još čemernije siromaštvo širom sveta, kada shvate da je „car go“ - da su nagoveštaji o prosperitetu i bogatstvu bili samo prazne reči, kamuflaža za prikrivanje novog robovlasništva. Mi smo s našom tranzicijom zakasnili, tačnije: preuranili, hitajući da se uhvatimo u kolo sistema, osuđenog na propast - takođe ne shvatajući razmere tranzicije u svetu. Jer je svetski kapitalizam u ozbiljnoj krizi, a mi smo se uzdali u pomoć ranjene zveri. Naša je budućnost u Evropi, u tranzicionom naporu da se stvore „sjedinjene države Evrope“, koje se, za sada, slabašno otimaju pritisku Amerike koja teži da ih rasturi i pretvori u oruđe svoje bezumne politike. Nadajmo se, da u tome neće uspeti, i da će naš kontinent ponovo da postane kula svetiljka civilizacije i mirne koegzistencije. Stevan Babić Novi Sad http://www.glas-javnosti.co.yu/pisma [Non-text portions of this message have been removed]
